ORGANIZIRANA pljačka države i nadalje se nesmetano provodi pod nadzorom i kontrolom interesnih grupacija okupljenih oko nekoliko vodećih banaka i njihovih stvarnih vlasnika koji pod povećanom pažnjom prate promjene na političkoj sceni koje za njih i njihovo kriminalnim radnjama stečeno gospodarsko carstvo nisu baš dobrodošle.
Razloga za brigu imaju na pretek svjesni činjenice da promjene podrazumijevaju i početak kraja poslovne dominacije i daljnje ekspanzije na gospodarskom tržištu kroz netrasnparentne procese koje su u njihovo ime pripremali i odrađivali korumpirani političari pod njihovim nadzorom u posljednjih 25 godina HDZ-ove i SDP-ove vladavine.
Pljačka države je osmišljena kroz razne oblike manipulacija i uz vanjski suport nekolko odabranih odvjetničkih društava po čijem su nalogu izrađeni modeli preuzimanja gospodarskog potencijala države i isisavanja proračunskih sredstava na račune privilegiranih poduzetnika, odvjetničkih društava i drugih interesnih skupina koje naplaćuju svoj dio plijena stečenog kroz kriminalne privatizacije, akvizicije, gospodarske poticaje i ostale modele pljačke države i njenih građana.
KROZ KRIMINALNE ZAKONE ZADUŽILI DRŽAVU I NADOLAZEĆE GENERACIJE!
U Hrvatskoj se već godinama na dnevnoj bazi donose zakoni kojima se određenim interesnim skupinama pogoduje u svim sferama gospodarske djelatnosti. SDP-ove i HDZ-ove Vlade po hitnim prodedurama su predložili i usvojili tisuće zakona koji nemaju uporišta u europskom zakonodavstvu, a sve u svrhu pogodovanja osobnim interesima i interesnim skupinama koje danas u Republici Hrvatskoj predstavljaju političku i gospodarsku elitu.
Stoga i ne čudi da se tek rijetki strani ulagači usude okušati u netransparetnoj tržišnoj utakmici ostvarenja poduzetničkog pothvata u Republici Hrvatskoj gdje je gospodarstvo u potpunosti pod utjecajem korumprirane politike i obrnuto što i jeste jedan od razloga gospodarske stagnacije države. Ulagati u državu pravne nesigurnosti u kojoj zakoni ne vrijede jednako za sve i gdje se voljom nekog beznačajnog politički montiranog birokrate može zaustaviti neki projekt vrijednosti više desetaka ili stotina milijuna EUR-a, ekonomski je neopravdaano za bilo kojeg stranog investitora koji kapital ulaže samo pod uvjetom isplativog prinosa na uloženi kapital u jasno određenim rokovima i uz uvjet zajamčene pravne sigurnosti.
Brojni su projekti u posljednjih desetak godina zaustavljeni utjecajem interesnih skupina na korumpiranu politiku i državni aparat koji upravlja državnom imovinom po njenom diktatu zbog čega se protiv države vode brojni sudski i arbitražni procesi u kojima će građani i porezni obveznici platiti ceh neodgovornog, nesavjesnog i nezakonitog postupanja politički montiranih kadrova na čelna i rukovodeća mjesta u državnim tijelima i institucijama.
Davanje državnih poticaja u turizmu i poljoprivredi prilagođeno je krupnom kapitalu a na štetu malih i srednjih poduzetnika koji svi zajedno ne mogu realizirati državnih potpora kao neki od privilegiranih tajkuna koji u političkim strukturama čvrsto drže konce u svojim rukama određujući tko može, a tko ne ostvariti i realizirati poduzetnički pothvat mimo njihove kontrole.
Bankarski sektor je temeljito uništen još početkom 90-ih kada su vodeće banke u državnom vlasništvu sa svim postojećim gospdarskim potencijalom predane u vlasništvo nekolicini sadašnjih tajkuna koji već više od dvadeset godina isisavaju novce iz državnog proračuna putem kredita odobrenih prema državi po nerealno visokim kamatnim stopama što predstavlja samo jedan od oblika prihoda i dobiti koje banke u Hrvatskoj ostvaruju.
Ostali izvori prihoda banaka izraženi u milijardama kuna odnose se na djelatnosti koje na spadaju u sferu bankarskog poslovanja, a to su preuzimanje gospodarskog potencijala države kroz fondove i putem od strane korumpirane politike i njihovih odvjetničkih društava osmišljenih dokapitalizacija kao što je posljednji slučaj preuzimanja dionica Hrvatske poštanske banke kad su dionice Banke prodane po početnoj cijeni dionice od 600 kn, i to u paketima dionica ne manjim od 100. 000,00 EUR-a kako bi se već unaprijed eliminirali potencijalni ponuđači koji su bili spremni platiti cijenu dionice i veću od 1 000,00 kn koliko iznosi njena realna tržišna vrijednost.
No, sve je to učinjeno uz podršku korumpirane politike i Hrvatske narodne banke koja nije ispunila svoju zadaću kontrole, nadzora i sankcioniranja nezakonitog i nepravilnog rada Uprave i Nadzornog odbora Hrvatske poštanske banke d.d., upravo identično kao što je to propustila učiniti i u slučaju „švicarski franak“ kada su banke nezakonito odobravale kredite u švicarcima uz prešutno odobrenje HNB-a, iako sa švicarcima banke nisu niti raspolagale slijedom čega je Hrvatska narodna banka kao regulator poslovanja imala obvezu odmah reagirati i banke onemogućiti u nezakonitom stjecanju dobiti kroz tečajne razlike.
Željko Rohatinski, bivši guverner HNB-a uz tadašnjeg ministra financija Ivana Šukera jedna je od najodgovornijih osoba za posljedice koje su proizašle za državu i njene građane u slučaju „švicarski franak“, a nakon što je prestao obnašati dužnost guvernera smješten je u koncern „Agrokor“ Ivice Todorića nakon što su u javnosti procurile informacije da je pod istragom USKOK-a kada je u aferi „Karlovačka banka“ razotkriveno kako je jedna od optuženih Marija Šola platila 200 tisuća kuna novu stolariju i ogradu oko kuće bivšeg guvernera HNB-a Željka Rohatinskog, i to u vrijeme dok je bio guverner.
Boris Lalovac, bivši ministar financija i čovjek koji je donio zakone koji su omogućili konverziju, za tportal tvrdi: ‘Pitanje je je li postupak u Washingtonu pravno valjan. Banke se uopće nisu dodirnule temeljnog pitanja, a to je jesu li one imale švicarce. Švicaraca nije ni bilo, niti ih je bilo u izvornim plasmanima te su zaradile na tečajnim razlikama. Zašto danas nema kredita u švicarcima ako su bili tako dobri? Sada se pozivaju na američko pravosuđe koje je dobilo spor s bankom Goldman Sachs, a ta banka mora platiti pet milijardi dolara zato što je plasirala vrlo sličan proizvod.’
Kolika je šteta državi prouzročena nepostupanjem Hrvatske narodne banke, možemo samo nagađati, no i u slučaju „švicarski franak“ kao i brojnim drugim HNB nije ispunio svoju svrhu i zakonom ustanovljenu nadležnost i obvezu zbog čega će u konačnici država, odnosno njeni građani po svemu sudeći platiti dvostruku štetu. Prvi puta kada su građani prevareni kroz kreditne aranžmane u švicarcima, a drugi put kada će država platiti enormne odštete zbog nepostupanja HNB-a koji već godinama štiti kriminal i nezakonito poslovanje banaka i kreditnih institucija.
Stoga i ne čudi da je jedan od 7 uvjeta MOST-a za formiranje nove Vlade upravo donošenje Zakona o HNB-u kojim će se pod nadzor i kontrolu staviti sustavno već godinama nezakonito postupanje HNB-a koji pod krinkom neovisnosti u radu uništava hrvatsko gospodarstvo i privilegira određene interesne grupacije i banke, a na štetu države i njenih građana.
Politika, rasadnik poluprosječnih pravnika koji su narušili pravnu sigurnost kao temelj gospodarskog razvoja države!
Enormno velik broj pravnih „stručnjaka“ prodefilirao je hrvatskom političkom scenom, a država iz godine u godinu plaća enormne odštete proizašle upravo zbog kriminalnih zakona, te nezakonitog postupanja ili nepostupanja tijela i institucija države. Orsat Miljenić, Zoran Milanović, Ivo Josipović, Stjepan Mesić, Jadranka Kosor, Nikica Valentić, samo su neki od njih, a obzirom da se radi o pravnim „stručnjacima“ time je njihova odgovornost pred zakonom i znatno veća.
„Nečinjenje“ kao oblik kaznenog djela očito je još uvijek nepoznanica za te ugledne pravnike, a što je posebno zabrinjavajuće nepoznanica i za državno ovjetništvo koje na taj učestali oblik kršenja zakona ne reagira, vjerojatno kako i samo ne bi moralo postupati unutar svoje vlastite kuće koja na taj način štiti kriminal.
I tako lančano sve u krug i već godinama na štetu države i njenih građana. No, početkom funkcioniranja pravne države usklađeno sa europskim zakonodavstvom, i taj oblik kriminala biti će procesuiran i sankcioniran, a politička scena očišćena od najvećeg kočničara razvoja Republike Hrvatske u modernu i gospodarski razvijenu članicu EU.
A to je pravosuđe koje je prema riječima sadašnjeg tehničkog ministra Ante Šprlje samo djelomično korumpirano što bi prema njegovim standardima očito trebalo značiti zadovoljavajuće iako još uvijek nisu sankcionirani niti njih 20-ak korumpiranih sudaca čija imena javnosti još uvijek nisu dostupna. Nezavisna lista „MOST“ preuzela je odgovornost nad resorom pravosuđa inzistirajući na reformama i odgovornosti unutar tijela i institucija države prozivajući SDP-ove i HDZ-ove kadrove odgovornim za stanje u državi.
No, izuzev promjene ministra ništa se drugo nije promijenilo u pravosuđu koje je ministar Šprlje preuzeo pod punom odgovornošću da će kao MOST-ov odabir stručno, savjesno i odgovorno učiniti nužne promjene. Brojne prijave nezakonitog i nepravilnog rada sudova i državnog odvjetništva stoje u ladicama, a korumpirano sudstvo i pravosuđe je i nadalje u svom procvatu i bez rezultata u borbi protiv korupcije.
A bez sankcija i uspostave reda unutar pravosuđa nije moguća nikakva, a kamoli učinkovita borba protiv korupcije i kriminala.
D. Lukić/Foto:arhiv
