PUHOVSKI: Želio sam ići u Haag i nisam bio lažni svjedok

listopad 10, 2020 maxportal
Share Button

Politički analitičar i profesor Žarko Puhovski u N1 Studiju uživo komentirao je među ostalim posljednje izjave predsjednika države Zorana Milanovića i općenito polemiku koja se vodi u javnom prostoru.



“To je, što bi rekao Arsen Dedić, nešto treće, bez imena svog”, rekao je dr. Žarko Puhovski odgovarajući na pitanje bi li raspravu s predsjednikom Zoranom Milanovićem nazvao polemikom ili klevetanjem, te dodao:

“Prije svega jer ne nastupamo u istoj ligi, ni intelektualno ni politički. U oba pogleda razlike su ogromne, ja sam irelevantan politički prema njemu, a on nije neka naročita intelektualna kategorija. Njegov motiv je možda dobrim dijelom u tome što sam upozoravao da je on razmjerno dobro obrazovan među političarima, ali da na razini pristojne rasparave ne barata pojmovima koji bo omogućili raspravu. On vjeruje da je za raspravu bitna biografija, a ne argumentacija.

To je tip moralizma kakav imamo kod Savonarole, Robespierrea, mladog Trockog… Ali oni su to koristili protiv ljudi koji su im bili jednaki ili nadmoćni.

Milanović, koji ne može dugo zadržati koncentraciju, je za dvije saborske zastupnice rekao da u su mu politički ravnopravne i to je uglavnom istina. Ja mu nisam politički ravnopravan, on se na mene odozgo obrecnuo par puta. Ni na jedan od prigovora mi nije odgovorio, nije ih ni spomenuo, nego se bavi mojom biografijom”.

Puhovski ističe da je irelevantno osvrtati se na neki period u povijesti, no doveden je u situaciju da se o tome priča i da se “objavljuju izabrani dokumenti o tome”.

“Za to su me napadali u širokom spektru od Vukušića, Heni Erceg, do Slavena Letice. To nije novo, to se vrti 30 godina. Doista sam bio svjedok na montiranom suđenju, za što je odgovorno političko vodstvo Hrvatske tada, a veliku je ulogu u tome imao Ivica Račan što Milanoviću ne pada na pamet spomenuti.

U tom montiranom procesu kontroliralo se i izvještavanje u medijima. Kad se danas pojavljuju kopije starih novina, to nije samo po sebi dokaz. Kako su manipulirali suđenjem i novinama, našao sam se i situaciji da sam 14 sati odgovarao na pitanja predsjednika vijeća.

Nisam bio krunski svjedok, doveli su me da govorim o stvarima koje sam 1971. na nizu javnih skupova govorio protiv te studentske skupine. Jasno sam rekao da je priča o komitetu koji je Čička podržavao bila sarkastična, a onda Milanović izvlači zaključak da su po mojem svjedočenju doveli nove ljude na suđenje. On bi morao znati da kad je počela glavna rasprava, više nema proširenja kruga osumnjičenih, tako da to nema veze sa mnom.

Odgovarao sam na citate koje su mi stavljali pod nos, dijelom točne, dijelom netočne. Nakon toga sam se satima gombao s predsjednikom vijeća koji je diktirao moje riječi u zapisnik, a meni se činilo da je pogrešno. Najčešće nisam uspijevao ispraviti što je diktirao. No, u zapisniku se vidi da sam bio u stalnom sukobu s predsjednikom vijeća, da mi je dvaput rekao da pazim što govorim, jer sam govorio stvari koje su bile drugačije od onoga što su htjeli kao istinu. Sve sam to tad govorio sa slabije pozicije protiv vlasti jer su hrvatski sveučilištarci do zadnjeg trena bili vezani uz vlast”, objasnio je.

Komentirajući zašto danas Milanoviću smeta njegovo svjedočenje u Haagu, Puhovski odgovara:

“Ja sam htio svjedočiti, bio sam u krivu misleći da će to sud prihvatiti barem u zapisnik. On kaže da sam više manje dragovoljno išao u Haag, valjda zna da je po zakonu o suradnji Haško sudište bilo u rangu hrvatskih sudova. Otišao sam u Haag kao predsjednik Hrvatskog helsinškog odbora i urednik knjige popisa ratnih žrtava, ( knjiga “Vojna operacija Oluja i poslije”, u kojoj je navedeno 667 ubojstava,  a obrana  generala i tužiteljstvo su se usuglasile za 44 ubojstva; op. a.) koje su bile prve i jedine analize toga do početka suđenja. Ne treba zaboraviti da je ’95. vladala euforija, ne samo zbog pobjede, nego su svi govorili da je Oluja najčišća akcija ikad. Tad sam prvi put uveo u raspravu civilne žrtve koje su se dogodile nakon Oluje…

Nakon svjedočenja mi se sudac obratio i zamolio da ostanem u sudnici. Bio sam oko 45 minuta da me pita o detaljima kako bi shvatio situaciju u ’95. Nema govora da su me otpravili kao nevjerdostojnog svjedoka.”

Puhovski kaže da postoje dvije interpretacije Milanovićevog ponašanja:

“Ako je racionalan, kreće se u smjeru nezakonitog političkog sina Franje Tuđmana, hoće se pozicionirati na desnicu. Ako se radi o iracionalnosti, čemu sam više sklon, za par tjedana će opet napadati ljude s desnice pa će se sukob nastaviti. Važno je što rade drugi predsjednici država u Europi. Ako pogledate, vidjet će se da postoje samo tri predsjednika koji se svađaju s građanima – predsjednici Bjelorusije, Srbije i Mađarske. Milanović je četvrti. Ostali predsjednici obavljaju razne funkcije, ali im ne pada na pamet svađati se sa svojim građanima.”

Istaknuo je da je u nekim stvarima predsjednik države u pravu:

“Ali kad je u pravu, izgovara to na takav način da upropaštava tezu grubošću, vulgarnošću ili čeprkanjem po privatnim karateristikama. Mislim da je u pravu da treba jedan pravobranitelj/ica s nizom zamjenika, nego da imamo puno šefica, ureda…”

R.I. /Foto: icty

 

Komentari
Share Button