Zbog učestalih kvarova na dijelu HRZ-ovih transportnih helikoptera Mi-171 opet se u negativnoj intonaciji spominje remont tih letjelica kojeg su izvršili Zrakoplovno-tehnički centar i ruski stručnjaci. Šutnja odgovornih u MORH-u o ovom slučaju je apsolutno nedopustiva pojava.
U demokratskim zemljama, posebno ako se radi o zemlji članici NATO-a i EU, prvi je postulat rada državnog obrambenog sektora – javnost ima pravo znati. I tu nema velike rasprave. Sve drugo je zagovaranje transparentnosti rada Ministarstva obrane kakvo vlada u Sjevernoj Koreji.
Odnose „vojska-javnost“ u MORH-u još ne shvaćaju baš najbolje. Ili ne žele shvatiti zbog mentalne indoktrinacije koja neke prati još iz vremena JNA?
Međutim, u konkretnom slučaju mediji ne postavljaju pitanje jesu li kvarovi povezani uz remont ili možda uz nedovoljne vještine i manjka stege kod dijela pilota koji lete na Mi-171. Naime, u manje od dva mjeseca na pet letjelica tog tipa registrirani su kvarovi. Ne tvrdimo da ni jedan kvar nema veze s remontom.
No, jesu li Rusi krivi ako piloti HRZ-a ostave neosiguran helikopter na stajanci? Konkretnije, ne osiguraju lopatice glavnog rotora blokadom i vezivanjem, nakon čega udar vjetra trajno deformira svih 5 lopatica? Tko je odgovoran za takav odnos prema državnoj imovini?
Jesu li Rusi krivi ako piloti Mi-171 HRZ-a na Kosovu lete na način da dođe do teškog opterećenja rada rotora pri čemu se deformiraju određeni dijelovi mehanizma rotora? A sve samo zato da bi se impresioniralo američke kolege s kojima se vježbalo. Za takve i slične greške odgovorni su piloti, a ne remont koji se odvijao pod kapom ZTC-a.
Što generalno reći o friško odrađenom remontu helikoptera Mi-171 Sh (Š) u suradnji s Rusima?
U startu balade bilo je jasno da ZTC neće dobiti „kow-how“. Nameće se pitanje – zašto? Zašto ZTC uporno pristaje na ulogu perifernog igrača na međunarodnom tržištu remonta helikoptera, a toliko vapi za tim istim tržištem? Vjerojatno zbog nedostatka stručnih kadrova koji mogu kvalitetno komunicirati s jakim globalnim igračima. ZTC je propustio jedinstvenu priliku dogovoriti s ruskim „Mil-om“ osposobljavanje kako bi se stekli uvjeti za puno širu stratešku suradnju po pitanju remonta Mi-171, a time i za Mi-8/17. Promašaj je tim veći jer se radi o prvom remontu Mi-171. Ono što posebno žulja je i činjenica da ZTC u ovom poslu nije dobio nikakav certifikat iako su kao nositelji ovog projekta.
Zašto je sklopljen loš ugovor sa Rusima?
Ako su kvarovi vezani uz remont pomalo sve to skupa čudi jer se radi o gotovo novim helikopterima kod čijeg se remonta ne očekuje dubina radova kakav je na helikopterima starim po nekoliko desetljeća. Ili su možda vidjevši u kakvoj sredini rade, ruski inženjeri lagano fušarili…
Osim toga, naši borbeno-transportni helikopteri Mi-171 više ne bi smjeli nositi oznaku koju su do remonta nosili – Š (Š ili šturmovik, jurišnik). Uz odobrenje Ministarstva obrane RH i Glavnog stožera OS RH ruski su inženjeri sve instalacije za naoružanje “zatvorili”, odnosno iste nisu remontirane. Demontirane su prednje zaštitne ploče (oklop), što označi da je posada ostala posve bez antibalističke zaštite. Demontirani su i nosači za lansere nevođenih raketa.
Takvo razoružavanje letjelica HRZ-a nije ništa drugo doli veleizdaja. Marš ludosti u našoj vojnoj avijaciji najbolje ilustrira činjenica da posade u proteklih 10 godina uopće nisu obučavane za borbenu uporabu Mi-171. Pa tko je ovdje lud?! Da ne bi bilo zabune, teško da ovaj helikopter netko drugi može bolje poznavati od njegovog ruskog proizvođača. Svakako je bolje da su izbrani Rusi nego Ukrajinci koji su nam zabili zadnji čavao na lijesu nadzvučne borbene komponentne HRZ-a.
ZTC se i u slučaju remonta helikoptera ponovo potvrdio kao nevješt pregovarač. To što je Hrvatska postala članica NATO-a nije se ni najmanje odrazilo na poslovanje ZTC-a. Tamo kao da je vrijeme stalo. Teška hibernacija. Kako su NATO i EU članstvo iskoristile naše susjedne zemlje, najbolje je vidljivo u češkoj „LOM Prahi“, litavskoj „Aviabaltici“, češkom „AERO Vodochodyu“…
U ZTC-u je problematičan status kvalitete i pravne osnove za izvođenje radova na „Mil-ovim“ helikoptera. Naime, ZTC ne posjeduje nikakav certifikat ruskog proizvođača „Mil“, kao originalnog izvornog proizvođača (Original Equipment Manufacturer – OEM).
Potonja je tvrtka u okviru holding tvrtke „Ruski Helikopteri“ u nekoliko navrata pokazivala spremnost za suradnjom sa ZTC-om, koji je zamišljen kao svojevrsni regionalni „Mil-ov“ centar za održavanje i složene servise helikoptera iz obitelji Mi-8/17. Ne pokazuje se nikakva volja ni za uspostavom dublje suradnje s europskim remontnim zavodima „Aviabltika“ i „LOM Praha“ koji imaju iskustva s remontom Mi-171 inačica.
ZTC bi uz ova dva zavoda, s valjanim ruskim certifikatima i usvojenim sposobnostima, mogao razviti i svojevrsni EU-klaster kada su u pitanju ovi helikopteri. No, iz nepoznatih razloga aktualno vodstvo ZTC-a nema volje za takvu suradnju. Nadalje, Mi-171 obitelj predstavlja novije inačice koje su temelj za nove modernizacije i posljednjih 15-ak godina osjeća se znatna međunarodna prodaja i ekspanzija Mi-171A/E/Š te posljednje podinačice A1 i A2.
I ovdje ZTC, kroz aktualni projekt remonta Mi-171Š, nije pokazao interes razviti potrebne sposobnosti, dobiti ovlaštenja iz Rusije ili preko Litve i Češke te pokazati jednu novu inicijativu gdje bi se ZTC pozicionirao na međunarodnoj sceni kada su u pitanju remont i modernizacija posljednjih inačica Mi-171. U nekoliko neformalnih razgovora i s američkim stručnjacima, jedna ovakva inicijativa ne bi imala zapreka. Jesu li u ZTC-u doista toliko nesposobni ili su žrtva određenih lobističkih skupina?
Kada je HRZ-u u pitanju, čitav je niz primjera nedostatka stege kod pilota, pri čemu se više ne može govoriti o izoliranim slučajevima, nego sustavnoj pojavi. Sjetimo se proslave Nove godine u hangaru na Plesu, pri čemu se “plesalo” po krilima zrakoplova. Sjetimo se slučaja krivolova helikopterom na Dinari.
Nepoštivanje sigurnosnih procedura potvrdila je i objavljena snimka kokpita helikoptera Kiowa Warriora u kojoj dva člana posade ispaljuju rafale iz osobnog naoružanja na šumu iznad koje lete, a iz čega je očito je da to nije vježba, jer su čahure veselo i posve nekontrolirano prštale po kabini helikoptera umjesto da su prikupljene u spremnike koji se u takvim slučajevima stavljaju na streljačko oružje.
Što bi se dogodilo kada bi čahure uletjele u mehanizam nožnih komandi (pedale) za upravljanje repnim rotorom, tj. upravljanje helikopterom po pravcu? Vjerojatno bi uslijedila tragedija. Čitav je niz ozbiljnih nesreća u HRZ-u kojima je dominirajući uzrok nedostatak stege i nepoštivanje procedura. Javnost je zakinuta za odgovor na pitanje-kakva je prava istina o tehničkom i kadrovskom stanju u HRZ-u?
Bilo kako bilo, za kvarove kod naših Mi-171 ne treba gledati samo u pravcu remonta. To je samo odraz procesa raspada kadrovsko-tehničke arhitekture u HRZ-u. S obzirom na sve, očekujmo toga još…
M. Marković/Foto: morh
