Branko Cikatić je rođen 3. listopada 1954. u Splitu i bio je prvi pobjednik K-1 Grand Prix turnira u Japanu 20. travnja 1993. Tada je s 38 godina nokautima pobijedio u sve tri borbe, a u završnici je dobio slavnog Ernesta Hoosta.
U 65. godini života preminuo je Branko Cikatić, jedna od najvećih legendi i uzor mnogima koji su krenuli u borilački sport. Vijest o smrti potvrdio je predsjednik Saveza tajlandskog boksa Mario Franić koji je dugi niz godina bio njegov prijatelj i suborac.
Cijkatić se dugo borio za život, splet nesretnih okolnosti doveo ga je prošle godine u vrlo teško zdravstveno stanje, neki su liječnici čak i digli ruke od njega, otpustili ga iz bolnice da kod kuće provede zadnje dane, no jak organizam i ljubav supruge Ivane, kćeri Lucije i Maje te sina Bruna vratili su ga u život.
‘Od udaraca mu se stvorili krvni ugrušci’
Sve je počelo u svibnju 2018. godine, kad je legenda borilačkih sportova primljena na hitni odjel splitske bolnice zbog bolova u potkoljenicama, u kojima su mu se od udaraca tijekom karijere stvorili trombovi.
Branko je liječen na odjelu za kardiologiju, no na žalost, jedan tromb mu je kroz krvotok došao u pluća i prouzročio plućnu emboliju.
Branko je bez svijesti prebačen na intenzivnu njegu, gdje mu se stanje dodatno zakompliciralo nakon što je preko katetera dobio sepsu. Bakterija mu je ušla u urin, potom i u krv, a nakon dugog ležanja dobio je i dekubitus.
Borba za njegov život u splitskoj je bolnici trajala puna tri mjeseca, od svibnja do kolovoza prošle godine, tijekom kojih su ga selili s odjela na odjel, nakon čega je liječenje nastavio u kninskoj bolnici koja nije toliko opterećena pacijentima kao splitska i u kojoj postoji skrb za stacionarne pacijente.
Cikatić je u Kninu proveo dva mjeseca u kojima mu se stanje malo stabiliziralo, no daleko je to bilo od izlječenja. Javnost dugo nije znala što se događa, sve do javnog apela njegove kćeri za pomoć, tek tada je priča izašla na svjetlo dana.
Liječio se nakon toga i u Zagrebu, krajem prošle godine dovezen je u nešto boljem stanju kući u Solin, gdje je obitelj vodila brigu o njemu.
Cikatić je rođen 3. listopada 1954. u Splitu i bio je prvi pobjednik K-1 Grand Prix turnira u Japanu 20. travnja 1993. Tada je s 38 godina nokautima pobijedio u sve tri borbe, a u završnici je dobio slavnog Ernesta Hoosta.
Turnir je osvojio s 38 godina i 208 dana te je i danas najstariji borac kojemu je to uspjelo.
Njemački časopis Karate Budo Magazine 1989. mu je dodijelio nagradu Zlatna rukavica te ga proglasio najpopularnijim u svijetu borilačkih sportova, ispred Chucka Norrisa i Jean-Claudea Van Dammea.
U svoje vrijeme bio je jedan od najboljih svjetskih boraca uopće, apsolutna legenda kickboksa. posebno u Japanu, gdje je ostvario najveće uspjehe.
Šokirao je borilački svijet pobjedom na prvom K1 World Grand Prix, na kojem je kao 38-godišnjak 1993. u jednoj večeri nokautirao tri protivnika, među kojima i legendarnog Ernesta Hoosta u finalu.
Rekli mu da je preslab za nogomet
Borilačkim sportovima počeo se baviti s 12 godina nakon što je kao pionir ondašnje Sloge izgubio od vršnjaka iz Hajduka 10:0 i shvatio da nogomet nije za njega, pogotovo jer su mu govorili da je fizički preslab.
To se promijenilo kad je počeo trenirati taekwondo, pa judo i boks, sve dok se nije potpuno pronašao u kickboksu.
Uslijedile su europske i svjetske titule u tajlandskom boksu i kickboksu, u kojima je ostvario čak 87 pobjeda u 98 profesionalnih borbi.Nekoliko godina nakon osvajanja K1 prekinuo je karijeru jer ga tijelo više nije slušalo.
Tada se okušao i u Hollywoodu kao glumac u filmu “Neboder” s Anne Nicole Smith. Imao je ugovor da snimi još dva filma, ali je odustao jer “holivudski način života nije za sportaša”.
Pokušao vratiti kao MMA borac, okušao se i u PRIDE-u, ali doživio je tri poraza i definitivno se oprostio od borbi.
Nakon toga okrenuo se biznisu i osnovao zaštitarsku tvrtku Tigar Cikatić, no to mu je samo donijelo probleme, među kojima i optužbe za teške kriminalne radnje, poput naručivanja likvidacije Mirka Filipovića. Iako je Cro Copu otvorio vrata Japana i pomogao mu da se probije u svijet velikana borilačkog sporta, godinama su bili u vrlo lošim odnosima, prvenstveno jer je bio okružen krivim ljudima koji su potencirali njihov sukob.
Prije nego što se razbolio u svibnju 2018., radio je s tvrtkom koja se bavi alarmima i videonadzorom, te je pomagao mladim borcima poput Antonija Plazibata, koji je 2017. osvojio K1 Grand Prix, baš kao Cikatić 24 godine ranije.
Cikatićeva profesionalna karijera
1985. europski prvak u tajlandskom boksu u Amsterdamu
1986. europski prvak u tajlandskom boksu u Parizu
1987. svjetski prvak u tajlandskom boksu o 82,5 kg u Amsterdamu
1989. prvak po WKA u kickboksu
1990. svjetski prvak po organizaciji IKBF u kickboksu
1991. svjetski prvak u tajlandskom boksu u Berlinu
1993. K-1 World Grand Prix prvak u Tokiju
1995. 3. mjesto na K-1 Grand Prix u Tokiju
1998. svjetski prvak po organizaciji WMTA u Zagrebu
Megy M. /Foto:press
