U spomen na pokojnog kolegu i člana HNiP-a Ivu Lončara, ustanovit ćemo stipendiju za mlade novinare koja će nositi njegovo ime
Na izbornoj skupšini „Hrvatskih novinara i publicista“ (HNIP) izabrani ste za prvoga predsjednika Društva. Odakle je došla ideja za osnivanjem novoga novinarskog društva?
Od ideje do osnivačke skupštine prošlo je nekoliko godina. Bilo je više povoda – od nezadovoljstva postojećim društvom novinara, erozije profesije do velikog pada povjerenja javnosti u ono što radimo.
Uz dva književna društva – Društvo hrvatskih književnika i Hrvatsko društvo pisaca – sada imamo i dva strukovna novinarska društva. Možete li nam ukratko opisati kakvi su odnosi posljednjih godina vladali u Društvu hrvatskih novinara i kako ocjenjujete mandat dugogodišnjeg predsjednika Zdenka Duke?
Samim potezom istupanja iz HND-a brojne kolege i ja rekli smo što mislimo o toj organizaciji, a i o gospodinu kojeg spominjete i za čijeg je mandata primjerice ugašen Vjesnik i niz drugih medija, podijeljeno nekoliko stotina otkaza, mijenjani zakoni kojim su se smanjivale medijske slobode, a cehovska udruga pretvorena u aktivističku udrugu.
Koje su osnovne odrednice Vašega programa za upravljanje HNIP-om, za što ćete se zalagati?
Ovih dana dovršavamo programske smjernice HNiP-a, dokument planiramo predstaviti javnosti prije Božića, a ono što Vam već sada mogu reći da ćemo posebnu pozornost posvetiti objektivizaciji internetskog izvještavanja i govoru mržnje te da ćemo „napadati“ institucije za nečinjenje.
Tko sve može i kako postati član „Hrvatskih novinara i publicista“?
Kriteriji su definirani u našem Statutu, a najvažnije je da član može dokazati da je posljednje dvije godine bio aktivan u nekom mediju dosega barem 3000 ljudi, te da dostavi životopis. Dakako, i publicisti koji objavljuju u znanstvenom ili povremenom tisku, kao i kolumnisti drugih struka su dobrodošli, jer su i oni dionici prostora javnog suobraćanja.
Koliko do sada imate članova?
Za sada nas je 50, no pod velikim smo pritiskom budućih članova pa tako svaki dan dobivamo zahtjeve za novim članstvom. Procjenjujem da ćemo imati brz rast članstva, tim više što se ne vodimo onom njihovom „ili mi ili oni“.
Dojma smo da u medijima nije bilo nikada više primitivizma, neprofesionalnosti i ideološke jednobojnosti. Kako povratiti vjerodostojnost, ugled i etičnost novinarskoj profesiji u Hrvatskoj i povratiti povjerenje građana?
Politički, ideološki i tržišni aktivizam glavni su uzročnici pada svih profesionalnih novinarskih standarda. Mediji su preplavljeni pristranim informacijama, u tekstovima često nema izjava ili stavova svih strana, a kada razgovarate s autorima takvih tekstova dođete uvijek istog uzroka, opravdanja – autocenzure. Novinari se boje poštenog izvještavanja radi aktivistički nastrojenih urednika i to je rak rana novinarstva danas. S jedne strane sprega urednika i vlasnika, a s druge strane hiperprodukcija i manipuliranje nedovoljno obrazovanim novinarima.
Kako gledate na položaj novinara u Hrvatskoj? Možemo li u Hrvatskoj govoriti o postojanju slobode medija i istraživačkog novinarstva?
Medijske slobode padaju, sve je manje istraživačkih tema, nema kritičkog izvještavanja o velikim oglašivačima, Mediji rhnovinari se boje boriti za svaj status unuatr redakcija jer zbog „takve hrabrosti „vrlo lako završavaju na zavodu za zapošljavanje. Vlasnici medija danas više cijene dobar oglas od dobre istraživačke teme, politiku nezamjeranja oglašivačima rado mijenjanju tzv. politikom netalasanja. Nestalo je sektorskog novinarstva, multimedijska pismenost cijeni se više od kvalitetanog i obrazovanog novinara, a imamo sve više slučajeva da priliku dobivaju vječni studenti, a oni s diplomama završavaju na burzi.
Činjenica je da se novinari u gotovo svim europskim državama nalaze pod manjim ili većim pritiscima bilo političkih krugova bilo vlasnika i korporacija koji često nastupaju kao agenti određenih interesa. Kako gledate na te pojave i kako im se uopće oduprijeti?
Ne možete očekivati od novinara da će ugroziti vlastitu egzistenciju ili egzistenciju svoje obitelji dok država, odnosno regulator paralelno ne želi osigurati veće medijske slobode. Vlasnici medija i velike korporacije medije koriste za utjecaj, ugled u društvu, pa ako hoćete i reketarenje. Žalosno, ali postoje mediji u kojima Vi danas možete kupiti prostor za obračun s neistomišljenicima. Nema dokaza, naravno za to, ali nema ni reakcije mjerodavnih tijela.
Nema analize, valorizacije medijske scene. Pa ministarstvo kulture još za manadata Andreje Zlatar prije tri godine najavljivalo je medijsku strategiju. A što smo dobili. Obećanja. Bez zablude, nikakav činovnički dokument neće riješiti stanje u novinarstvu preko noći, ali moraju postoajti kakvi takvi temelji. Mi ih nemamo.
Za kraj razgovora zanima nas koje su prve sljedeće aktivnosti HNIP-a?
Idemo korak po korak. Prvo nas očekuje predstavljanje Programskih smjernica, zatim je u planu pokretanje stipendije „Ivo Lončar“ za mladog novinara, moramo dignuti web stranicu i još mnogo stvari. No treba uzeti u obzir da smo svi volonteri koji izdvajaju svoje slobodno vrijeme za rad u HNiPu, ali i entuzijasti koji smo se unatoč različitostima usuglasili.
Imamo članstvo sa sjajnim, bogatim iskustvom i karijerama i radit ćemo na tome da iskoristimo te potencijale kako bismo podigli vjerodostojnost novinarstva u javnosti.
Davor Dijanović/hkv.hr
