Nikola Mektić i Mate Pavić olimpijski su pobjednici, a Ivan Dodig i Marin Čilić osvojili su srebro. U finalu je bilo 6:4, 3:6, 10:6 za Mektića i Pavića, ali ovo je povijesni uspjeh za hrvatski sport.
Mektić i Pavić nisu mogli bolje otvoriti susret. Već u prvom gemu iskoristili su malenu nesigurnost Marina Čilića na servisu i osigurali si break prednosti. Do kraja seta su tu prednost i sačuvali bez da su dopustili svojim suparnicima ijednu šansu za break. S druge strane, Čilić i Dodig suočili su se s čak šest break lopti, od kojih su uspjeli obraniti pet, ali ova jedna koju nisu je presudila prvi set.
Drugi set bio je mnogo izjednačeniji te su Čilić i Dodig podigli razinu servisa, da bi se u šestom gemu vratili nakon Mektićevih i Pavićevih 30:0 i ostvarili break. Bio je to prvi put na olimpijskom turniru da su Mektić i Pavić izgubili svoj servis, a Čilić i Dodig su prednost zadržali do kraja seta.
Odluka je pala u super tie-breaku koji su Mektić i Pavić otvorili s furioznih 6:0. Čilić i Dodig uspjeli su se približiti na 8:6, ali najbolji teniski par svijeta uzeo je iduća dva poena za zlato na Olimpijskim igrama.
Nakon osam osvojenih ATP turnira u svojoj prvoj zajedničkoj sezoni, od kojih je najznačajniji Wimbledon, Nikola Mektić i Mate Pavić okitili su se titulom olimpijskih pobjednika i opravdali status prvog nositelja. Čilić i Dodig nisu bili nositelji pa je njihovo srebro malo iznenađenje, ali još u Davis Cupu su pokazali da su odličan par i da mogu pobjeđivati i najuigranije svjetske parove.
Tako su i službeno osvojene četvrta i peta medalja u povijesti hrvatskog tenisa na Olimpijskim igrama. Prve dvije osvojene su 1992. u Barceloni, kada je Goran Ivanišević bio brončani u singlu te u paru s Goranom Prpićem. Mario Ančić i Ivan Ljubičić su 2004. u Ateni također uzeli broncu.
Hrvatska je sada na pet medalja u Tokiju. Zlata su uzeli Matea Jelić, Martin i Valent Sinković te Nikola Mektić i Mate Pavić. Ivan Dodig i Marin Čilić prvi su srebreni hrvatski sportaši iz Tokija, a Toni Kanaet je osvojio broncu.
