Njemačka više nije zemlja u kojoj najviše ljudi traži azil u Europskoj uniji, pokazuju novi podaci koje je u ponedjeljak objavila Agencija Europske unije za azil (EUAA). U prvih šest mjeseci 2025. Francuska i Španjolska primile su više zahtjeva za azil.
Do kraja lipnja 2025. Francuska (78.000) i Španjolska (77.000) primile su više zahtjeva nego Njemačka (70.000), a koja je posljednjih godina bila glavno odredište tražitelja azila, piše Euronews.
U isto vrijeme ( do kraja lipnja 2025.) zemlje EU-a, uz Norvešku i Švicarsku, primile su 399.000 zahtjeva za azil, što je 23 posto manje u usporedbi s prvom polovicom 2024.
Došlo je do značajnog pada zahtjeva koje su podnijeli sirijski državljani, 25.000 manje njih nego u prvih šest mjeseci prethodne godine, zbog pada Asadova režima u Siriji prošlog prosinca.
Zahtjevi u Njemačkoj, Italiji i Španjolskoj pali su u usporedbi s prvom polovicom 2024. za 43 posto, 25 posto i 13 posto, a u Francuskoj, koja je sada zemlja EU-a s najviše zahtjeva za azil, bili su manje-više na istoj razini. Zajedno su ove četiri zemlje obuhvatile gotovo tri četvrtine svih zahtjeva podnesenih u cijeloj Uniji.
Venezuelci su u značajnom broju zatražili azil u 2025. godini: oko 49.000 zahtjeva, što je gotovo trećina više u odnosu na prethodnu godinu. Postali su najveća nacionalna skupina u prvoj polovici ove godine nakon desetljeća tijekom kojeg su Sirijci dosljedno bili glavni državljani trećih zemalja koji su tražili zaštitu u Uniji, prema podacima EUAA-e.
Ovaj ogroman porast vjerojatno je povezan sa strožom imigracijskom politikom u SAD-u, još jednom tradicionalnom odredištu za venecuelsku dijasporu, rekao je za Euronews Martin Wagner, stručnjak za azil u Međunarodnom centru za razvoj migracijske politike (ICMPD).
‘Moglo bi se reći da postoji uzročno-posljedična veza: kako je SAD općenito postao restriktivniji u pogledu migracija, ljudi su sve više počeli tražili druga mjesta za preseljenje.’
Otkad je Donald Trump ponovno preuzeo dužnost američkog predsjednika, započeo je obračun s venecuelskim migrantima koji dolaze u SAD, a administracija Venezuele nedavno je objavila da ukida privremenu zaštitu za više od 250.000 svojih građana. Nasuprot tome, Venezuelci mogu sletjeti u Europu bez vize i ostati maksimalno 90 dana u zemljama šengenskog prostora, samo sa svojim putovnicama. Oni tada obično podnose zahtjev za vizu – ili za međunarodnu zaštitu – kada se već nađu na tlu EU-a, rekao je stručnjak.
‘Venezuelci već neko vrijeme dolaze u Europu, ali većina zapravo ostaje unutar regije. To je tipično u slučajevima raseljavanja velikih razmjera: većina ljudi ostaje u blizini, iako se neki na kraju presele dalje. Razlozi za preseljenje variraju. Često je to zbog mreža prijatelja, obitelji ili zajednica koje već poznaju u drugoj zemlji, što im olakšava prijelaz’, rekao je Wagner.
Čak i ako je stopa priznavanja međunarodne zaštite za Venezuelce niža od 20 posto u Uniji, mnoge zemlje mogu ponuditi nacionalni status Venezuelcima, dodao je.
Španjolska nudi većinu ovog nacionalnog oblika zaštite i u nju Venezuelci uglavnom odlaze: 93 posto njihovih zahtjeva bilo je usmjereno na tu zemlju, također zbog zajedničkog jezika i postojeće dijaspore u njoj.
M. Marković/Foto: epa/fah
