UZ DAN POBJEDE: Ministrovo pismo poginulom prijatelju

U povodu Dana pobjede i domovinske zahvalnosti te Dana hrvatskih branitelja, ministar Predrag Matić Fred napisao je pismo poginulom suborcu Ćipi, koji mu je u borbama za Vukovar 1991. godine umro na rukama. Ostali smo još Ćipe i ja. Ćipe je uzeo dva punjenja za 'osu' i potrčao za njima kraćim, ali pogledima i mecima izloženim putem. U tom je trenutku jedan jedini metak proparao zrak. Okrenuo sam se i vidio Ćipeta kako leti zrakom preskačući polusrušeni zid garaže. U letu se okrenuo i pao na bok. Odbacio sam 'osu' i protrčao sigurnim prolazom, pa kroz razvaljena vrata uletio u garažu. Pogleda uprtog u nebo, na hrpi cigala nepomično je ležao Ćipe. Uhvatio sam ga za ovratnik jakne i izvukao na čist i siguran prostor ispred garaže. Polegao sam ga u krilo, a on me samo pogledao i tiho izustio: - Fred, mene su pogodili. - Hajde, Ćipe, nije ti ništa – govorio sam mu, istodobno podižući vestu i majicu da vidim o kakvoj se rani radi. Sukrvica i zrak šištali su iz prsa prostrijeljenih snajperskim metkom. Na lijevoj leđnoj lopatici vidjela se ulazna rana. Hitac je bio takve snage da je metak jednostavno prošao kroz Ćipeta otvarajući mu drugu ranu odmah pored desne sise. Nijemo smo se gledali dok mu je glava mirovala, a lice od čela na niže naglo gubilo prirodnu boju i postajalo pepeljasto sivo. Život je poput tekućine istjecao iz njegova tijela (....) (Ulomak iz knjige "Ništa lažno", Predrag Matić, vlastita naklada, Zagreb, 2008.) Dragi Ćipe,često u glavi vrtim ovaj film zadnjeg dana obrane Vukovara i po tko zna koji put se pitam je li baš tako moralo biti. Prošle su tolike godine, tvoj sin Hrvoje postao je veliki i predivan momak na kojeg možeš biti jako ponosan. Hej, pa i dida si odnedavno. Hrvatska je slobodna, Vukovar je slobodan i sve se čini vrlo idiličnim. Da, čini se. Za koji dan slavimo Oluju, 19. obljetnicu pobjede u Domovinskom ratu i oslobođenje najvećeg dijela naše Domovine. Nakon toga je mirno reintegriran naš Vukovar i to je, vjerojatno, bila najveća pobjeda u prošlom ratu. Neki još žale što i to nije vojno urađeno, ali ja bih bio zadovoljan da je ratno stanje potrajalo i još neko vrijeme, a da ste nam ti i mnogi naši prijatelji ostali živi. Kao što rekoh, neki ni danas ne misle tako. Otkada si otišao Hrvatska je ušla u NATO savez, a već smo i godinu dana članica Europske unije. Do tada, 'veliki Hrvati' s jednom rukom na srcu, a drugom u našim novčanicima, pokradoše nam Hrvatsku i do danas se ne uspijevamo od toga oporaviti. To što se i dalje stranke tuku da dođu na vlast daje mi vjeru da sve nije izgubljeno, jer očito da se još toga ima za ukrasti. Zemlja nam je duboko podijeljena po svim mogućim pitanjima. Da čuješ samo dvadesetogodišnje jalove rasprave oko Drugog svjetskog rata, tko je koga, kada i zašto. Tuga. Što je najgore, a i u pjesmama je opjevano, ovdje ti ima mržnje za još dva-tri rata. Najprije su se mrzili Srbi i Hrvati, a sada se mrze Hrvati i Hrvati. Istina. Naši ekonomisti, sve pametniji od pametnijeg, a Država nam najsiromašnija u EU. Sve uvozimo, pa čak i hranu. Slavonija je opustošena više nego za rata. Skoro ništa ne izvozimo. Eh, kad bi hrvatski jal bio izvozna sirovina, bili bismo prvaci svijeta. Skoro sve o čemu smo razgovarali i maštali u rijetkim trenucima ratnog zatišja, nije se ostvarilo. Dragi prijatelju, prije dvije i pol godine postao sam ministar branitelja. Tko bi to rekao, a kamoli pomislio na to onda u rovu na Trpinjskoj cesti. Ali, život piše romane. Možda bi očekivao da ti se pohvalim ovom informacijom, no na žalost tome nije tako. Polomio sam se da učinim nešto za branitelje, ali osim narušenog zdravlja i obiteljskog sklada, nema velikih pomaka. Hrvatski branitelji su nakon rata postali roba za potkusurivanje određenih stranaka i ambicioznih pojedinaca. Dali su nam mirovine i onda većinu stavili u društveni zapećak. Ali zato pojedinci, ali i neke grupe, žive OD branitelja, a ne ZA branitelje. I to rade već više od 20 godina. Uspješno. Vjerujem da se Hrvatska voli ljubavlju, a ne mržnjom. Vjerujem da onaj koji voli svoju zemlju i borio se za nju ne krade, ne krivotvori i ne ubija u ime toga. Vjerujem da se može voljeti svoje ne mrzeći tuđe i drugačije. Oni koji bi nas tome trebali podučavati čine upravo suprotno. Ne moram ti reći tko su. Oprosti im Bože. Za nekoliko dana idemo u Knin slaviti našu veliku ratnu pobjedu. Puno je ljudi od Vukovara do Dubrovnika dalo živote za to. Idemo im se pokloniti i zahvaliti. Trebalo bi biti veličanstveno. Dali smo si ogromnog truda da tako i bude. Neke najave govore da će se osim prigode za to, praznik iskoristiti za niske političke svrhe. Preko vaše žrtve žele postići jeftine politikantske poene i za to iskoristiti upravo branitelje. Žalosno. Dragi moj Ćipe, jednostavno ne vjerujem u to.

UZ DAN POBJEDE: Ministrovo pismo poginulom prijatelju

Najnovije

Svađa Turudića i Raukar Gamulin u Saboru: “Lupetate gluposti!”

Milanović ne pozna zakon kad traži da Sabor prizna Palestinu

Branimir Glavaš podnio zahtjev da mu država plati troškove obrane

Gordan Malić: Jergović i ekipa žele se ponašati kao JNA 1991.

Milanović pozvao Sabor da prizna Palestinu

Kolumne

Anto Đapić: Pljesak za Plenkovića

Dosadom do smrti hrvatske parlamentarne demokracije u vrijeme Četvrte industrijske revolucije

Za Beograd – spreman!

UZ DAN POBJEDE: Ministrovo pismo poginulom prijatelju

Related articles

Najnovije

Kolumne

Anto Đapić: Pljesak za Plenkovića

Daj like, znam da imaš !!