Politička kampanja Ivane Kekin protiv Medikola dobiva sudski epilog. Saborska zastupnica stranke Možemo sutra će se naći na optuženičkoj klupi zbog optužbi koje je posljednjih godinu dana sustavno iznosila protiv privatne zdravstvene ustanove Medikol, poliklinike koja pruža dijagnostičke preglede i specijalističke zdravstvene usluge.
Prema informacijama koje objavio portal JUGinfo.hr, pripremno ročište održat će se sutra u 9 sati, a prva od osam tužbi odnosi se na, kako navode iz Medikola, lažnu optužbu Ivane Kekin, o otpisu dugova Medikolu.
Spomenutih osam sporova protiv Kekin vjerojatno će potrajati, međutim, javnost već sada ima pravo tražiti odgovore o utemeljenosti političke kampanje Ivane Kekin i stranke Možemo.
Kekin i Možemo zagovaraju izbacivanje privatnika iz javnog zdravstvenog sustava. Međutim, taj politički cilj ne oslobađa ih obveze da objasne javnosti kako bi njihovo rješenje funkcioniralo, koliko bi koštalo i što bi značilo za pacijente.
Dok oni to ne učine, piše JUGinfo, mi smo si dali truda i analizirali ima li i koliko istine u optužbama Ivane Kekin.
1. Kekin privatno vlasništvo poistovjećuje s privatizacijom zdravstvene usluge
Ivana Kekin optuživala je Medikol zbog toga što mu HZZO plaća preglede pacijenata, posebno PET/CT dijagnostiku.
Medikol kao privatna zdravstvena ustanova obavlja pojedine preglede koje građani s obveznim zdravstvenim osiguranjem ne moraju dodatno plaćati jer ih pokriva HZZO, jednako kao što HZZO to čini i javnim zdravstvenim ustanovama.
Nazivati takav model privatizacijom zdravstva znači poistovjećivati dvije različite stvari: privatno vlasništvo ustanove i privatno financiranje zdravstvene usluge.
Kekin pritom prešućuje da HZZO na isti način plaća i 3.222 druge privatne zdravstvene ustanove koje pružaju zdravstvene usluge. Izdvajanjem Medikola i izostavljanjem tog podatka Kekin obmanjuje javnost i daje pogrešnu sliku o načinu funkcioniranja sustava.
2. Kekin i Možemo tvrde da je privatne kapacitete moguće zamijeniti bez posljedica za pacijente
HZZO plaća 3.222 privatne zdravstvene ustanove za pružanje pojedinih zdravstvenih usluga građanima koji imaju obvezno zdravstveno osiguranje. Kekin zagovara da HZZO plaća samo usluge javnih zdravstvenih ustanova i da pacijenti te usluge mogu ostvarivati samo u tim ustanovama, ali ne i u privatnim.
Isključivanjem privatnih pružatelja iz mreže HZZO-a pacijenti bi izgubili mogućnost da usluge privatnih pružatelja koriste na teret obveznog zdravstvenog osiguranja. Postojeći privatni kapaciteti tako bi prestali biti dostupni osiguranicima preko HZZO-a.
Takav zahtjev izravno smanjuje dostupnost zdravstvenih usluga i protivan je interesu pacijenata.
3. Kekin tvrdi kako bi ukidanje pristupa privatnim pregledima preko HZZO-a povećalo socijalnu pravednost
Ako privatni uređaji izađu iz sustava HZZO-a, pregledi na njima ostaju dostupni samo ljudima koji ih mogu platiti. Ostali bi ovisili isključivo o javnim kapacitetima, na kojima bi se produljile liste čekanja.
Time bi se povećale razlike između pacijenata koji imaju dovoljno novca za privatni pregled i onih koji ovise o javno financiranim uslugama.
Ono što Kekin predstavlja kao obranu javnog zdravstva dovelo bi do manje dostupnosti pregleda za pacijente slabijeg imovinskog stanja. Isključivanje privatnih kapaciteta iz javnog financiranja zato ne povećava socijalnu pravednost, nego produbljuje nejednakost među pacijentima.
4. Kekin privatnu dobit tretira kao dokaz štete za javno zdravstvo
U svojoj je kampanji Ivana Kekin uvjeravala građane da je dobit privatnih pružatelja iz javnog novca neprihvatljiva. Nazivala ju je prelijevanje javnog novca u privatne džepove.
HZZO već desetljećima ugovara zdravstvene usluge s brojnim privatnim ordinacijama, laboratorijima, ljekarnama i drugim pružateljima. Ključno je što javni sustav dobiva za plaćeni novac i izvršava li pružatelj svoje ugovorne obveze.
Privatna dobit može biti predmet javne rasprave, ali sama po sebi nije dokaz štete.
5. Gdje je računica kojom Kekin i Možemo dokazuju da je ukidanje sadašnjeg modela i prelazak na potpuno javni model jeftiniji?
Kekin nije pokazala kako bi javni sustav financijski, kadrovski i operativno zamijenio postojeće privatne kapacitete, u kojem roku i bez produljenja čekanja.
Potpuno javni model može biti politički cilj, ali nije dovoljno proglasiti ga boljim bez plana tranzicije, izračuna troškova i osiguranih stručnih timova.
Prve analize pokazuju da je korištenje privatnih kapaciteta za javno financirane zdravstvene usluge državi isplativije od korištenja javnih kapaciteta, pod uvjetom da HZZO istu uslugu jednako plaća privatnim i javnim ustanovama.
Gotovo sve europske zemlje koriste privatne kapacitete za zdravstvene usluge i te privatne kapacitete financiraju javnim novcem.
6. Kekin uspoređuje neusporedivo – cijenu uređaja s vrijednošću pregleda obavljanih tijekom gotovo dva desetljeća
Kekin sustavno optužuje državu da je Medikolu kroz financiranje pregleda pacijenata putem HZZO-a, omogućila prihode koji su višestruko nadmašili cijenu PET/CT aparata koje je Medikol kupio za dijagnostičke preglede.
Ovom se usporedbom javnost dovodi u zabludu jer se uspoređuju dvije različite kategorije: jednokratna nabavna cijena uređaja i vrijednost zdravstvenih usluga pruženih tijekom gotovo dva desetljeća.
HZZO nije Medikolu otplaćivao skupe medicinske uređaje, nego plaćao izvršene PET/CT postupke. Ti postupci (usluge) osim korištenja skupocjenog PET/CT uređaja uključuju troškove stručnog osoblja, radiofarmaka, prostora, režija, servisa, osiguranja, edukacije…
HZZO, dakle, plaća obavljanje pregleda, a ne isplaćuje PET/CT uređaj i opremu koju je privatna ustanova kupila.
Medikol pregled na PET/CT uređaju obavlja po istoj cijeni po kojoj ga HZZO plaća i u javnoj zdravstvenoj ustanovi koja ima PET/CT uređaj, za osiguranike kojima je pregled propisan i odobren na teret HZZO-a.
7. Kekin najavljuje uštedu stotina milijuna eura. Gdje je računica?
Za takav je zaključak potreban izračun punog troška javnog modela: uređaja, prostora, osoblja, radiofarmaka, održavanja, amortizacije, tehnološke obnove i iskorištenosti kapaciteta. Takva usporedna analiza nije predstavljena.
Grubi izračuni upućuju na suprotno: državi je isplativije pojedine usluge plaćati po istoj cijeni u privatnim ustanovama, jer ne mora izravno financirati kupnju skupih uređaja i njihovo održavanje.
Ta ulaganja preuzima privatni pružatelj, a država sredstva koja bi potrošila na nabavu i održavanje može usmjeriti u druge nužne zdravstvene potrebe.
8. Kekin i Možemo prešućuju razliku između kupnje aparata i uspostave funkcionalne dijagnostike
Medicinski uređaj nije isto što i operativni zdravstveni kapacitet.
Za funkcionalnu dijagnostičku službu potrebni su specijalizirani liječnici, tehnolozi, organizirane smjene, odgovarajući prostori, zaštita od zračenja, radiofarmaci, servis, osiguranje i logistika.
Kupnja uređaja može biti relativno brza. Stvaranje specijaliziranog tima i funkcionalnog centra nije. Tvrdnja o jednostavnoj i brzoj zamjeni postojećih kapaciteta zanemaruje sve što je potrebno da bi se na uređaju doista mogli obavljati pregledi.
9. Kekin odgovornost za razvoj državnih kapaciteta prebacuje na privatnog pružatelja
Postojeći je model nastao u razdoblju znatno slabijeg državnog investicijskog kapaciteta, neposredno prije globalne financijske krize i šestogodišnje hrvatske recesije.
Privatni pružatelj preuzeo je početno ulaganje i investicijski rizik, dok je država kupovala potrebne usluge.
Legitimno je pitati zašto država nakon gospodarskog oporavka nije brže gradila vlastite kapacitete: zbog drugih prioriteta ili zato što je korištenje privatnih kapaciteta procijenila isplativijim.
To pitanje, međutim, ne potvrđuje tvrdnju da je država od početka mogla bez teškoća financirati potrebne javne kapacitete.
10. Ima li Kekin konkretne dokaze da tržišni položaj i vrijednost ugovora znače monopol ili korupciju?
U mreži pružatelja zdravstvenih usluga financiranih javnim novcem, uz Medikol postoje i drugi pružatelji istih usluga. HZZO odgovarajuće postupke plaća po istoj cijeni javnim i privatnim ustanovama.
Godišnje isplate Medikolu čine 0,297 posto ukupnih sredstava HZZO-a. Paušalne optužbe, izostavljanje konkretnih podataka i zanemarivanje konteksta dovode javnost u zabludu. Medikol kontinuirano prolazi različite oblike nadzora poslovanja, koji su potvrdili poštovanje zakonskih, poslovnih i profesionalnih standarda.
Liste čekanja jedna su od ključnih tema kritike vlasti jer građani njihove posljedice osjećaju izravno. Upravo zato svaki prijedlog promjene treba provjeriti kroz dostupnost pregleda, rokove provedbe i ukupne troškove.
Kampanja koja privatne kapacitete prikazuje kao problem mora pokazati kako će novi, za sada apstraktni model poboljšati položaj pacijenata. Osuda postojećeg modela sama po sebi ne jamči da kritičar ima i nudi bolji model.
Vode li prijedlozi i aktivnosti Ivane Kekin općem dobru?
Iz ove analize vidljivo je da su optužbe Ivane Kekin na račun Medikola paušalne, neistinite i da je cilj obmanjivanje javnosti, zbog čega se Ivana Kekin danas i nalazi na sudu.
Zašto onda Ivana Kekin vodi ovakvu kampanju?
Nije nepoznata ambicija Ivane Kekin da postane ministrica zdravstva u nekoj budućoj vladi. Pritom je njezin glavni adut kritika javnog zdravstva.
Liste čekanja najveći su problem javnog zdravstva, a ujedno i glavna oporbena tema za kritiku vlasti. Istodobno privatni pružatelji zdravstvenih usluga skraćuju liste čekanja.
Zato je potrebno kampanjom punom obmana korištenje privatne mreže pružatelja javnih usluga prikazati kao model prelijevanja javnog novca u privatne džepove i za to optužiti Medikol i današnji model zdravstvenog sustava.
Prema do sada dostupnim podacima, istina je potpuno obrnuta: državi ostaje više novca kada pacijenti dijagnostiku obavljaju kod privatnika, a liste čekanja su kraće. U slučaju PET/CT dijagnostike, koju obavlja, između ostalih, i Medikol, liste čekanja ne postoje.
Kada privatne dijagnostike ne bi bilo, liste čekanja bile bi duge ili bi pacijenti te skupe preglede morali obavljati u inozemstvu.
S druge strane, niz je primjera u kojima Grad Zagreb – u kojem je na vlasti stranka Možemo, čija je Ivana Kekin saborska zastupnica – privatne pružatelje pojedinih javnih usluga plaća novcem iz gradskog proračuna. To ne priječi Možemo i Ivanu Kekin da provode kampanju protiv privatnih pružatelja javnih usluga u zdravstvu, dok se u Gradu Zagrebu potpisuje sve više ugovora s privatnim pružateljima javnih usluga.
Pacijent koji treba pregled ima pravo očekivati da iza kampanje protiv današnjeg sustava zdravstva i Medikola stoje konkretna i bolja rješenja. Međutim, Kekin i Možemo ne da nisu ponudili bolja rješenja, oni nisu ponudili ništa.
Podsjeća nas to na sada već davnu 2020. kada su nam samoproglašeni stručnjaci za otpad obećavali zatvaranje odlagališta Jakuševec u roku od tri mjeseca. Prošlo je šest godina, a za Jakuševec još nemamo ni program sanacije, a kamoli datum zatvaranja.
M.M. /JUG info/ Foto: cropix
