LEGENDARNA ratna reporterka i autorica filma o generalu Gotovini Nada Prkačin u utrci je za saborski mandat. Neovisna je kandidatkinja na listi POMAK i nositeljica liste u Petoj izbornoj jedinici.
Kultni filmovi o Domovinskom ratu poput “O Bože, zašto ja”, “Osijek, nepokoreni grad”, “Lov na Gotovinu” i “Časni sude, nisam kriv” koje potpisuje Nada Prkačin, javnost je imala priliku bolje upoznati nakon nemile epizode na Hrvatskoj radio-televiziji, kada joj, pod optužbom da je otuđila materijal u vlasništvu državne televizije, tadašnji ravnatelj Goran Radman uručio otkaz.
Sudsku bitku za povratak na staro radno mjesto kolegica Prkačin vodi više od dvije godine, a usprkos Radmanovoj smjeni, nove garniture nisu bile pretjerano raspoložene da je vrate na posao.
U međuvremenu Nada Prkačin prešla je na Laudato televiziju, a upravo je završila snimanje još jednog dokumentarnog filma – U ime naroda, o zvjerskim ubojstvima Hrvata na otoku Daksi 1944. godine.
O njemu kao i činjenici da se odlučila kandidirati na predstojećim izborima razgovaramo s Nadom Prkačin.
Kampanja je pri kraju – kako ocjenjujete poruke Plenkovića, Milanovića i Petrova?
Uzevši u obzir odavno dokazanu tvrdnju da se najviše laže prije izbora, za vrijeme rata i poslije lova, ne treba se puno trošiti oko poruka koje oni šalju u ovom trenutku. Prije bih rekla da su u pitanju „poluporuke” koje se poslije izbora mogu lako preformulirati i prilagoditi.
Evo najnoviji primjer: primanje Vučićeve Srpske napredne stranke u Europsku pučku stranku. Pa naravno da je primanje odgođeno zbog izbora u Hrvatskoj. Plenković i Kovač na pitanje što će učiniti u studenom kada će se to opet naći na dnevnom redu odgovaraju: „U ovom trenutku mi smo protiv.” U ovom trenutku jesu, ali će sluganski dići ruke u studenom za njihovo primanje.
Milanović i dalje ima svoje stranačke i koalicijske pse. Sada najglasnije laje i grize Beljak, na sramotu poštenih HSS-ovaca koji su si to dopustili. Beljak ne razumije da služi za jednokratnu uporabu i da će poslije toga ostati ono što i jest: sitni kriminalac.
Petrovu je pak najvažnije da papagajski ponavlja rečenice koje mu netko nama nevidljiv tupi dok ih on ne zapamti. Taj se čovjek voli fotografirati, voli pozornost. Često nisam sigurna da uopće razumije što izgovara.
Sada ste cijelo vrijeme u Slavoniji – kakva je situacija dolje?
Slavonija je sve moje. Moja savjest, moja dužnost, moj dom. Najbolje je situaciju u Slavoniji opisala moja sestra koja inače živi i radi u Njemačkoj. Ona kaže kako je svaki put ražalosti i razljuti kada dođe u svoj rodni kraj i vidi kako sve stoji i propada. Kao da je netko zaledio vrijeme od njezina odlaska, a to je nekoliko dana poslije pobjedonosne akcije Oluja 1995. godine. Sada već brojimo koliko je kuća u kojoj ulici prazno i koliko je prezimena ostalo. Neki sam dan iz autobusa vidjela kako u jednom selu stavljaju krov na tek izgrađenu kuću. Pa taj nekad uobičajen prizor jedva da je moguće doživjeti pa sam i ja bila u svojevrsnu šoku.
Prisutna je medijska blokada – Pomaku se ne da uopće u medije dok na državnoj televiziji svakodnevno gledamo čelnike stranaka koji nemaju ni 1 posto u Saboru?
Postoje osobe koje su plaćene kako bi svojim djelovanjem uzrokovale razjedinjenost desne političke opcije. Doći će vrijeme za njihova imena. Mene za njih nemojte pitati jer kao nezavisna kandidatkinja na listi POMAK-a smatram nekorektnim miješati se u to. Jedino mogu izraziti svoje žaljenje zbog takvih pojava i vjeru da će tome doći kraj.
Sigurna sam da će se nakon ovih izbora znati tko je tko i što je što. Kao i to da će HDZ na čelu s Plenkovićem naglo skrenuti ulijevo tako da će puno njegovih članova na tom zavoju poispadati. Vjerujem da će tu priliku domoljubna desnica prepoznati i konsolidirati se.
Po pitanju ovih koji imaju jedan posto, tijekom prošlih izbora iza Milanovića marširala je i o svemu pametovala Nansi Tireli, a gdje je sada? To isto rade npr. Vrdoljak i Beljak, a o Vesni Pusić, ženi za sva vremena bez stvarne podrške, da i ne govorim. Prepoznajem ljude i događaje koji stvaraju povijest. Ti su ljudi samo sitne čestice prašine koje će prvi vjetar otpuhnuti i zatrpati u tamni kut povijesne ropotarnice zauvijek.
Kada govorimo o televiziji – dobili ste otkaz – možete li nam usporediti HRT u vrijeme Radmana i danas?
Razlike nema jer su u pozadini isti igrači. Samo male promjene statista na sceni, malo bace maglu u obliku puštanja sadržaja koji do tada nije puštan u tolikoj mjeri i to je to. Evo npr. u nedjelju smo imali prigodu gledati dvije Svete Mise u isto vrijeme na HRT-u. Dodvoravanje prisavskih struktura Katoličkoj crkvi poprima groteskne razmjere.
Nadalje, zanimljivo je gledati npr. vd ravnatelja HRT-a Sinišu Kovačića koji se ponaša kao da je i sam u predizbornoj utrci. Kao u komunističkim vremenima obilazi sve događaje koje prenosi HRT. Što se god događa evo njega pokraj Plenkovića, Milanovića ili Petrova. Samo što za razliku od njih, Kovačićevu sveprisutnost plaćaju hrvatski građani jednim zelenaškim nametom zvanim radiotelevizijska pristojba.
Što je potrebno mijenjati na HRT-u?
Kao prvo ja bih ukinula pristojbu. Osim toga, u toj kući svi znaju tko prima novac za gostovanja u pojedinim emisijama i kolika je njihova cijena. Lijepo molim sve one koji su ta gostovanja plaćali da s tim informacijama iziđu pred javnost. Afera Grizli još nije do kraja razjašnjena, a ona je ogledni primjerak zlouporabe medijskoga prostora i nije jedina takva.
Nevjerojatan je utjecaj pojedinih PR-ovaca na program HRT-a. I pri otkupu privatne produkcije i objavi informativnih sadržaja i njihovoj interpretaciji. HRT su još dok sam bila tamo znale češljati razne inspekcije. Po hodnicima Prisavlja znale su kolati informacije što su sve pronašli, ali uvijek bi neki telefonski poziv „odozgo” zaustavio proces i opet bi priča bila na početku.
Nakon svih ovih godina toliko je sve ispremreženo da je to teško raspetljati. Ali kad novac ne bude poput mane padao s neba, nego ga se bude moralo zaraditi i odgovarati za svaku kunu, vidjet ćete kako će sve sjesti na svoje mjesto.
Kakvim ocjenjujete stanje medija u zemlji?
Pripremam scenarij o generaciji novinara koja je radila u vrijeme NDH. O njihovim strahovitim sudbinama po dolasku komunista na vlast koji su ih samo zato što su se našli u jednom prostoru i vremenu i radili svoj posao najvećim dijelom likvidirali bez suda i suđenja ili im zabranili rad. Pa naravno da je bilo bez suda i suđenja kad niti najstroži sud ne bi mogao osuditi one koji su radili svoj posao. Zašto to spominjem, zato što je nakon njihova uništenja nastao veliki vakuum u hrvatskom novinarstvu od kojega se ni danas nismo oporavili.
Od gostovanja dr. Judith Reisman sram me je reći da sam završila studij novinarstva na Fakultetu političkih znanosti jer možemo se slagati ili ne slagati s nečijim stajalištima, ali to ne smije utjecati na mogućnost da tom nekome damo priliku da iznese ta stajališta. Pa još i više ako smatramo da nije u pravu.
Novinarstvo je danas najvećim djelom u službi onih koji imaju novac i moć. Ali, onaj tko želi doći do prave informacije, uvijek je može pronaći jer postoje pojedinci koje ni novac ni moć neće zaslijepiti iako je cijena toga jako velika.
Na koji način vratiti ljude u Hrvatsku, prema podacima – vise do 100 tisuća radnih dozvola samo u Njemačkoj je izdano Hrvatima.
Prvo dovesti na vlast Vladu koja će spustiti loptu i raditi za dobrobit ove zemlje i njezinih građana, a ne protiv nje. Hrvatski narod ovdje treba dobro paziti koga bira, kao i kažnjavati, ako treba i zakonski, sve one koji prije izbora govore i obećavaju jedno, a poslije izbora rade drugo. Bruno Bušić jednom je rekao da bi dao da mu odsijeku ruku one sekunde kada bi radio protiv hrvatskih interesa. U našoj politici u tom bi slučaju bilo puno jednorukih.
Hrvatska mora biti sigurna u svim segmentima. Izgubljeno je povjerenje građana prema državi. Povjerenje se lako izgubi, a teško stječe pa posao neće biti lak. Potrebno nam je ozračje sigurnosti u kojem se cijeni znanje i rad. Važno je prepoznati one koji žele dobro ovom narodu i one kojima je interes naroda na prvom mjestu. To hrvatski narod mora prepoznati. A kad takve prepoznaju i izaberu takvi će dugo i mudro vladati na dobrobit i zadovoljstvo hrvatskoga naroda.
Ako uđete u Sabor za što ćete se boriti?
Za mnogo toga. Evo samo nekih stavki:
- za nacionalnu suverenost i zaštitu dobara od nacionalnoga interesa,
- za Zakon o reviziji pretvorbe i privatizacije,
- poništenje Ovršnoga zakona,
- monetarni suverenitet i reviziju privatizacije banaka,
- Zakon o porijeklu imovine,
- uvođenje zaštićenog gospodarskog pojasa na Jadranu,
- proglašenje Hrvatske ekološkim dobrom,
- prehrambenu samodostatnost,
- zabranu ulaska i boravka migranata iz Afro-Azije,
- jačanje Hrvatske vojske i dostojanstvo branitelja,
- otvaranje arhiva tajnih službi SFRJ,
- lustraciju,
- reviziju prava na mirovine koje se ostvaruju temeljem sudjelovanja u partizanskom pokretu,
- jačanju hrvatske diplomacije,
- zakon o zabrani vrijeđanja i širenja neistina o RH,
- podnošenje tužbe protiv Srbije za ratnu štetu počinjenu tijekom Domovinskoga rata,
- preispitivanje financijskih izvora udruga koje se financiraju iz vanjskih izvora,
- ukidanje radiotelevizijske pristojbe,
- zaštitu obitelji,
- plaćanje cijelog porodiljskog dopusta,
- zaštitu života od začeća do prirodne smrti,
- provjeru biračkih popisa i još mnogo, mnogo toga.
Koji su ključni problemi u zemlji?
Nezaposlenost, katastrofalna demografska slika Hrvatske, besperspektivnost, korupcija u gotovo svim porama života, nepovjerenje prema državi koja se sve više pretvara u onu koju je definirao Tolstoj, a prema kojoj je„država urota smišljena kako bi se izrabljivali i kvarili njezini građani”.
U Hrvatskoj su problem zaostali komunistički kadrovi i njihovi ideološki nasljednici koji su na mjestima na kojima se donose odluke koje se tiču svih nas i koji nas koče u napretku. Problem je i politika koja ne služi narodu, nego nevidljivim gospodarima izvan našega vidokruga. To što smo mala zemlja ne znači da ne možemo i ne moramo biti veliki, kao što smo to npr. u sportu. Nisu li naši uspjesi u sportu dokaz da možemo parirati velikim!?
Koji je Vaš stav o braniteljima, kako rješavati sve veće probleme s kojima se suočavaju?
Za mene su hrvatski branitelji oni kojima trebamo zahvaliti što imamo državu. Svi su oni u istoj toj državi na sramotu svih nas zapostavljeni do krajnjih granica. Godinama nagomilane probleme koji se nisu na vrijeme uočavali i sistemski rješavali moguće je riješiti kroz jedinstven Zakon o hrvatskim braniteljima u kojemu bi bila objedinjena sva prava hrvatskih branitelja i obitelji poginulih i nestalih hrvatskih branitelja. Kroz taj jedinstveni zakon trebali bi riješiti sva svoja materijalna i ostala prava. Taj zakon trebalo bi dići na razinu Ustavnoga zakona.
Također i sve ingerencije koje se tiču hrvatskih branitelja moraju biti u nadležnosti Ministarstva hrvatskih branitelja, a ne razbacane po drugim ministarstvima.
Pod hitno treba napraviti sistematske preglede hrvatskih branitelja da se koliko god je to moguće na vrijeme otkriju fizičke i tjelesne posljedice rata. Time bi se preveniralo prerano umiranje hrvatskih branitelja. Strašan je podatak da je prosječna dob umrlih branitelja 50 godina, dok je prosječna dob umrlih Hrvata 72 godine. Rat je ostavio posljedice na život i zdravlje branitelja i mi se ne smijemo okretati od te činjenice.
Nadalje, potrebno je donijeti odredbu po kojoj će se Hrvatski obrambeni domovinski rat proglasiti temeljem nastanka slobodne neovisne i demokratske Republike Hrvatske i konačno zaustaviti podmetanje komunističkih struktura o tome kako je NOB temelj hrvatske države. Oni su bili temelj države koja je desetljećima bila tamnica hrvatskoga naroda i koja više ne postoji, na žalost onih koji se ne mogu pomiriti s njezinim nestankom.
PIŠE: D. Lukić/foto:arhiv
