Fra Željko Tolić: “Jedno točno što je Index objavio o meni je ime i prezime. Sve ostalo su neistine!”

srpanj 5, 2019 maxportal
Share Button

U jeku afere vezane uz neprijavljene nekretnine i poslovanje Gorana Marića, HDZ-ova ministra državne imovine, iskrsnulo je i trgovanje stanom Marićeve tvrtke “Scientia” s Franjevačkom provincijom Presvetog Otkupitelja iz Splita.



Tadašnji provincijal dr. fra Željko Tolić, prema navodima portala Index, Marićevoj je tvrtki “Scientia” prodao stan u Zvonimirovoj ulici u Zagrebu po nižoj cijeni od tržišne, a veže ih prijateljstvo koje potvrđuju prilikom vjerskih slavlja u Slivnom kod Imotskoga, u kojem je fra Željko župnik, navodni prijatelj tadašnje premijerke Jadranke Kosor i drugih hrvatskih političara, ujedno – moćnik iz crkvenih redova.

Kasnije je stan u Zvonimirovoj kao i tvrtku “Scientia” bez naknade preuzeo poduzetnik Zvonko Šarić, Marićev prijatelj, a radi se o vrijednosti oko 1,85 milijuna kuna.

Briga za materijalna dobra

– Jedino točno što je o meni navedeno u tim napisima jest moje ime i pripadnost Franjevačkom redu. Sve ostalo su neistine, insinuacije, potpuno pogrešne činjenice u cilju difamacije i blaćenja u javnosti, čime je nanesena šteta mom ljudskom ugledu, svećeničkom dostojanstvu i kulturnom poslanju, kazao je bivši provincijal Tolić za Slobodnu Dalmaciju.

Službu provincijala obavljao sam u dva mandata: od 2003. do 2009., a potom od 2009. do 2012. godine. Zadaća svakog provincijala pa tako i moja u dva mandata, jest brinuti se za svoju redovničku zajednicu: duhovno, moralno i materijalno, pod čime se podrazumijevaju i materijalna dobra.

Vrlo konkretno, s osvrtom na bombastični naslov i “linčerski” uradak, želim reći sljedeće: Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja ima u Zagrebu svoj samostan Majke Božje Lurdske u Zvonimirovoj ulici, u sklopu kojeg je i crkva i neke gospodarske zgrade.

Fra Željko Tolić: “Jedino točno što je o meni navedeno u tim napisima jest moje ime i pripadnost Franjevačkom redu. Sve ostalo su neistine, insinuacije, potpuno pogrešne činjenice u cilju difamacije i blaćenja u javnosti, čime je nanesena šteta mom ljudskom ugledu, svećeničkom dostojanstvu i kulturnom poslanju.”

U vlasništvu samostana je bilo i nekoliko stanova različite kvadrature, koje je predatorska komunistička vlast nasilno oduzela. S uspostavom demokratske Hrvatske ti su stanovi, zahvaljujući ponajviše upornom zalaganju i trudu tadašnjega gvardijana fra Pavla Vučkovića, vraćeni samostanu, ali u katastrofalnom stanju: uništeni, devastirani i posve neupotrebljivi – navodi fra Željko Tolić, dodajući kako je za uređenje tih stanova bilo potrebno više stotina tisuća eura, što zagrebački samostan a ni Provincija nisu bili u mogućnosti.

– U Provinciji se tada javlja ideja da se u Zagrebu, kao sveučilišnom gradu, učini nešto karitativno za siromašne studente civile koji potječu s područja naše provincije, a koja se okvirno proteže od Neretve do Zrmanje te od Sumartina na Braču do Gračaca u Lici, ali i šire.

U te ih stanove nismo mogli smjestiti jer su bili nedostojni ljudskog boravka. No, u sklopu spomenutog objekta postoji dio samostana u kojemu su stanovale časne sestre, a također je bio u lošem stanju. Nakon što su one zbog loših uvjeta iz toga dijela izmještene u drugi dio samostana, taj je aneks zjapio prazan i zapušten – kaže fra Željko i nastavlja:

Sve za siromašne studente

– Tako dolazi do razumnog dogovora i ugovora s Goranom Marićem: Provincija njemu dodjeljuje uništeni, devastirani i posve neupotrebljiv stan u Zvonimirovoj ulici uz financijsku nadoknadu, a on Provinciji obnavlja devet devastiranih stanova i uređuje priručnu kuhinju za humane svrhe: za sirotinju, odnosno siromašne studente civile, u onom dijelu iz kojeg su iselile časne sestre – kaže fra Željko Tolić te ističe kako je na taj način uništeni aneks zgrade postao Studentski dom, namijenjen siromašnim studentima civilima s područja Provincije, koji su u tom domu besplatno stanovali i studirali na raznim zagrebačkim fakultetima.

– Umjesto da u starim, napuštenim i trošnim stanovima, za čije uređenje su trebala iznimno velika sredstva tjeramo biznis i mlatimo lovu od najma, smatrali smo da je pred Bogom pravednije, a pred ljudima, Franjevačkim redom i Crkvom časnije i moralnije ulagati u znanost i pomagati siromašnim studentima koji su danas ugledni ljudi ovoga društva – uvjeren je fra Željko.

Pojašnjava kako redovnička zajednica posjeduje nekretnine koje može i prodavati u skladu s građanskim i crkvenim propisima po tržišnoj ili manjoj cijeni, te su neistiniti navodi da je za takvu transakciju trebalo tražiti dopuštenje Svete Stolice.

– Sasvim je neistinit navod kako sam “smijenjen s čelnog mjesta splitskih franjevaca” te “premješten” u Slivno za župnika. Najprije, nisam “smijenjen” nego nakon dva mandata u službi provincijala prema propisima to više nisam mogao biti.

Dalje, do službe župnika u Slivnu, gdje sam došao u ožujku 2015., nikada nisam bio župnik u pravom smislu riječi jer me život odveo drugim putem, u profesorske i upravne vode. I budući da nikada nisam bio župnik, a vrlo dobro sam poznavao prilike u svojoj provinciji, posebno nedostatak osoblja za sve brojnije službe, stavio sam se na raspolaganje svojemu nasljedniku i u dogovoru s njim došao u Slivno za župnika, i jedini sam od profesora u mojoj provinciji koji uz profesorsku službu na fakultetu obnaša i pastoralnu službu, odnosno službu župnika, što mi pričinja veliko zadovoljstvo.

Franjevački “manji brat”

Ali ne u Slivno Ravno, kako Index netočno navodi, nego u Slivno kraj Imotskoga – pojašnjava Tolić, odbacujući epitet “moćnika”, već se smatra samo franjevačkim “manjim bratom”.

– Politikom se ne bavim. Ali zbog moje specijalizacije i vokacije, volim čuti svačije mišljenje, uključujući i mišljenje političara, ne priklanjajući se pritom nijednom od njih, jer je moja jedina i isključiva politika križ Isusa Krista i njegovo evanđelje. Sve što sam radio i činio uvijek je bilo obojeno tim svjetlom i motivirano tim nadahnućem.

Ako je već primijećeno i pritom zamjereno što ministar Goran Marić dođe na svetkovinu Presvetog Trojstva u Slivno, onda treba iznijeti i to da je on samo jedan od nekoliko tisuća vjernika i hodočasnika koji za tu prigodu dođu u Slivno, gdje ima svoje poznanike i prijatelje.

Ove godine, uz brojne vjernike i hodočasnike, na misi su bili i splitsko-dalmatinski župan, dožupan, gradonačelnik Imotskoga, načelnici općina i drugi ugledni ljudi iz društveno-kulturnog života, koji će valjda doći i dogodine. Zar im treba zabraniti dolazak? – zaključuje retoričkim pitanjem dr. Tolić.

Foto:Ivo Ravlić / hanzamedia

 

Komentari
Share Button