KLUB 111 Kriminal s pečatom: Šuker je na štetu Hrvatske potpisivao ugovore koje nije pročitao

svibanj 15, 2016 maxportal
Share Button

IVAN ŠUKER, kao bivši ministar financija i potpredsjednik Vlade RH za gospodarstvo sudjelovao je u zaključenju štetnih ugovora po državu vrijednih milijarde kuna, a da prije potpisivanja ugovore nije čak niti pročitao.



O tome je Ivan Šuker i javno posvjedočio na Županijskom sudu u Zagrebu navodeći kako ugovore INA – MOL nije čitao, pa da iz tog razloga smatra kako ne može biti odgovoran za eventualno nastalu štetu državi. Nadalje, Ivan Šuker, kao ministar financija imao je ključnu ulogu u prekomjernom zaduživanju države po nerealno visokim kamatnim stopama od 6,75% godišnje, dok u istoj vrijeme javna poduzeća , općine i gradovi u Zagrebačkoj, Privrednoj i Erste banci oročavaju i deponiraju novac po nerealno niskim kamatnim stopama (1,6 – 2% godišnje) čime je prouzročena šteta državi izražena u milijardama kuna.

Zbog štete koju je prouzročio Republici Hrvatskoj Šuker je dospio u KLUB 111, popis osoba koje odgovorne za pljačku države, zaštitu kriminala  , narušavanje pravne sigurnosti i teško godpodarsko stanje

  >> KLUB 111: OVO SU OSOBE KOJE SU UČINILE VELIKU ŠTETU HRVATSKOJ

Kao ministar financija i potpredsjednik Vlade RH za gospodarstvo predlagao je i imenovao podobne i nekompetentne kadrove na čelna mjesta agencija i tvrtki u državnom vlasništvu što je rezultiralo uništenjem ili smanjenjem vrijednosti imovine u vlasništvu države, te milijardama kuna vrijednim tužbama protiv države koje će u konačnici platiti porezni obveznici.

Odlukom Vlade RH iz 2008.g. kojoj je na čelu bio bivši premijer Ivo Sanader, a ministar financija i potpredsjednika Vlade RH za gospodarstvo Ivan Šuker, na čelno mjesto Hrvatskog fonda za privatizaciju imenovan je Vedran Duvnjak koji je prethodno, odmah nakon završenog studija ekonomije bio uhljebljen na poziciju zamjenika ministra financija Republike Hrvatske upravo kod ministra Ivana Šukera.

Pod upravljanjem financijama za vrijeme Ivana Šukera imenovan je na čelno mjesto Hrvatske poštanske banke Čedo Maletić za čijeg mandata je Banka ostvarila enormne gubitke u iznosu većem od 630 milijuna kuna što je utvrđeno nadzorom Hrvatske narodne banke, a što je za posljedicu imalo pad adekvatnosti kapitala Banke ispod zakonom propisanog minimuma na 6,8% zbog čega je u Hrvatsku poštansku banku trebala biti postavljena posebna uprava i proveden stečaj nad Bankom.

No, to je spriječeno akvizicijama i dokapitalizacijom Banke čije su dionice prodane povlaštenim interesnim skupinama po početnoj cijeni dionice od 600 kuna, iako je planiranom dokapitalizacijom Banke planirano postići cijenu dionice od 1 100 kuna kako je u medijima najavljivano od strane tadašnjeg ravnatelja DUUDI-a Mladena Pejnovića, sadašnjeg predsjednika Uprave Hrvatske poštanske banke Tomislava Vujića i tada zainteresiranih ulagača Agrokora, Branka Roglića, Erste fonda, i dr.

Na kraju, dionice HPB-a prodane su u paketima dionica koji nisu mogli biti manji od 100.000,00 EUR-a, i to po sramotno niskoj početnoj cijeni dionice od 600 kuna, čime je običnim građanima i malim ulagačima onemogućeno postati vlasnikom dionica državne Banke, iako bi isti zasigurno bili spremni platiti dionicu HPB-a više od početnih 600 kuna po 1 (jednoj) dionici.
Tako je državi kao vlasniku Banke napravljena šteta od više stotina milijuna kuna, te odabranim i unaprijed dogovorenim ulagačima pribavljena imovinska korist u istom iznosu što je zakonskoj obvezi bila dužna spriječiti Hrvatska narodna banka, Uprava i Nadzorni odbor HPB-a, te Ministarstvo financija i Vlada Republike Hrvatske koji su o svemu bili upoznati, a o čemu smo već ranije pisali. Također, unatoč ostvarenom gubitku utvrđenom od strane Hrvatske narodne banke, uprava Tomislava Vujića je sa računa Hrvatske poštanske banke isplatila Čedi Maletiću i ostalim članovima uprave HPB-a otpremnine u iznosu većem od 6 milijuna kuna, iako isti nisu ostvarivali pravo niti na otpremninu, a niti pravo na isplate bonusa za uspješno poslovanje.

UPRAVLJAČIKA PRAVA INE I PRODAJA DRŽAVNE IMOVINE BEZ ČITANJA UGOVORA

Ivan Šuker kao ministar financija i potpredsjednik Vlade RH za gospodarstvo predlagao je i imenovao članove nadzornih odbora tvrtki u državnom vlasništvu i financijskih institucija u većinskom vlasništvu države koji su kao članovi nadzornog odbora odobravali nezakonito isplaćivanje više stotina tisuća kuna članovima Uprave Hrvatske poštanske banke i Hrvatske banke za obnovu i razvoj u kojoj je u nadzornom odboru član bio i Ivan Šuker.

Također, Ivan Šuker bio je član Nadzornog odbora INE i Croatia osiguranja, tvrtki koje su pod njegovim nadzorom i upravljanjem uništene, a potom u bescjenje prodane, odnosno bolje reći predane u vlasništvo mađarskog MOL-a i Adris grupe.

U konačnici, nakon brojnih afera koje se vežu uz bivšeg ministra financija Ivana Šukera, tadašnja predsjednica Vlade Republike Hrvatske razriješila ga je sa svih dužnosti, upravo kao i Vedrana Duvnjaka koji je na prijedlog Ivana Šukera 2008.god. imenovan na čelno mjesto u Hrvatskom fondu za privatizaciju Odlukom Vlade Ive Sanadera.

Bivša predsjednica Vlade Jadranka Kosor je te izborne 2011.g. smijenila Vedrana Duvnjaka s pozicije na koju  ga je imenovao bivši premijer Ivo Sanader, a Petar Čobanković bez oklijevanja uhljebio je svog miljenika na mjesto državnog tajnika u Ministarstvo poljoprivrede. Tako je Vedran Duvnjak, razriješen zbog nekompetentnog i neodgovornog upravljanja državnom imovinom, postao kompetentni državni tajnik u Čobankovićevom ministarstvu poljoprivrede.

Prisjetimo se samo slučaja „INA MOL“ u kojem su ova dvojica tada vodećih gospodarskih „stručnjaka“ HDZ-ove Vlade, Šuker i Duvnjak svjedočili pred Županijskim sudom u Zagrebu o okolnostima i načinu upravljanja i prodaje INE mađarskom MOL-u. Bivši ministar financija Ivan Šuker je u tom svjedočenju pred predsjednikom sudskog vijeća Ivanom Turudićem kazao da je i on potpisao suglasnost za predaju upravljačkih prava MOL-u, ali da osobno nije bio za takvu prodaju, već je iz solidarnosti supotpisao takvu odluku, jer je praksa bila da se odluke donose jednoglasno.

Vedran Duvnjak je pred istim sudskim vijećem izjavio kako je u vrijeme predaje upravljačkih prava MOL-u on bio član Nadzornog odbora INE, pa da su se razne studije i mišljenja naručivali od više odvjetničkih društava. Na pitanje suca Ivana Turudića zašto je povjerenstvo čiji je član bio i Vedran Duvnjak izabralo znatno skuplje ponude, Vedran Duvnjak je odgovorio kako je to učinjeno zbog žurnosti postupka, na što mu je predsjednik sudskog vijeća Ivan Turudić vidno uzrujan uzvratio protupitanjem, da li to znači da bi onda platili i 10 puta skuplje ponude?!

Međutim, uz ovakvo državno odvjetništvo uzrujani nisu niti Vedran Duvnjak, a niti Robert Ježić koji već četiri godine nije vratio državi pokradeni novac od 5 milijuna EUR-a za koji je pred cijelom državom priznao da je stečen nezakonito kao mito za predaju upravljačkih prava INE. Naravno, niti Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, niti USKOK još uvijek ne potražuju opljačkani novac, jer je novac za njih potpuno nebitan.

To je ipak samo državni novac, a ne i njihov.

IVAN ŠUKER, VEDRAN DUVNJAK I PETAR ČOBANKOVIĆ: RAZRIJEŠENI S DUŽNOSTI ODLUKOM JADRANKE KOSOR

Odlukom Vlade RH razriješeni su s dužnosti i Ivan Šuker i Vedran Duvnjak koji je nakon razrješenja zbog nekompetentnog i neodgovornog upravljanja državnom imovinom „kažnjen“ uhljebljenjem na mjesto državnog tajnika u Ministarstvu poljoprivrede sa mjesečnim primanjima od 20 tisuća kuna i ostalim privilegijima koji pripadaju uz tu časnu i odgovornu poziciju.

Razriješen sa dužnosti predsjednika Hrvatskog fonda za privatizaciju zbog neodgovornog i nesavjesnog upravljanja državnom imovinom, a potom imenovan na mjesto državnog tajnika sa još većim primanjima, klasičan je primjer zlouporabe službenog položaja na teret poreznih obveznika. Razmjer kazne identičan izrečenoj kazni guljenja krumpira za Petra Čobankovića koji je osuđen za pronevjeru državnog novca u iznosu od 17 milijuna kuna.
Kazne po mjeri našeg državnog odvjetništva i korumpirane politike koje služe ne suzbijanju kriminala, već zaštiti kriminala i korupcije na institucionalnim razinama. Stimulativne za kriminalce, a deprimirajuće za sve poštene građane i odgovorne članove društva.

ZADUŽIVANJE DRŽAVE U MILIJARDAMA KUNA PO NEREALNO VISOKIM KAMATNIM STOPAMA

Ivan Šuker, kao ministar financija i potpredsjednik Vlade RH za gospodarstvo odgovoran je za prekomjerno zaduživanje države po nerealno visokim kamatnim stopama čime je isti prouzročilo državi ne samo direktnu štetu izraženu u milijardama kuna, već je državu i gospodarstvo učinio financijski ovisnom o nekoliko „hrvatskih“ banaka koje kontroliraju gotovo cjelokupni gospodarski potencijal države.

Koje su to Banke koje posluju u Republici Hrvatskoj, a koje su likvidne i financijski stabilne, te kojima se profit i kreditni rejting povećava dok se državi kao klijentu tih banaka rejting smanjuje?

U prvom redu to su Zagrebačka banka Privredna banka Zagreb i Erste banka koje su kriminalnom privatizacijom prešle u ruke i upravljanje nekolicine gospodarstvenika povezanih s korumpiranom politikom, ili bolje reći bivših političara koji su postali ugledni hrvatski gospodarstvenici i poduzetnici.

Postavlja se pitanje, čiji kapital te Banke plasiraju, jer su u tim Bankama (Zagrebačka, Privredna i Erste) oročena i deponirana novčana sredstva javnih poduzeća, gradova, općina, itd. po nerealno niskim kamatnim stopama (1,6 – 2% godišnje), a koja se sredstva potom plasiraju Republici Hrvatskoj po kamatnoj stopi od 6,75% godišnje. Hrvatska narodna banka je pod kontrolom upravo tih triju Banaka ( Zagrebačka, Privredna i Erste), pa se stoga postavlja i pitanje tko se to protiv kontroli rada i poslovanja Hrvatske narodne banke koja bi trebala štititi interese države, a ne interese krupnog kapitala stečenog privatizacijskom pljačkom?

Kakva je to država i tko ju uopće predstavlja kada je zakonskom regulativom onemogućeno Hrvatskoj poštanskoj banci i malim bankama poslovanje, širenje na tržištu i rast zbog ograničavajućih odredbi koje priječe plasiranje kreditnih sredstva, a koje ograničavajuće zakonske odredbe pogoduju isključivo velikim Bankama (Zagrebačka, Privredna i Erste) koje sredstva klijentima plasiraju direktno putem vanjskih Banaka u čijem su vlasništvu? Tko je omogućio tim bankama da one imaju vodeću ulogu u određivanju koja ulaganja i projekti predstavljaju strateški nacionalni interes a koja ne, koje tvrtke u državnom vlasništvu treba privatizirati a koje ne, te ucjenjujući državu određuju čak i vremenski period u kojem će se izvršiti privatizacija pojedine tvrtke u vlasništvu države?

Mnogo pitanja, a odgovor jedan. Korumpirani političari i sve prethodne Vlade RH koje su na štetu države i njenih građana zaključivale štetne ugovore kojim se imovina države i proračunska sredstva prelijevaju u kapital Banke i interesne skupine okupljene oko krupnog kapitala stečenog privatizacijskim pljačkama, zlouporabama i manipulacijama.

LOŠ KREDITNI REJTING DRŽAVE I DOSPJELI KREDITI – UCJENJIVAČKO SREDSTVO BANAKA

Sniženi kreditni rejting i dospijeća većih anuiteta koje država treba podmiriti prema Bankama kod kojih se država zadužila po nerealno visokim kamatnim stopama idealan je trenutak za privatizaciju hrvatskog srebra i zlata. Zašto? Zato što u takvim okolnostima Banke postavljaju uvjete slijedećih kreditnih plasmana prema državi, uvjete za reprograme i prolongate dospjelih kredita, te uvjete po kojima je spremna otkupiti vlasničke udjele i dionice tvrtki u državnom vlasništvu koje privatiziraju političke strukture pod njihovom kontrolom.

Nakon što se odredi meta za odstrel (prijevod: tvrtka za privatizaciju), nastupaju mediji pod kontrolom banaka i interesnih skupina okupljenih oko tih banaka koji u javnosti provlače teze o mogućem bankrotu države ako se hitno ne prikupe sredstva koja je moguće prikupiti isključivo privatizacijom tih tvrtki u vlasništvu države koje su predmet interesa za odstrel.

Naravno, ta unaprijed dogovorena privatizacija državnih tvrtki može se izvršiti tek nakon što se na čelna i vodeća mjesta imenuju politički podobne osobe čiji je zadatak prethodno spustiti vrijednost ciljane mete, odnosno tvrtke koja se treba privatizirati, a nakon što se kroz štetne ugovore koji pogoduju zainteresiranim i uvijek istim domaćim ulagačima obezvrijedi vrijednost državne tvrtke slijedi egzekucija i zajednički pothvat kojim se preuzima tvrtka u vlasništvu države.

Na koji način i tko u tome sudjeluje?

U tom procesu sudjeluju tri vodeće Banke( Zagrebačka, Privredna i Erste), interesne skupine okupljene oko tih banka, mediji pod kontrolom Banaka i interesnih skupina, konzultantske tvrtke i odvjetnička društva koja zastupaju Banke i interesne skupine okupljene oko Banaka (Hanžeković i dr.)

U medijima se rasprodaja državne imovine predstavlja kao zarada države od prodaje imovine i tvrtki u vlasništvu države čime se obmanjuju građani i javnost i stvara percepcija u javnosti kojom opravdava rasprodaja državne imovine u bescjenje navodeći kako je to nešto što je u „općedruštvenom“ interesu.

Također, po nalogu Banaka agencije izrađuju stanje kreditnog rejtinga gdje se poslovanje triju banaka (Zagrebačka, Privredna i Erste) ocjenjuje uvijek pozitivno što znači da Banke imaju visok stupanj financijske stabilnosti i adekvatnosti kapitala, dok s druge strane kreditni rejting države je uvijek smeće i na granici bankrota kako bi se u javnosti plasirala i opravdala nužna potreba države za privatizacijom određenih državnih poduzeća koji su u fokusu interesa Banaka i njihovih nekoliko komitenata (Agrokor, Tedeschii dr.).

Naravno, Banke nude i drugu mogućnost kroz novo zaduživanje države ali ovaj put po još nepovoljnijim uvjetima i većim kamatnim stopama od prethodnih što nije za odbaciti, osobito kada o tome odlučuju ministri poput Ivana Šukera i Slavka Linića čije će kreditne aranžmane vraćati nadolazeće generacije koje još nisu niti rođene.

Stoga se postavlja logično pitanje, zašto se državni novac općina, gradova, županija i javnih poduzeća ne oročava i deponira u HPB-u čime bi dobit ostvarila država s dvije osnove ( dobit HPB-a i niža kamatna stopa zaduživanja za Republiku Hrvatsku)?

I na ovo pitanje odgovor je samo jedan.

Jer to ne odgovara korumpiranoj politici krupnom kapitalu okupljenom oko korumpirane politike.

AUTOR: D. Lukić i Expertni tim Maxportala/Foto:

Komentari
Share Button