U državama članicama Europske unije 2022. godine je izdano gotovo 3,7 milijuna novih boravišnih dozvola ( ne uključujući priljev izbjeglih iz Ukrajine), objavio je Eurostat. Godine 2021. izdano je 2,9 milijuna, a 2019. tri milijuna boravišnih dozvola. U četiri zemlje EU iseljavanje je veće od useljavanja.
Velike migracije pokrenute su 2015. godine ogromnim priljevom Sirijaca i Afganistanaca u Europu, a nakon agresije Rusije na Ukrajinu Europa je primila četiri milijuna ukrajinskih izbjeglica.
Podaci Eurostata, Europske komisije i Međunarodne organizacije za migracije (IOM), agencije UN-a, daju jasniju sliku migracija u EU, fokusirajući se na činjenice, a ne na percepcije.
Eurostat je u prosincu 2023 objavio da je 2022. bilo 875 000 novih zahtjeva za azilom (ne računajući ukrajinske podnositelja zahtjeva) što je 52% više u usporedbi s 2021. i 38% u usporedbi s 2019.
U zemljama EU 5,3% stranaca
Od 1. siječnja 2022. u EU -u je boravilo 23,8 milijuna građana izvan EU-a, što predstavlja 5,3 % od 447 milijuna stanovnika bloka od 27 država. Tri četvrtine ih živi u Njemačkoj, Španjolskoj, Francuskoj i Italiji.
Ako uključimo i osobe s državljanstvom EU-a, sada u njoj živi 38 milijuna ljudi rođenih izvan EU – a ili 8,5% stanovništva.
Ako se dodaju građani EU-a, koji sami migriraju između svojih različitih zemalja, udio svih stranih državljana koji žive u bloku raste na 12,5%. To je niže nego u većini zemalja s visokim dohotkom kao što su Švicarska (30,2% nedržavljana), Australija (29,2%), Island (20,1%), Norveška (16,1%) ili Sjedinjene Države (13,5%).
Ogromna većina migracija je regularna
Ola Henrikson, regionalni direktor Međunarodne organizacije za migracije (IOM) u Bruxellesu, objašnjava da brojke o nezakonitoj imigraciji, čak i ako dospiju na naslovnice, treba staviti u kontekst: “Usporedimo brojke za Europu s procijenjenih 281 milijuna migranata diljem svijeta u 2020. i 36,4 milijuna izbjeglica u 2023. godini. Od tog ukupnog broja, velika većina putuje sigurnim putem i slijedi redovite rute.”
Od 27. studenoga 2023. IOM je zabilježio 264 000 nezakonitih ulazaka u EU kopnom ili morem, u usporedbi s gotovo 190 000 u 2022. i 150 000 u 2021. (što čini 6,6 % migracijskog toka u Europu iz drugih dijelova svijeta u istom razdoblju godina).
Europa je i zemlja iseljavanja
Prema podacima Europske komisije 2021. godine je 2,26 milijuna ljudi migriralo u EU s drugih kontinenta. To je u suprotnosti s 2,9 milijuna boravišnih dozvola izdanih iste godine, administrativnih postupaka koji također odražavaju prethodne dolaske.
To je manje od 2,5 milijuna ljudi koji su migrirali iz EU-a iste godine, bilo da bi otišli negdje drugdje u svijet (1,12 milijuna) ili da bi promijenili zemlju unutar granica EU-a (1,4 milijuna).
Osim toga, 13,7 milijuna ljudi u bloku građani su EU-a koji žive u drugoj državi članici EU-a. Luksemburg ima najveći udio nedržavljana u svom stanovništvu (47,1%), ali i najveći udio migranata iz drugih europskih zemalja (91% od ukupnog broja u 2021.).
U četiri zemlje EU – Hrvatskoj, Grčkoj, Litvi i Rumunjskoj – iseljavanje je veće od useljavanja.
“Tema se češće predstavlja kao problem nego kao prilika”
“Migracija sama po sebi nije dramatičan događaj, već sasvim običan”, kaže Henrikson.
“Mnogi su Europljani i sami migranti ili su studirali izvan svoje zemlje, na što smo navikli. Određene skupine pristiglih, iako manjinske, dobivaju puno pozornosti, poput tražitelja azila i ilegalnih useljenika. I s pravom, budući da mnogi umiru na putu, na opasnim pomorskim rutama, što postavlja pitanja o spašavanju, dok su kriminalci i trgovci ljudima uključeni.”
Međutim, medijska prizma zamagljuje običnije i pozitivnije dijelove migracija, koje također generiraju gospodarski rast i potporu razvoju (uz doznake u zemlje podrijetla).
“Temi se uglavnom pristupa kao problemu, a ne kao prilici,” objašnjava regionalni direktor IOM-a u Bruxellesu. “Način na koji se evocira migracija dovodi do fokalizacije: ima više ‘klikova’ kada se govori o ljudima koji umiru na Mediteranu nego o Gruzijcima koji dolaze raditi na građevini u Njemačkoj.”
Bez migracija, stanovništvo Europe bi se smanjivalo
Bez unutarnjih migracijskih tokova, stanovništvo EU-a smanjilo bi se za 500.000 ljudi u 2019. godini, prema podacima Europske komisije budući da je broj umrlih veći od rođenih. U 2020. i 2021., godinama pandemije Covid-19, stanovništvo EU-a se smanjilo zbog ova dva čimbenika i niže neto migracije.
“Demografija je sve važniji izazov”, kaže Henrikson. “Starenje stanovništva Europe vrši pritisak na mirovinske sustave i ljudi u EU se sele s Istoka na Zapad kako bi popunili upražnjena radna mjesta. Nacionalno zakonodavstvo se razlikuje, a neke zemlje imaju bilateralne sporazume. Situacije se mijenjaju: u Švedskoj poljoprivredni radnici više ne dolaze iz Bugarske, jer plaće više nisu privlačne, već iz Vijetnama i Tajlanda.”
Migranti pomažu popuniti nedostatak radne snage
U 2022. godini 9,93 milijuna građana izvan EU-a radilo je unutar granica EU-a, odnosno 5,1% radne snage. Stopa zaposlenosti bolja je za Europljane (77%) nego za neeuropljane (62%), što ukazuje na “ strukturalne prepreke i diskriminaciju, ali i postojanje crnog tržišta koje je tabu ”, kaže Paola Alvarez, regionalna stručnjakinja IOM-a o mobilnosti radne snage i socijalnoj uključenosti.
Ovo neformalno tržište nije ograničeno na poljoprivredne poslove: ono se proteže na proizvodnju, tekstil, usluge dostave te restorane i hotele.
U 2022. radnici izvan EU-a bili su prezastupljeni u nekim sektorima, uključujući hotele i restorane (koji zapošljavaju 11,3% radnika izvan EU-a u usporedbi s 4,2% svih radnika u EU-u), građevinarstvo (9,1% u usporedbi s 6,6% , administrativne i pomoćne usluge kao što su pozivni centri, logistika i distribucija (7,6% u usporedbi s 3,9%) i kućanski poslovi (5,9% u usporedbi s 0,7%).
Osnovne službe, koje su izašle na vidjelo tijekom pandemije Covid-19, posebno zapošljavaju imigrante.
“Dok se većina rasprava u Europi vodi o ‘selektivnoj imigraciji’ visokokvalificiranih ljudi, nije jasno da tržište treba samo doktore znanosti,” rekao je Henrikson. EU je toga svjestan i pokušava prilagoditi svoje propise kako bi privukao stručnjake za zdravstvenu skrb i “osobnu njegu” kako bi zadovoljio potrebe za podrškom starijih osoba.
M.M. /Foto: profimedia
