Ne stišavaju se reakcije na pismo umirovljenih generala koji traže pomilovanje bivših šefova UDBA-e Josipa Perkovića i Zdravka Mustača osuđenih za prepremu i organizaciju ubojstva hrvatskog emigranta Stjepana Đurekovića.
Umjesto sedmorice – sada su šestorica. Umirovljeni general Krešimir Ćosić svoj potpis potpore za pomilovanje bivših šefova UDBA-e Josipa Perkovića i Zdravka Mustača je povukao, a o povlačenju potpisa razmišlja i Marinko Krešić: “Razmišljam i ja o povlačenju svog potpisa. U sljedećim danima donijet ću odluku”, kazao je za N1.
Zašto je to učinio, Ćosić danas nije htio pojašnjavati. Ostali generali, Čermak, Domazet Lošo i Rojs, poručuju da su sve rekli svojim potpisom
“Njegovo pravo, zašto je to uradio. Mnogi se preplaše odmah”, smatra Pavao Miljevac, umirovljeni general.
“Gospodina Perkovića znam od 90-ih godina. Znam što je radio za uvoz oružja, znam da je konvoje pratio prema Hercegovini, mnogima je dao putovnice. Tuđman veli ‘da nije bilo Perkovića ne bi bilo ni mene ni HDZ-a ni države’. Ono što je bilo prije, u to ne ulazim”, rekao je Miljevac.
Predaja zahtjeva Ministarstvu pravosuđa najavljena je za utorak. Ono će sastaviti izvješće o molbi s nizom podataka te ga dostaviti predsjedniku Republike. Ministar Malenica bio je oštar: “Predsjednik u te dvije godine na 274 molbe nije odgovorio i ovo bi, ako se to dogodi, ako iskoristi tu ovlast, to bi bio presedan u mandatu”
Bivši predsjednik zna što bi učinio sa takvim zahtjevom na svom stolu.
“Ozbiljno bih razmotrio taj zahtjev, jer kažem, riječ je o čovjeku koji je zaslužan za obranu, a moram reći da cijela ta priča sa predajom i načinom kako je postupak vođen nije bila osobito uvjerljiva”, kazao je Ivo Josipović.
Vremena izručenja i lex Perković sjeća se i Jadranka Kosor. Velik dio javnosti tada je bio uvjeren da je svrha takozvanog lex Perković upravo zaštititi Josipa Perkovića od izručenja.
“Ja sam, recimo, tada bila nezavisna zastupnica, samo sam ja uložila amandam. Tako da, naprije oni, pa onda…”, kazala je Kosor.
Da je pomilovanje prije svega politički čin, kaže bivši predsjednik Josipović.
“U principu ne bih pomilovao nikoga i za to sam da se ta predsjednička ovlast ukine”, kazao je Milanović 3. siječnja 2020.
No ovlast postoji i dalje, pitanje je samo hoće li je Milanović iskoristiti, jer već 274 puta nije.
“To je odluka predsjednika i ne možete ulaziti u to”, kaže Miljevac i otkiva otkud je došla ideja: “Mene je zvao general Rojs, mislim da Gotovina, Čermak, mislim da su kod predsjednika razgovarali o tom koliko znam”, kazao je.
Kao argument za pomilovanje umirovljeni generali naveli su i ovo: “Da su Perković i Mustač ostali izdržavati kaznu u Njemačkoj, na slobodu bi izašli već prošle godine. Ista ta kazna u Hrvatskoj znači da će brigadiri na slobodu izaći s 99, odnosno 122 godine.”
(Nije točno da bi bili pušteni. Točno je da u njemačkom zakonu postoji institut uvjetnog otpusta nakon 15 godina zatvora, a za strance upola manje, nakon isteka 7,5 godina i uz protjerivanje u matičnu zemlju. No, to ne znači da bi Perković i Mustač bili pušteni nakon 7,5 godina. U Hrvatskoj se uvjetni otpust može zatražiti tek nakon odslužene polovice kazne, a u praksi se odobrava tek po izvršenju dvije trećine kazne; op. a.)
“To je jedan dodatni pravni argument da, mislim da je naše pravosuđe i u postupku izručenja pa i prevođenju sankcije bilo, recimo, ne baš sasvim na tragu naših propisa”, kazao je Josipović.
Čeka se Pantovčak i Milanovićeva odluka. No prije toga, predsjednik će razgovarati s generalima.
M. Marković /Foto: Dnevnik.hr
