PIŠE: Višnja Bojanić
OODLUKA predsjednice Vijeća Agencije za elektroničke medije gđe Mirjane Rakić da na tri dana zabrani emitiranje televiziji Z1 zbog komentara novinara Marka Juriča u njegovoj emisiji Markov trg, emitiranoj dana 19. siječnja 2016. je – neprihvatljiva, zabrinjavajuća i opasna.
Ako pažljivo odgleda cijelu emisiju, ako dobro prouči prilog -video uradak – u kojem se jasno vidi kako mitropolit zagrebački Porfirije Perić pjeva četničku pjesmu ‘Šta se ono na Dinari sjaji’ (a ne otvara samo usta, kao što to krajnje bezobrazno tvrdi dr. Milorad Pupovac!), ako hladnokrvno secira, i to doslovce riječ po riječ, odjavni komentar urednika Marka Juriča objektivni promatrač zaključit će: ovdje se radi o sarkazmu, istinabog, malo žešćem – ali ipak samo o sarkazmu.
Nema direktnog ili indirektnog poziva na nasilje. Nema vrijeđanja ikoga ili, nedajbože, vulgarnih riječi. Eventualno možemo ustvrditi kako je njegova poruka građanima Zagreba donekle – neprikladna. Uostalom, tako ju ocijenila i udruga HNiP (Hrvatski novinari i publicisti).
I to su hladne, neoborive činjenice.
A zašto je Jurič posegnuo za sarkazmom? Zato jer se o pjevanju četničkih pjesama čelnih ljudi SPC u Hrvatskoj – a na koje je on upozoravao u više svojih emisija – nitko od mainstream medija i inače vrlo agilnih udruga “civilnog društva” nije oglasio. Je li g. Jurič trebao prvo podnijeti prijavu DORH-u? Možda.
No, teško je vjerovati da bi DORH, preopterećen ozbiljnim slučajevima i vječno u nedostatku dovoljnog broja zaposlenika, reagirao. Juričeva prijava najvjerojatnije bi završila u ladici i čekala neka bolja vremena. Ili bi rekli “to je bilo davno, izvan Hrvatske, nije u našoj nadležnosti”.
Nedavno objavljena karikatura na naslovnici satiričkog lista Charlie Hebdo bila je ozbiljna i vrlo konkretna provokacija. U usporedbi s njom ona g. Juriča bila je tek neprikladna, neki će reći možda pomalo i neukusna.
Pa ipak cijeli svijet – i svi mi ovdje u Hrvatskoj – branio je pravo Charlie Hebdoa na slobodu izričaja, nikakve agencije nisu pokrenule postupak zabrane njegovog izlaženja. Tragičan pokušaj zabrane tog lista izvršila je šaka terorista koji su oružjem upali u pariški ured i ubili gotovo cijelu redakciju.
Bez ikakve želje da budemo maliciozni ali ako bi smo povukli paralelu sa slučajem novinara Juriča ispalo bi da su Agencija za elektroničke medije odnosno njeno Vijeće – ti teroristi. Iako je predsjednica Vijeća gđa Mirjana Rakić jedna od naših ponajboljih novinara teško se oteti dojmu da su ona i Vijeće kojem je na čelu ovaj puta gadno ‘falili’.
Jasno je da i najbolji ponekad pogriješe, međutim ovdje je problem to što su svojom presedanskom odlukom otvorili vrata apsolutno neprihvatljivoj praksi ograničavanja slobode govora, posebice novinarske slobode, nešto čime se ponose sve demokratske države. Profesionalac profila jedne gđe Rakić toga itekako mora biti svjestan.
S druge strane, novinar Velimir Bujanec koji je zajedno s kolegom Juričem posjetio gđu Rakić kako bi joj izrazili nezadovoljstvo odlukom Vijeća o privremenoj zabrani rada Z1, uručivanjem onakvog ‘poklona’ gđi Rakić također je gadno ‘falio’. Instrumentaliziranje žena žrtava silovanja u Domovinskom ratu u svrhu novinarske provokacije je neprihvatljivo i za to se mora javno ispričati.
Kad malo razmislimo, prava je šteta što gđa Rakić nije – kao žena, ne kao predsjednica Vijeća! – kada je već zbilja damski ‘istrpjela’ neželjene goste, Juriča i Bujanca, iskoristila priliku i svojem neiskusnijem kolegi poručila da je njegovo manipuliranje žrtvama iz Domovinskog rata u civiliziranom svijetu nešto apsolutno neprihvatljivo.
Netko će reći kako to nije njen posao. Krivo, ‘posao’ svakog hrvatskog građanina jest reagirati u svakoj prilici gdje netko manipulira, ponižava ili na bilo kakav neprimjeren način vrijeđa sve žrtve iz Domovinskog rata. Osobito to vrijedi za javne osobe.
Pitali smo gđu Mariju Slišković, predsjednicu Udruge žena žrtava u Domovinskom ratu, hoće li reagirati i, u ime Udruge ‘Sunčica’ i svih žena žrtava silovanja iz Vukovara, zatražiti javnu ispriku od novinara Bujanca.
“Nema spora oko toga da je g. Bujanec grubo pogriješio! Razumijem da novinari često posežu za drastičnim izričajima kako bi njihova poruka bila što jača ali instrumentalizirati žrtve i ratne zločine u bilo kakvu svrhu je jednostavno nedopustivo.
“Žene, i manji broj muškaraca, žrtve silovanja, zaslužuju naše najdublje poštovanje i maksimalnu obzirnost. Znam da g. Bujanec nije zlonamjeran, pratim njegov rad i iako se s nekim njegovim stavovima pa niti načinom na koji prezentira neke teme ne slažem, cijenim to što se usudi otvarati kontroverzne teme i što u svojoj emisiji daje prostora ljudima različitih svjetonazora.
Znam da je svjestan toga da je pogriješio, razgovarali smo o tome i pozvao nas je da u ponedjeljak gostujemo u njegovoj emisiji Bujica.
Očekujem da će se tom prigodom i ispričati žrtvama i cjelokupnoj hrvatskoj javnosti. To je dobro jer će na taj način uputiti poruku svim svojim kolegama novinarima da takvo što nikad ne čine nego da kroz svoj rad što više osvješćuju u javnosti koliko je velika žrtva koju su naše žene i sve druge civilne žrtve podnijeli u Domovinskom ratu.”
Foto: M. Marković
