Taman koji dan uoči proslave 86-og rođendana otetog hrvatskog jedrenjaka „Jadran“ koji se od 1990. nalazi u Crnoj Gori, smijenjen je zapovjednik tog broda, kapetan korvete Zoran Ivanovski.
Crnogorski novinari koji prate slučaj nedavnog pokušaja šverca kokaina skrivenog ispod palube „Jadrana“ prema Turskoj, kazuju da je Ivanovski ispao „žrtveni jarac“ cijelog skandala.
Od pokušaja pretvaranja „Jadrana“ u magarca za transport droge, skandaloznija je i sramotnija spoznaja da su crnogorske obavještajne službe reagirale na kokain na brodu tek nakon upozorenja američke DEA-e, savezne Agencije za borbu protiv šverca narkotika.
Smjenom Ivanovskog tamošnji šefovi tajnih i policijskih službi, kao i ministar obrane te načelnik Generalštaba zapravo su sačuvali su svoje fotelje. Ovaj potonji, načelnik Generalštaba, završio je u Zagrebu Ratnu školu, a kao mladi potporučnik zapovijedao vodom u 5. proleterskoj motoriziranoj brigadi JNA (crnogorska, pod zapovijedanjem potpukovnika Kričak Sime), koja je ratovala u Konavlima i na Dubrovniku. Sve u svemu, teško je pobjeći od pomorskog pravila da je za sve što se događa na brodu, u prvom redu, uvijek odgovoran – njegov kapetan.
Zanimljivo da je zapovjednik „Jadrana“, kapetan korvete Ivanovski, također „hrvatski đak“ koji je nedavno na školovanju u Zagrebu stekao visoko vojno obrazovanje.
Crnogorci (kvazi) rođendan „Jadrana“ tradicionalno slave 18. kolovoza kao spomen na ljetni dan davne 1933. godine kada su ga, eto, kako sami kažu – „prvi put ugledali!“.
Ti „prvi vidioci“, kako su sebe proglasili i u službenim dokumentima (!?), zatvaraju oči pred činjenicom da je brod pristao u Tivat samo da bi se riješio fekalnih voda, a ne da bi „prvovidiocima“ dao nekakvo pravo svojatanja.
Zemljopis je jednostavan, da je, primjerice Rijeka bili prva najbliža luka tadašnje Jugoslavije na ruti dolaska „Jadrana“ uplovio bi u njezin porat. U Tivtu se brod dodatno sredio i uljepšao za dolazak u Split gdje je priređena velika svečanost prijema u flotu mornarice. Zašto u Crnoj Gori slave dan kada im je „Jadran“ prvi put iskrcao svoje fekalne vode, nije nam baš jasno. Možda je u pitanju kakva medicinska patologija.
Da kronološki pojasnimo: brod je porinut u more 25. lipnja 1931. u Hamburgu, gradnja i završno opremanje broda dogodilo se u lipnju 1933. godine, dok je 16. srpnja te godine na putu prema Splitu, gdje je 6. rujna svečano primljen u flotu, tek nakratko stao u Tivtu. Od ovih datuma, svaki idealan za odabir rođendanske proslave, naši susjedi slave dan kada su im mornari 57 metara dugog broda iskrcali fekalije. Nestvarno, čudno, urnebesno nadrealno…
Sa takvom vrstom „vidjeličkih“ argumenata teško je, gotovo pa nemoguće polemizirati.
Ni montipajtonovci ne bi mogli parirati takvoj zajebanciji.
Do sada je sa crnogorske strane, izneseno više (kvazi)argumenta, od kojih su neki poput spomenutog „agrumentum faecalis-a“ bili vrlo maštoviti, ali niti jedna njihova tvrdnja nema tu snagu kojom bi mogao uspješno pobiti argumentaciju hrvatske strane. Crnogorci sami kreiraju „novokomponirana“ međunarodna pravila, prigodno izmišljena kako bi se opravdalo zadržavanje broda u crnogorskim rukama.
Žalosno je da visoki dužnosnici hrvatskog Ministarstva vanjskih poslova padaju na takve štoseve i na bilateralnim sastancima doslovce primaju na znanje crnogorske tvrdnje, bez ikakvog kontriranja, stručnog ili političkog. Tek treba vidjeti kako će se novi šef hrvatske diplomacije Gordan Grlić Radman nositi sa Crnogorcima i hoće li se uopće uhvatiti posla povratka „Jadrana“ u Hrvatsku. Ako su mu diplomatske vještine kao i one verbalne, s razlogom možemo biti vrlo duboko zabrinuti.
Status „Jadrana“ može se i mora definirati na stručnoj, ekspertnoj razini, a bilo bi poželjno, u duhu dobrosusjedstva, dogovorom Hrvatske i Crne Gore. Pri čemu se ne treba libiti od angažmana arbitražnog tijela kakvo je Međunarodno sudište za pravo mora u Hamburgu.
Hrvatski obrambeni ministar još je prije dvije godine odlučno najavio boj za povrat „Jadrana“. Povukao je čak i neke jake poteze koji su privukli veliku pažnju brojnih medija i izvan Hrvatske. Međutim, mnogi su dojma da je iz nekog razloga ministra odjednom posustao i izgubio korak. Ako je to istina, crnogorski ministar obrane, ako je vjerovati CG medijima – bivši pripadnik „Belih orlova“, može zadovoljno trljati ruke. Crnogorcima se sa horizonta smiješi jod jedna povijesna pobjeda dobivena lopovlukom, prevarom, ali prvenstveno mlohavošću hrvatske vanjske politike.
Marko Marković/facebook SB jadran
