Politolog prof. dr. Anđelko Milardović na stranici Instituta za Europske i Globalizacijske Studije tematizira Balkan kao vječitu bačvu baruta i arenu svjetskih moćnika. Nedopustivim smatra što se usprkos članstvu u EU Hrvatsku tretira, a ona to dopušta, kao dio ‘regiona’. No najviše smeta ponašanje susjedne Srbije kao nekog ‘starog novog hegemona u pijanoj balkanskoj krčmi’, koja priželjkuje postati dio EU-a te istodobno s time kuje planove o novoj destabilizaciju i grabež tuđih teritorija.
Prof . Milardović taksativno je pobrojao se nazive koju su skovani da bi se taj dio svijeta nakon raspada Jugoslavije označio politički prepoznatljivim terminom, pa su u opticaj puštani: Zapadni Balkan, regija, Jugosfera, Jugoistočna Europa… a najnovija koju su iznjedrili politički mislioci zove se Adria Balkan. Čak se predlaže neutralni pojam/toponim Adria/Jadran radi otklona od Balkana.
Milardović ističe kako će “vlast susjedne republike (Vučić, Nikolić, Dačić, Vulin ili quatro radikalni fantastikus) koja vrlo uspješno rehabilitira antimodernistički četnički pokret, konačno shvatiti da je RH članica EU-a kad se jednog jutra nakon pijane novembarske noći i mamurluka, s rasolom probudi i Schengen vidi pred vratima svojim”.
Stoga predlaže predlaže da Hrvatska, na tragu politike čistih računa, u odnosu na ulazak Srbije u EU, treba inzistirati na šest točaka:
Prva točka – povrat je arhivske građe od 1918-1991/92. koja se odnosi na Hrvatsku kako bi se izbjegle ucjene, manipulacije i instrumentalizacije prošlošću.
Druga točka – rješenje pitanja granica po međunarodnim standardima.
Treća točka – rješavanje statusa hrvatske manjine u Srbiji po standardima koje građani/državljani RH srpske nacionalnosti imaju u Republici Hrvatskoj.
Četvrta točka – konačno je rješenje pitanja nestalih s jedne i s druge strane.
Peta točka – povrat otetog (hajdučija!) kulturnog i umjetničkog blaga kao dijela identiteta.
Šesta je točka javno odricanje od Memoranduma 2 (Drugi memorandum SANU)
Milardović ističe kako sporni dokument zagovara izravnu destabilizaciju susjednih država. Pita se stoga kakva je to država koja priželjkuje biti članica EU-a, a istovremeno planira destabilizaciju i grabež tuđih teritorija.
MP/foto:
