Eto nam opet Zorana Milanovića, predsjednika s trajnom pretplatom na indignaciju, sarkazam i selektivno pamćenje. Ovih dana otkrio je novu stratešku ugrozu hrvatske sigurnosti: činjenicu da su Rafalei koje je Hrvatska kupila – pazite sad – polovni. I to od Francuza. Dok isti ti Francuzi, gle civilizacijske nepravde, Srbiji prodaju nove Rafalee.
Zoki je, naravno, ogorčen. Gotovo osobno uvrijeđen. Kao da mu je netko prodao rabljeni smoking za državni prijem. Hrvatska – second hand. Srbija – iz salona. I sad bismo svi trebali zgroženo kimati glavom i zaključiti da nas je Plenković opet preveslao.
No, u toj buci moralne superiornosti postoji jedan neugodan detalj koji Milanović uredno preskače. O borbenim avionima danas docira isti onaj Zoran Milanović koji je, u vrijeme dok je bio premijer, hrvatske MiG-ove 21 poslao na remont u Odesu. U Ukrajinu. U pogon koji je već tada imao reputaciju radionice za reciklažu metala, a ne za održavanje nadzvučnih lovaca.
I to nije završilo tek kao tehnički fijasko. Ne, to bi bilo prejednostavno. Avioni su se vratili rastavljeni, na šleperima, kao da se radi o poljoprivrednim strojevima, a ne o okosnici ratnog zrakoplovstva. Od dvanaest “remontiranih” MiG-ova, čak pet nakon remonta više nikada nije poletjelo. Ni probno. Ni simbolično. Ni iz inata.
Ali prava ironija dolazi kasnije. Taj famozni remont nije ostao samo predmet sprdnje i vojnih analiza, nego se pretvorio u punokrvni sudski proces. Međunarodni skandal. Istrage, optužnice, presude. Korupcija, lažni certifikati, fingirani radovi, papiri koji su tvrdili da je avion nov, dok je u stvarnosti bio umorniji od pilota koji ga je trebao voziti.
Drugim riječima – Milanovićev “model modernizacije” ratnog zrakoplovstva završio je na sudu. Ne u hangaru, ne u zraku, nego u sudnici. S presudama. S kaznama. S međunarodnom reputacijskom štetom za Hrvatsku.
Pa kad danas isti taj Milanović s Pantovčaka objašnjava kako je problem što Rafalei nisu novi, čovjek se ne može ne zapitati: je li veći problem godina proizvodnje ili činjenica da se ovi avioni – gle čuda – mogu dignuti s piste i vratiti u jednom komadu? Jer Rafale, pa i “polovni”, ima jednu fatalnu manu za populističku raspravu: operativan je. Ima radar, ima naoružanje, ima resurs i, što je najgore, nema sudski spis.
Francuzi Hrvatskoj prodaju rabljene Rafalee, ali rabljene u smislu da su letjeli u ozbiljnom ratnom zrakoplovstvu, a ne u smislu da su bili mrtvi pa administrativno oživljeni. Srbija kupuje nove? Čestitamo.
U konačnici, Milanovićeva kritika Plenkovića zvuči kao da bivši vlasnik havariranog automobila drži lekciju susjedu jer je kupio rabljeni Mercedes umjesto novog Yuga. Da, Mercedes nije nov. Ali pali. I ne završava na sudu. I zato cijela ova priča o Rafaleima nije rasprava o avionima, nego o političkom stilu. Plenković kupuje rabljeno što leti. Milanović je slao na remont ono što je završilo u presudama.
A između ta dva pristupa razlika je jednostavna i mjerljiva: jedan ostavlja eskadrilu u zraku, a drugi – sudsku dokumentaciju na stolovima.
M. Marković/Foto: hrt
