Zahtjevi koje Hrvatska postavlja Crnoj Gori za njezino pristupanje Europskoj uniji su “jasno definirani i ostvarivi”, kaže se u dokumentu koje je Zagreb uputio državama članicama EU-a i uredima predsjednice Komisije i predsjednika Europskog vijeća.
U tom dokumentu iscrpno se objašnjava hrvatsko stajalište prema procesu pristupanja Crne Gore i osam već dobro poznatih zahtjeva koje bi Podgorica trebala ispuniti za zeleno svjetlo Zagreba.
“Ti zahtjevi su ograničeni, jasno definirani i ostvarivi”, kaže se u dokumentu i ističe da ih Hrvatska nastoji riješiti kroz konstruktivan dijalog.
“Hrvatska nastoji olakšati pristupanje Crne Gore, a ne ga opstruirati”, kaže se u tekstu i ističe da bi “opipljiv napredak u rješavanju tih zahtjeva omogućio Hrvatskoj da podrži uspješno zaključivanje crnogorskih pristupnih pregovora te, u konačnici, ratifikaciju njezina Ugovora o pristupanju”.
Navodi se da je potrebno riješiti nekoliko neriješenih pitanja koja proizlaze iz sudjelovanja Crne Gore u vojnoj agresiji na Hrvatsku.
“Hrvatska iskreno želi okrenuti stranicu tog bolnog poglavlja zajedničke povijesti i izgraditi odnose s Crnom Gorom okrenute budućnosti. Ipak, uzajamno povjerenje te istinska i trajna pomirba ne mogu se izgraditi bez rješavanja tih pitanja”.
U dokumentu se kaže da su neki “neočekivani jednostrani potezi crnogorskih vlasti ponovno raspirili povijesne napetosti i nepotrebno zategnuli bilateralne odnose, dovodeći u opasnost slabljenje široke političke potpore pristupanju Crne Gore u Hrvatskoj”.
Hrvatska je u dokumentu navela osam otvorenih pitanja u odnosima s Crnom Gorom, kojoj je još krajem 2023. poslala sveobuhvatni neslužbeni dokument u kojem su identificirana neriješena pitanja. Taj je dokument poslan svim članicama EU-a i Europskoj komisiji.
Uslijedio je, na hrvatsku inicijativu, intenzivan diplomatski angažman, ali unatoč tome nijedno od tih pitanja do danas još nije riješeno
Šest zahtjeva odnosi se na poglavlje 23, Pravosuđe i temeljna prava, a dva su povezana s poglavljem 31, Vanjska, sigurnosna i obrambena politika. Ta se poglavlja u pristupnim pregovorima prva otvaraju, a posljednja zatvaraju, i napredak u njima određuje tempo cijelog procesa.
-
- Odšteta za zatočene u logoru Morinj. Prema dokumentu, od listopada 1991. do kolovoza 1992. u logoru je bilo zatočeno više od 300 hrvatskih državljana, uglavnom s dubrovačkog područja.
- Očuvanje spomen‑ploče u Morinju. Ploču su ministri dviju zemalja zajednički otkrili 10. listopada 2022., s tekstom koji je predložila crnogorska strana. Hrvatska navodi da je oko ploče naknadno postavljen veći metalni okvir, očito za panel kojim bi se ploča mogla prekriti, osim tijekom službenih komemoracija. U slučaju Morinj, četvorica pripadnika Jugoslavenske narodne armije (JNA) pravomoćno su osuđena za ratne zločine i dobili su kazne od ukupno dvanaest godina zatvora, ali te osude nisu obuhvatile zločine počinjene nad civilima zatočenim u logoru.
- Promjena imena gradskog bazena u Kotoru. Bazen nosi ime vaterpolista Zorana Gopčevića, koji je, prema hrvatskoj strani, bio stražar u Morinju 1991.–1992. Zbog toga su hrvatski klubovi odbijali igrati na tom bazenu, a reprezentacija je prijetila bojkotom Super finala Svjetskog kupa 2025. Bojkot je izbjegnut prebacivanjem hrvatskih utakmica u Budvu.
- Rasvjetljavanje sudbine 14 nestalih hrvatskih državljana, uz punu suradnju crnogorskih vlasti, razmjenu informacija te pristup svim arhivima i dokumentima koji bi mogli pomoći u lociranju nestalih osoba i utvrđivanju njihove sudbine.
- Procesuiranje ratnih zločina, uključujući i po zapovjendoj odgovornosti. Prema navodima Zagreba, u Crnoj Gori o danas nije donesena nijedna osuda po zapovjednoj odgovornosti.
- Rješavanje imovinskih prava hrvatskih obitelji, uključujući 51 obitelj iz Tivta i druge iz Boke kotorske. Njihovi zahtjevi nisu riješeni unatoč pravomoćnim presudama ili dugotrajnim postupcima. U međuvremenu je nekim bivšim vlasnicima, uglavnom pripadnicima albanske manjine, vraćena imovina, što izaziva zabrinutost zbog nejednakog tretmana u usporedivim slučajevima. “Hrvatska poziva na konkretan i mjerljiv napredak u rješavanju pojedinačnih slučajeva, uz sustavan pristup osiguravanju povrata imovine ili pravične naknade prema tržišnoj vrijednosti, bez diskriminacije”, stoji u dokumentu.
Brod Jadran i granica
Preostala dva zahtjeva vezana su uz Poglavlje 31. To poglavlje Crna Gora ne može zatvoriti od 2024. zbog hrvatske blokade, koja je uslijedila nakon što je Skupština Crne Gore usvojila rezoluciju o Jasenovcu.
-
- Povratak školskog broda Jadran. Prema navodima Hrvatske, brod je bio u Crnoj Gori na remontu kada je 1991. izbio rat, a pripada Hrvatskoj na temelju Sporazuma o pitanjima sukcesije iz 2001. U dokumentu se navodi da pitanje broda Jadran šireg pitanja raspodjele vojne imovine bivše Jugoslavije, što potvrđuje i činjenica da Crna Gora nezakonito zadržava vojnu opremu bivše jugoslavenske federacije oduzetu Hrvatskoj, čija se vrijednost procjenjuje na 2,7 milijardi USD. Hrvatska očekuje da Crna Gora ispuni svoje pravne obveze povratom Jadrana, simbola hrvatske pomorske baštine.
-
- Granica. Hrvatska traži da Crna Gora potvrdi da poštuje nekadašnju granicu između dviju republika, u skladu s principom uti possidetis juris koji je potvrdila Badinterova komisija. Traži i potpisivanje ugovora o kopnenoj granici na temelju triju postojećih karata. Nakon rješavanja kopnene granice, Hrvatska bi bila spremna redovito sazivati komisije za razgraničenje na moru, bez određivanja rokova.
Hrvatska posebice očekuje da Crna Gora potvrdi kako poštuje nekadašnju međurepubličku kopnenu granicu između Socijalističke Republike Hrvatske i Socijalističke Republike Crne Gore, u skladu s načelom ‘uti possidetis juris’ (kao što posjedujete po zakonu) koje je potvrdila Arbitražna komisija Konferencije o Jugoslaviji (Badinterova komisija).
Prema tom načelu, granice između bivših konstitutivnih republika postale su međunarodne granice trenutkom stjecanja neovisnosti te se mogu mijenjati isključivo sporazumom dotičnih država.
U dokumentu se navodi da su stručnjaci utvrdili da odstupanja na terenu ne prelaze 220 metara te da se mogu riješiti tijekom procesa demarkacije, nakon što se potpiše ugovor o kopnenoj granici.
Takav ugovor također bi formalno potvrdio da Crna Gora nema teritorijalnih pretenzija prema Hrvatskoj te da bi nakon rješavanja pitanja kopnene granice, Hrvatska bila spremna sazvati redovite sastanke stručnih i međuvladinih povjerenstava zaduženih za razgraničenje na moru, bez određivanja konkretnih rokova.
Hrvatska poručuje da želi olakšati, a ne opstruirati pristup Crne Gore Europskoj uniji i da su njezini zahtjevi ograničeni, jasno definirani i ostvarivi.
Hina/Foto: Bojan Gnjidić/ gov.me
