Hrvatsko novinarsko društvo (HND) priopćilo je u utorak na desetu godišnjicu ubojstva novinara i vlasnika tjednika Nacional Ive Pukanića i njegovog suradnika Nike Franjića, kako i dalje nije otkriven nalogodavac ubojstva ni njegov motiv, te traže od nadležnih službi da ovaj zločin istraže do kraja.
Ivo Pukanić i Niko Franjić ubijeni su eksplozivnom napravom 23. listopada 2008. godine u središtu Zagreba ispred redakcije Nacionala. Za ovo dvostruko ubojstvo na dugogodišnje zatvorske kazne osuđeni su izvršitelji i jedan od organizatora. Hrvatsko tužiteljstvo je kao naručitelja likvidacije optužilo srbijanskog državljanina Sretena Jocića, koji je oslobođen krivnje zbog nedostatka dokaza, podsjeća HND.
“Za HND je nedopustivo da se nakon čitavog desetljeća od počinjenja zločina još uvijek ne zna tko je i zašto naredio likvidaciju Ive Pukanića i Nike Franjića”, stoji u priopćenju.
Također, traže od svih nadležnih tijela da u interesu obitelji, Pukanićevih i Franjićevih suradnika, i čitave javnosti ovaj zločin istraže do kraja.
Ubojstvo Ivane Hodak
Dva tjedna prije eksplozije u kojoj su ubijeni Pukanić i Franjić pred svojim stanom ubijena je Ivana Hodak, kći odvjetnika Zvonimira Hodaka i Ljerke Mintas Hodak, za što je osuđen beskućnik Mladen Šlogar. Njena smrt izazvala je i političku krizu. Tadašnji premijer Ivo Sanader iz vladinog je aviona smijenio ministricu pravosuđa Anu Lovrin, ravnatelja policije Marija Benka i ministra unutarnjih poslova Berislava Rončevića.
Umjesto Benka došao je Vladimir Faber, Lovrin je naslijedio Ivan Šimonović, a prvi čovjek policije postao je Tomislav Karamarko. Na njegovo mjesto u SOA-i došao je Josip Buljević.
Detonacija je potresla Zagreb
O jačini detonacije u Palmotićevoj ulici, u kojoj su poginuli Pukanić i Franjić, svjedoči i to što se čula u cijelom Donjem gradu. Od krhotina raspucanog stakla ozlijeđene su još dvije osobe – grafičari Nacionala Ivica Horvat i Vedran Duhaček.
Puka je sreća što u jednoj od najbezobzirnijih likvidacija, nije bilo više mrtvih i ranjenih s obzirom na to da je u zgradi u to vrijeme osim novinara Nacionala bilo i 20-ak studenata Nacionalove novinarske akademije.
– Bilo je strašno. Čuli smo stravičnu detonaciju i svi smo potrčali na prozor. Automobil je gorio, pokraj njega su ležala dva tijela. U jednom sam prepoznala Pukanića. Nastala je silna strka i gužva, stigli su policija, Hitna pomoć i vatrogasci – kazala je jedna od šokiranih studentica Nacionalove akademije.
Ništa manje od nje nisu bili šokirani ni djelatnici okolnih kafića, restorana i trgovina, a neki od njih kazali su da su nakon detonacije vidjeli nekog čovjeka koji je potrčao.
U vrijeme eksplozije, a policija je dojavu dobila u 18.28, središte grada bilo je preplavljeno navijačima nizozemskog NEC-a koji su došli na nogometnu utakmicu između njihova kluba i Dinama. Samo pola sata ranije skupina od stotinjak nizozemskih navijača, praćena policijom, prošla je kroz Staru Vlašku, a nakon eksplozije policija ih je evakuirala iz središta grada te uz pratnju desetak defendera odvezla do maksimirskog stadiona.
Popis osuđenih
Policija je ubrzo pronašla počinitelje tog zločina koji su u sudskim procesima osuđeni na duge zatvorske kazne.
Sreten Jocić, poznatiji kao Joca Amsterdam, za ubojstvo je prema pravomoćnoj presudi zagrebačkog suda navodno platio 1,5 milijuna eura. Međutim, Jocić je na istodobnom suđenju u Beogradu oslobođen zbog nedostatka dokaza.
Robert Matanić, organizator skupine koja je ubila Pukanića, osuđen je na 35 godina zatvora, a neposredni izvršitelj ubojstva Željko Milovanović, koji je postavio napravu, na 40 godina, a Milenko Kuzmanović za kazneno djelo pomaganja izvršitelju osuđen na pet godina.
Bojan Gudurić, koji je Pukanića trebao ubiti hicem iz snajperske puške ako zakaže eksploziv, osuđen je na 33 godine zatvora, a za pomaganje u ubojstvu na po 16 godina osuđeni su članovi grupe Luka Matanić i Amir Mafalani.
– U ovakvim slučajevima teško je pronaći naručitelje, ali za odustajanje nema razloga. Kako stvari stoje, naručitelji ubojstva Ive Pukanića nikad neće ni biti poznati, zato što se hrvatske institucije tim slučajem uopće više ne bave. Tko kaže suprotno, laže – kazao je svojedobno Pukanićev suradnik i glavni urednik Nacionala Berislav Jelinić koji, kao i Uskok, najprije sumnja na duhansku mafiju.
Prvi pokušaj atentata
Nalogodavac ubojstva još nije razotkriven iako se za to sumnjičilo ”duhansku mafiju” iz Crne Gore i srbijanske kriminalne krugove.
Pukanića su pokušali ubiti i 9. travnja 2008. godine. Nepoznati napadač mu je prišao i pucao na njega. Prema Pukanićevoj rekonstrukciji, uspio se izmaknuti i zrno je umjesto u njegovoj glavi završilo u izlogu dućana u Ilici. Napadač je želio ponovno pucati, ali mu se pištolj zaglavio. To je Pukaniću bilo dovoljno da izvuče svoje oružje. Napadač se dao u bijeg, a Pukanić je zapucao u zrak.
Opis je bio toliko filmski pa je dio (ozbiljnih?) medija sramotno napao Pukanića da izmišlja. Bilo je to u vrijeme obiteljskog skandala s prisilnim smještanjem supruge u psihijatrijsku ustanovu pa mu je kredibilitet bio javno narušen.
Pukanić je rođen 21. siječnja 1961. u Zagrebu. S obitelji je živio u Velikoj Gorici, gdje je završio osnovnu i srednju školu. Diplomirao je na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu. U početku se bavio fotografijom. Radio je u Vjesnikovim izdanjima, a od 1991. urednik je u tjedniku Globus.
Osnivanje Nacionala
Potkraj 1995. sa skupinom suradnika, među kojima su bili Denis Kuljiš, Jasna Babić, Sina Karli i Maroje Mihovilović, napušta Europapress holding i osniva Nacional u kojemu je glavni urednik do 2000. Uskoro postaje predsjednik Uprave NCL Media Grupe i jedan od njezinih vlasnika. Najviše medijskog utjecaja imao je u drugoj polovici devedesetih kada je otvorio aferu Dubrovačka banka.
Nakon dolaska Račanove koalicije na vlast Pukanić pokreće dnevni list Republiku. U prvih mjesec dana objavljuje informacije u kojima pritišće vlast da uhiti tzv. medijsku zločinačku organizaciju. Te 2000. proglašen je novinarom godine. Republika, međutim, uskoro propada. Kasnije pokreće neka druga izdanja, a uskoro i novinarsku akademiju.
Nagradu za intervju godine dobio je 2003. nakon razgovora s generalom Antom Gotovinom napravljenog na ‘nepoznatoj lokaciji u jednoj europskoj zemlji’ koji je tada bio u bijegu pred Haaškim sudom.
Mesić na pogrebu s pancirkom
Uskoro i sam postaje predmet medijskih napisa zbog druženja i prijateljstva s osobama iz krugova koji su se dovodili u vezu s podzemljem kao i zbog obiteljskih razmirica sa suprugom Mirjanom koji su sve češće dospijevali u javnost. Mediji su ga optuživali da ju je prisilno hospitalizirao u psihijatrijsku ustanovu, a njoj se pak sudilo zbog posjedovanja kokaina.
Pukanić je pokopan na groblju u Velikoj Gorici. Ostalo je zabilježeno da je na njegov pogreb tadašnji predsjednik Republike Stjepan Mesić došao s pancirkom pod odijelom, a na stablima bili su skriveni specijalci sa snajperima.
Pukanićeva supruga Mirjana pronađena je mrtva u svom stanu u siječnju 2012. godine. Njihova kći Sara povukla se iz medijskog poslovanja.
M. Marković/Foto:Nacional.hr
