Istočna Ukrajina je na rubu nakon što je ruski predsjednik Vladimir Putin naredio “mirovnim” trupama u Donbas nakon što je priznao neovisnost dvaju proruskih otcijepljenih teritorija
Gotovo osam godina Donbas je bio poprište rata niskog intenziteta između ruskih separatista i ukrajinskih snaga koji je ubio više od 14.000 ljudi. No Putinova odluka u ponedjeljak oštro pojačava zabrinutost oko namjera Moskve u regiji.
Proruske separatističke republike Donjeck i Luhansk, koje je Moskva priznala kao neovisne, od 2014. nisu pod kontrolom Kijeva, smještene su u Donjeckom bazenu ugljena (skraćeno Donbasu) na istoku Ukrajine, gdje većina stanovnika govori ruski. Prisutnost ruskog jezika uglavnom je povezana s dolaskom velikog broja ruskih radnika nakon Drugog svjetskog rata.
Oblasti Donjeck i Luhansk su, dakle, dio veće regije Donbas. U ratu koji između separatista i vlasti u Kijevu od 2014. poginulo je gotovo 15 tisuća ljudi.
Svaka od dvije separatističke republike koje je priznao Putin zauzima otprilike trećinu regija u kojoj se nalazi – Donjecka i Luhanska.
Doneck (nekad se zvao Staljino), najveći je grad u Donbasu i jedan od glavnih metalurških središta Ukrajine. U njemu živi dva milijuna stanovnika.
Luhansk (bivši Vorošilovgrad), industrijski je grad s 1,5 milijuna stanovnika.
Moderna povijest Donbasa u kojem su Donjeck i Luhansk
Kada su 2014. pobunjenici koje podržava Rusija zauzeli vladine zgrade u gradovima diljem istočne Ukrajine, došlo je do izbijanja sukoba, nakon čega su dvije oblasti u regiji Donbas ostale u rukama separatista. Sukob je izbio neposredno nakon ruske aneksije polutoka Krima koji je izazvao međunarodnu osudu.
Samoproglašene republike ne priznaje nijedna vlada, osim Rusije. Ukrajinska vlada odbija izravno razgovarati s bilo kojom separatističkom republikom.
Područja u Donbasu pod kontrolom separatista postala su poznata kao Luganska Narodna Republika (LPR) i Donjecka Narodna Republika (DPR). Ukrajinska vlada tvrdi da su te dvije regije zapravo pod ruskom okupacijom. Samoproglašene republike ne priznaje nijedna vlada, uključujući Rusiju, a ukrajinske vlasti odbijaju izravno razgovarati s bilo kojom od njih.
Sporazum iz Minska iz 2015. rezultirao je klimavim dogovorom o prekidu vatre, a sukob je prerastao u statični rat duž linije koja razdvaja ukrajinsku vladu i područja pod kontrolom separatista. Sporazumi iz Minska zabranjuju naoružanje u blizini te linije.
Primirje se uspostavljalo više puta, ali su ga uvijek prekidale zaraćene strane na terenu.Politički dio ugovora koji predviđa široku autonomiju za pobunjene regije i lokalne izbore u njima po ukrajinskom zakonu, i dalje je mrtvo slovo na papiru, a zaraćene strane prebacuju jedna na drugu odgovornost za taj neuspjeh.
Pozadina sukoba u regijama koje Putin priznaje kao samostalne države
Rat u Ukrajini traje skoro osam godina. U sukobima u regiji Donbas je u tome periodu poginulo više od 14.000 ljudi, a Ukrajina navodi da je 1.5 milijuna stanovnika bilo prisiljeno napustiti svoje domove, pri čemu je većina ostala u područjima Donbasa koja su i dalje pod kontrolom Ukrajine.
U ovom nominalno građanskom ratu ruski separatisti, koji su zauzeli dio pokrajine Donbas na istoku Ukrajine i proglasili paradržave Donjeck i Luhansk, ni u jednom trenutku nisu ostali bez modernog ruskog naoružanja. Unatoč ruskim poricanjima, brojni dokazi s terena ukazuju na to da ih ruska vojska aktivno podupire.
Ukrajinska vojska nije pokušala osloboditi taj teritorij u tih osam godina ili barem nakon sklapanja sporazuma u Minsku 2014. i 2015.
SAD i druge zapadne zemlje već su više puta u posljednjih mjesec dana upozorili da Rusija u području koje drže pobunjenici planira ili isprovocirati incident ili ga sama inscenirati kako bi opravdala napad.
Kijev je optužio ruske separatiste za oružane napade, uključujući granatiranje vrtića i škole, dok su separatisti optuživali ukrajinske snage da su otvorile vatru na njihov teritorij. Ukrajinske snage tvrde da se suzdržavaju od odgovora na rusko granatiranje upravo da ne bi “isprovocirali” protunapad ruskih snaga, na što Moskva, po svemu sudeći, računa.
Separatisti su proveli i evakuacije civila koji su premješteni u Rusiju.
Zapadni čelnici u više navrata su isticali kako su zabrinuti da Rusija situaciju u Donjecku i Luhansku pokušava iskoristiti kao izgovor za oružani napad na Ukrajinu.
Putin je, s druge strane, dugo optuživao Ukrajinu za kršenje prava etničkih Rusa i onih koji govore ruski u Ukrajini te je rekao da je u okviru prava Rusije da vojno intervenira kako bi ih zaštitila. U srijedu je kazao da je u Donbasu počinjen “genocid”.
Što Putin želi u Ukrajini?
Sporazum Minsk II iz 2015. doveo je do klimavog sporazuma o prekidu vatre, a sukob je prerastao u statični rat duž linije dodira koja razdvaja ukrajinsku vladu i područja pod kontrolom separatista. Sporazumi iz Minska (nazvani po glavnom gradu Bjelorusije gdje su sklopljeni) zabranjuju teško naoružanje u blizini linije dodira.
Jezik oko sukoba jako je politiziran. Ukrajinska vlada separatističke snage naziva “okupatorima” i “okupatorima”. Ruski mediji separatističke snage nazivaju “milicijama” i tvrde da su to mještani koji se brane od vlade u Kijevu.
Više od 14.000 ljudi poginulo je u sukobu u Donbasu od 2014. Ukrajina kaže da je 1,5 milijuna ljudi bilo prisiljeno napustiti svoje domove, pri čemu je većina ostala u područjima Donbasa koja su i dalje pod kontrolom Ukrajine, a oko 200.000 se preselilo u širu regiju Kijev.
Kako je Putin potaknuo sukob?
Separatisti u Donbasu imali su značajnu potporu Moskve. Rusija dugo tvrdi da tamo nema vojnika na terenu, ali američki, NATO i ukrajinski dužnosnici kažu da ruska vlada opskrbljuje separatiste, pruža im savjetodavnu podršku i obavještajne podatke te ugrađuje svoje časnike u njihove redove.
Moskva je također podijelila stotine tisuća ruskih putovnica ljudima u Donbasu posljednjih godina. Zapadni dužnosnici i promatrači optužili su ruskog predsjednika Vladimira Putina da pokušava utvrditi činjenice na terenu naturalizacijom Ukrajinaca kao ruskih državljana, što je de facto način priznavanja otcijepljenih država. To mu također daje razlog da intervenira u Ukrajini.
A prošli tjedan je ruski parlament preporučio Kremlju da službeno prizna dijelove LPR-a i DPR-a kao neovisne države, što je još jedna eskalacija retorike za koju su američki dužnosnici tada rekli da pokazuje da Putin nema namjeru pridržavati se sporazuma iz Minska.
U govoru prošle srijede, ukrajinski ministar vanjskih poslova Dmytro Kuleba rekao je da Ukrajina “neće stati dok ne oslobodimo naše teritorije u Donbasu, na Krimu, dok Rusija ne plati svu štetu koju je prouzročila Ukrajini.
“Putin je dugo optuživao Ukrajinu za kršenje prava etničkih Rusa i onih koji govore ruski u Ukrajini, te je rekao da je u okviru prava Rusije da vojno intervenira kako bi ih zaštitila.
Putin je prošle srijede tvrdio da je u Donbasu počinjen “genocid”. Njegove tvrdnje nisu nove, ali vrijeme je zabrinulo zapadne kreatore politike, koji su se bojali ponavljanja sukoba u Gruziji 2008. godine.
Pozivajući se na genocid, Putin je ponovio rusku lažnu tvrdnju da je Gruzija počinila genocid nad civilima u otcijepljenoj Republici Južnoj Osetiji u kolovozu 2008. Tijekom tog kratkog sukoba, Rusija je pokrenula masivni vojni upad koji je gurnuo duboko u gruzijski teritorij.
Kao što je to bilo i 2014., oblasti Luhansk i Donjeck u regiji Donbas sad su središte sukoba Istoka i Zapada – između Putinove težnje da ponovo uspostavi kontrolu i težnje Ukrajinaca da se pridruže grupi europskih demokracija.
Rusko priznanje neovisnosti separatističkih regija u ponedjeljak je “očito narušavanje suvereniteta” Ukrajine, jednoglasno je u ponedjeljak navečer poručio zapad.
