Ispovijest prve dame Ukrajine: “Moj suprug ne glumata, a otkrit ću vam kad me doista naljutio”

18 lipnja, 2022 maxportal
Širi dalje
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

U ranim jutarnjim satima 24. veljače, Olena Zelenska postala je svjesna zvuka prigušenih eksplozija negdje u daljini. Dok se budila shvatila je da zvukovi koje čuje ne mogu biti vatromet.



Oči su joj se naglo otvorile; otkrila je da je sama u krevetu. Skočila je i požurila u susjednu sobu, gdje je zatekla svog supruga, ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog, već obučenog za posao u odijelu i kravatu.

“Što se događa?” upitala ga je.

“Počelo je”, rekao joj je.

“Osjećala sam se kao u paralelnom svemiru, kao da sanjam”, prisjetila se atmosfere ranih jutarnjih sati 24. veljače Olena Zelenska, supruga predsjednika Ukrajine u rijetkom intervjuu za britanski The Guardian.

Izvana su se čuli pucnjevi, a suprug joj je objavio da je upravo počeo rat te napustio obiteljski dom kako bi krenuo prema predsjedničkoj zgradi u centru Kijeva, kako bi predsjedao sastankom Vijeća sigurnosti na kojem bi se odlučilo o početnom odgovoru na šokantnu invaziju Vladimira Putina punog razmjera na Ukrajinu.

Rekao je svojoj supruzi da bi trebala pričekati da ga nazove kasnije tijekom dana s uputama.

Ostavši sama, otišla je provjeriti što rade djeca, devetogodišnji Kiril i 17-godišnja Oleksandra. Već su bili budni i odjeveni, i činilo se da razumiju što se događa. Zelenska je počela trpati stvari u kovčeg, jureći u podrum s djecom i njihovim sigurnosnim jedinicama svaki put kada bi se eksplozije  približile. U jednom trenutku stajala je na prvom katu predsjedničke vile i gledala kroz prozor kad je borbeni avion nadletio. Nije bila sigurna je li ukrajinski ili ruski.

“Bio je to nadrealni osjećaj… kao da sam igrala kompjutersku igricu i morala proći određene razine da bih se vratila  kući. Cijeli dan sam imala taj čudan osmijeh na licu, jer sam pokušavala djeci ne pokazati paniku. Samo smo slijedili naredbe osiguranja, išli kamo nam je rečeno”, kaže ona.

Navečer je ponovno uspjela vidjeti svog muža, nakratko, iako neće reći gdje. Rekao joj je da će nju i djecu odvesti na sigurno mjesto. Zagrlili su se, ali nije bilo vremena za suze i sentimentalnost. Tek kasnije je dopustila da se uvuče misao: možda ga više nikada neće vidjeti.

Tri mjeseca kasnije sretnem Zelensku (na ukrajinskom se  prezimena za muškarce i žene završavaju isto) i zamolim je da ispriča tih zastrašujućih prvih nekoliko sati. Nalazimo se u uredu unutar predsjedničkog kompleksa u središtu Kijeva; da bih stigao tamo, moram proći nekoliko kontrolnih točaka i sigurnosnih postaja, a kad jednom uđem, više puta me pretražuju.

Prozori su visoko zatrpani vrećama pijeska. Sjenovite figure jure šetnicama; male svjetiljke na podu bacaju slabo svjetlo na plave sagove koji se protežu duž hodnika. Ipak, ne postoji ista razina napetosti kao tijekom prvih tjedana rata.

Rusko povlačenje s predgrađa Kijeva ukrajinsku prijestolnicu je učinilo mnogo opuštenijim mjestom. Mladi parovi šetaju središtem grada, kafići su otvoreni, a večernji policijski sat produžen je do 23 sata. Sirene za zračni napad i dalje se oglašavaju, ali većina ih ignorira.

Mirnija situacija također je značila da se Zelenska mogla vratiti u glavni grad, barem na neko vrijeme, ali njezini zaštitari i dalje su na oprezu. Zamolili su me da svoj mobitel ostavim u predsoblju i još jednom me temeljito pretraže prije nego što me uvedu u sobu u kojoj ona čeka. Tjelohranitelj u vojničkom odijelu prati me u sobu i sjedi mrko u kutu tijekom cijelog intervjua.

Zelenska me pozdravlja nježnim stiskom ruke. “Hvala što ste došli”, kaže na engleskom prije nego što pređe na ukrajinski.

U tim prvim danima rata postojao je zastrašujući osjećaj da je sve moguće, dok su projektili padali na ciljeve diljem zemlje, a ruske trupe napredovale na Kijev iz tri smjera.

“Prema dostupnim obavještajnim podacima, neprijatelj me označio kao metu broj 1, a moju obitelj kao metu broj 2”, rekao je predsjednik Zelenski u jednom od svojih ranih videoobraćanja.

Njegova supruga ne zna na kojim se obavještajnim podacima temeljila procjena, a Zelenski joj nikada nije rekao ni o kakvoj konkretnoj prijetnji obitelji. Trudi se ne razmišljati previše o tome, “inače ću postati paranoična”. Ali bila je svjesna mogućnosti koje bi otimanje prve obitelji moglo pružiti Rusima.

“Naravno, moguće je vršiti pritisak na predsjednika preko njegove obitelji i ne bih željela on mora birati između obitelji i dužnosti predsjednika. Dakle, ako postoji i najmanja šansa za to, morate je ukloniti”, kaže ona. Ona govori tihim glasom s pažljivo izgovorenim suglasnicima, naglašavajući svoje odgovore dubokim uzdasima.

Dakle, dok je Zelenski ignorirao sugestije zapadnih čelnika da bi trebao napustiti Kijev i uspostaviti vladu u egzilu u zapadnoj Ukrajini ili Poljskoj, suprugu i djecu je poslao na relativnu sigurnost. Razumljivo je tajnovita oko toga gdje je točno provela ta dva mjeseca – “Što manje govorim, sigurnija sam” – ali kaže da se redovito selila i inzistira da je cijelo vrijeme ostala unutar Ukrajine.

Ponekad je mogla čuti sirene za zračne napade koje su postale pozadina za mnoge milijune ukrajinskih života. Oleksandra i Kirili stalno su bili uz nju

“Djeca su bila idealna”, kaže ona. “Obično im moraš reći stvari milijun puta, ali tog prvog dana sve su radili super brzo i poslušno. Bili smo u nekakvom promijenjenom stanju, naravno. Onda, poslije, imali smo ovo dugo razdoblje čekanja. Gledali smo vijesti, čekali pozive. Imali smo televizor cijelo vrijeme.”

“Aha – znači, imali ste televiziju”, kažem.

“Vidim da pokušavaš izvući neke tragove iz mene. Da, imali smo televiziju. Nisam bila ni pod zemljom, ni pod vodom”, kaže sa smiješkom.

Jedne noći na početku rata, kada su Rusi pokušavali upasti u Kijev, vidjela je na televiziji snimak ruskog tenka u okrugu Obolon, ispred bloka u kojem je živjela. Druge večeri gledala bi videoisječke svog supruga, koji više nije bio u civilnom odijelu koje je nosio kad ga je posljednji put vidjela, kako se potresno obraća ukrajinskom narodu i poziva na međunarodne čelnike.

“Vidjela sam da je za njega sve to bilo jako emotivno”, kaže ona. “Poznavajući ga, mislim da je iskoristio sve emocionalne poluge koje je mogao da prenese poruku. Ali to nije bila manipulacija, to je bilo iskreno – on bi zaista imao te osjećaje, sigurno.”

Ponekad je mogla razgovarati sa svojim mužem, iako ni na jednom od svojih uobičajenih uređaja. Sigurnosni detalj joj je rekao da ostavi svu svoju elektroniku i da se ne prijavljuje ni na jednu od svojih društvenih mreža. Dani su bili dugi i usamljeni; provodila je vrijeme pomažući Kirilu u njegovim školskim zadaćama. Pokušala je iscrtati dnevne rasporede kako bi bila zaokupljena.

“Morate planirati stvari za svoje sate i minute, kako biste bili sigurni da imate posla i da se na kraju ne izgubite u svojim mislima.”

Rođena je kao Olena Kijaško, 1978. godine, u industrijskom gradu Krivij Rih, u središnjoj Ukrajini. Njezina majka bila je glavni inženjer u tvornici, a otac je predavao građevinu na tehničkom sveučilištu. Odrasli su govoreći ruski, ali su bili ponosni što su Ukrajinci, a kad se Sovjetski Savez raspao, kaže, obitelj je pozdravila ukrajinsku neovisnost. “Sjećam se osjećaja da je to bila prava stvar, da smo odvojeni i da imamo svoju kulturu i jezik”, kaže ona.

Olena i Volodimir su se upoznali kao djeca, davno prije bilo koje od njegovih inkarnacija u karijeri glumca, producenta, predsjednika i ratnog vođe. Uvijek su bili vrlo različiti. On voli nastupati, ona više voli tišinu i privatnost; on svoje riječi prožima emocijama i gestama, ona djeluje kao staložena i suzdržana.

Ljubav između nje i supruga nije planula u osnovnoj školi, nego tek na fakultetu, kada je Zelenski s grupom prijatelja osnovao komičarsku družinu Kvartal 95 te s njom nastupao po zemljama bivšeg Sovjetskog Saveza.

Rijetko daje intervjue, ali pristala je da se nađemo sa mnom kako bismo razgovarali o tome kako su mjeseci rata utjecali na nju i njezinu obitelj te na pretvaranje njezina supruga u ikonu otpora Putinovoj Rusiji.

Zaboravio joj reći da ulazi u politiku

Uvijek je bio raspoložen za zafrkanciju, no nije joj bilo smiješno kad je na vijestima saznala da je njezin suprug, nedugo nakon što je počeo izvoditi svoj popularni show Sluga naroda, registrirao istoimenu političku stranku te se odlučio kandidirati na izborima. Zelenska je za njegovu odluku saznala iz vijesti.

Čini se kao velika greška. Je li bila ljuta?

“Tvrdio je da mi je to naprosto zaboravio reći. Imala sam cijeli dijapazon različitih osjećaja u tom trenutku”, diplomatski govori Zelenska, ali dodaje kako nije iznenađena impresijama koje je njezin suprug ostavio na cijeli svijet. Naravno vještine koje je naučio kao glumac pomogla mu je da se dobro snalazi pred kamerama i ne plaši javnih nastupa.

Predsjednik Zelenski je u posljednjih pet godina prošao kroz više iznenađujućih životnih preokreta nego što ih je većina ljudi doživjela u životu.

Zelenska u predsjedničkoj palači u Kijevu prošli mjesec. Fotografija: Antoine D’Agata

Kada sam ga intervjuirao u veljači 2020., očajnički je želio promijeniti temu s Donalda Trumpa, nakon što je svoju prvu godinu na vlasti proveo uvučen u Trumpovu opoziv. Ali on je nadživio Trumpovu dramu i daje sve od sebe da svlada i Putina. Čak su i predsjednikovi najžešći politički suparnici, koji su se bojali da glumac u komediji nije prava osoba za borbu protiv Putina u trenutku potrebe Ukrajine, priznali su da je ovo ratno vodstvo bilo i hrabro i inspirativno.

Zelenska tvrdi da nije iznenađena koliko je njezin suprug bio impresivan. “On je netko tko je, više nego itko koga poznajem, kad god je bilo situacija u kojima svi kažu da je to nemoguće, on je to uvijek sagledao i uspio, i bio je u stanju inspirirati i druge.”

“Prva dama” čudna je uloga, priznaje: pozicija definirana poslom njezina supruga, bez formalne moći i koja dolazi sa stalnim prosuđivanjem njezina izgleda i odijevanja. Ipak, ona vjeruje da je vrijedno iskoristiti meku moć koju pruža, a prošle godine je čak organizirala i “Summit prvih dama i gospode” u Kijevu.

Pojavilo se deset prvih dama, uključujući Emine Erdoğan i Michelle Bolsonaro, no ove godine se nada da će summit ponoviti u online formatu. Uz toliki broj zemalja koje žele pokazati solidarnost s Ukrajinom, možda će doći do većeg pokazivanja.

Posljednjih tjedana Zelenska je često razgovarala s nekim od kontakata koje je tada ostvarila, ali i s drugim prvim damama. Prvi put se pojavila u javnosti, 10 tjedana nakon početka rata, kako bi upoznala Jill Biden, a par je obišao školu na krajnjem zapadu Ukrajine, upoznavši one koji su pobjegli od sukoba na istoku.

“Bilo je hrabro od nje što je došla. Bila je izuzetno empatična i vrlo zainteresirana za priče koje su ljudi morali ispričati”, kaže Zelenska. Ostali razgovori vođeni su telefonom. Brigitte Macron ponudila je pomoć u obnovi škole.

Prije našeg susreta  imala videopoziv s belgijskom kraljicom Mathilde, koja je također profesorica psihologije i ima nekoliko savjeta o programima rehabilitacije.

“Ukrajinci nisu navikli tražiti pomoć od psihologa”, kaže Zelenska. “Složni smo zanemariti depresiju ili anksioznost.  Moramo imati veliku reklamnu kampanju kako bismo ljudima rekli da nisu oni krivi ako im je potrebna mentalna pomoć .”

To je nešto na što je bila usredotočena prije rata, i dok se čini da su neki od njezinih drugih projekata – poput uvođenja zdravije školske prehrane – postali manje hitni kada je opstanak u pitanju za milijune Ukrajinaca, pitanje pristupa uslugama mentalnog zdravlja ima nikada nije bio relevantniji.

U usporedbi s mnogim Ukrajincima, Zelenskoj je proteklih mjeseci bilo lako, ali rat je uzeo danak i na prvu obitelj. “Sin mi je rekao: ‘Mama, znaš, samo želim vidjeti svoje prijatelje. Nisam ih tako dugo vidio. Tri mjeseca igram se samo sa psima i tjelohraniteljima.’”

Njezina je kći nastavila sa studijem i nada se da će u rujnu krenuti na fakultet, ali je, kao i milijuni Ukrajinaca, izostala iz škole zbog rata dolazi nakon dvije godine poremećaja Covida.

“Svaki Ukrajinac je sada pod velikim psihološkim opterećenjem”, kaže Zelenska. “Polovica našeg stanovništva živi odvojeno od svojih obitelji. Naravno, većina nas nikada nije živjela u takvim uvjetima.”

Za sada je fokus na pobjeđivanju Rusa, ali kada rat završi, morat će uspostaviti veliki program za ozdravljenje nacije. “Nikome ne treba zemlja koja je pobijedila, koja se borila za svoj teritorij, ali koja je naseljena ljudima koji ne mogu normalno živjeti, funkcionirati niti odgajati svoju djecu. Pred nama su velike opasnosti.”

Razgovarali smo više od sat vremena, a prije nego što završimo želim se vratiti u one dane prije rata, kada su američki obavještajci davali alarmantne najave o Putinovim namjerama, a Zelenski je Ukrajincima govorio da ne paničare.

Je li se tih dana osjećao pod pritiskom? Je li ga mučio osjećaj da je Ukrajince  trebao upozoriti da se pripreme za rat? “Ne, naravno da ne. Bilo je različitih informacija sa svih strana”, kaže ona pomalo razdraženo. “Naravno, kod kuće nije dijelio nikakve vojne tajne sa mnom.”

Činjenica da su predsjednik i njegova supruga u noći invazije spavali kod kuće  ipak puno govori. Zar doista nisu mislili da je rat moguć, unatoč svim upozorenjima?

“Iskreno? Ne. Nisam mogla vjerovati da će se to dogoditi. Nisam imala ni spremnu putovnicu.”

Dana 23. veljače, dan prije, sjeća se da je u svom uredu održala sastanak s tinejdžerima o mentalnom zdravlju. Toga je dana, kaže, bio i Jaroslavov rođendan.

“Jaroslav… je li tvoj sin?” pitam zbunjen na trenutak.

“O, ne, to je tjelohranitelj”, kaže ona, smijući se i pokazujući na krupnog muškarca u odjeći, za kojeg sam zaboravio da sjedi iza mene.

Tog posljednjeg dana prije rata, kaže mi, neki su ljudi u uredu razgovarali o pakiranju kofera za hitne slučajeve u slučaju da rat doista izbije, a ona je na umu dala da to učini sljedeći dan.

Zelenska se sada osjeća sposobnim provesti neko vrijeme u Kijevu, ali je daleko od sigurnog da predsjednikova obitelj više nije meta Rusa (“Kada vidite užasne zločine koje su počinili, pomislite da su možda stvarno sposobni za sve” ).

Stoga izbjegava govoriti o tome gdje sada živi. “Naravno”, kaže ona, ne može živjeti sa svojim mužem, ali barem se sada viđaju. Ona opisuje njihov prvi susret, nakon svih tih tjedana, tipično podcijenjenim izrazima.

“Zagrlili smo se, pozdravili i pitali jedno drugo kako smo. Djeca su bila ovdje i neko vrijeme su se držala uz njega. Sada se možemo vidjeti, a oni mogu fizički dodirnuti svog tatu, to malo olakšava stvari.”

Kasnije, dok Zelenska pozira na stepenicama upravne zgrade, pojavio se predsjednik, držeći pregršt dokumenata i u pratnji vojnika žuri na sastanak. Zastaje da razmijeni nekoliko riječi i kratko joj da poljubac. Dok se povlači, na trenutak se drže za ruke, a onda odlazi. To su one vrste prolaznih kontakata koje sada imaju.

“Nadali smo se da ćemo se uskoro moći više viđati, ali za sada ne vidim tu mogućnost”, kaže ona. Dok traje Putinov rat, njezina je obitelj, kao i milijuni drugih ukrajinskih obitelji, prisiljena je biti razdvojena.


Širi dalje
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •