U srpskom kulturnom centru u Zagrebu, ispred kojeg prosvjeduju neki nabrijani klinci, Milorad Pupovac otvara izložbu “Legat”, Dejana Medakovića, koautora i potpisnika Memoranduma SANU.
Memorandum Srpske Akademije Nauka i Umetnosti kapitalni je dokument srbijanske nacionalističke elite kojim je 1986. g. otvoreno tzv. srpsko pitanje u SFRJ i počelo otvoreno posezanje za teritorijem Hrvatske i BiH.
Medaković, srpski povjesničar i pisac inače rođen u Zagrebu, bio je član radne grupe za izradu Memornduma, a kasnije je dogurao i do funkcije predsjednika SANU. Valjda će na izložbi netko nešto reći i o tome…
Red je i da dodam, jer će se o ovome vjerovatno još govoriti, kako je Medaković rođen u Zagrebu, a odgojen u katoličkom duhu kod dalmatinskih franjevaca.
Njegov djed Bogdan Medaković bio je bogati odvjetnik i političar, jedno vrijeme do ujedinjenja u Jugoslaviju i predsjednik Hrvatskoga sabora.
Dejan Medaković imao bi sve pretpostavke da bude jedan iz galerije SNV-ovih uglednih hrvatskih Srba, da nije bio jedan od pripadnika tzv. “siminovaca”, nacionalističkih intelektualaca okupljenih oko Dobrice Ćosića.
Iako se zbog katoličkog odgoja često opisivao kao otpadnik unutar te skupine, polovicom 80-ih završio je u Radnoj grupi autora Memorandum i to s mjesta generalnog sekretara SANU.
Predsjednik SANU postao je za vrijeme vlasti Slobodana Miloševića.
Što je Memorandum SANU?
Memorandum SANU bio je ideološki temelj velikosrpske politike i jedan od ključnih okidača raspada Jugoslavije.
Autori Memoranduma tvrde da ustavna struktura Jugoslavije diskriminira Srbe, posebno u Hrvatskoj i na Kosovu. Dokument je imao izravan utjecaj na Slobodana Miloševića koji je ideje izložene u Memorandumu pokušao provesti u djelo – stvaranje velike Srbiji koja je kasnije bila uzrok rata u Sloveniji, Hrvatskoj, BiH i na Kosovu.
Memorandum SANU u svom sadržaju nimalo ne odstupa od već poznatih programa Velike Srbije (“Načertanije”, Srbi svi i svuda, Homogena Srbija…) samo je moderniziran za svoje vrijeme.
Granice Srbije nisu u skladu s etničkim sastavom i kao takve one se trebaju prekrajati, jer prema Memorandumu, Ustav iz 1974. je nanio mnogo štete Srbiji, zbog stvaranja autonomnih pokrajina Vojvodine i Kosova, razvodnjavanje federacije, kao i zbog “umjetnih” administrativnih granica.
Memorandum je u Hrvatskoj doživljen kao najava srpskog hegemonizma, odnosno pokušaj da se Srbima osigura dominantna pozicija u Jugoslaviji.
Posebno je izazvao zabrinutost zbog tvrdnji da su Srbi u Hrvatskoj diskriminirani, što se tumačilo kao priprema za buduće teritorijalne pretenzije.
Memorandum je pridonio radikalizaciji u Hrvatskoj krajem 1980-ih. Srpska manjina počela se sve više pozivati na ideje iz Memoranduma, što je kasnije kulminiralo u oružanoj pobuni i stvaranju tzv. Republike Srpske Krajine.
U hrvatskom historiografskom i političkom diskursu, Memorandum se često navodi kao ideološki temelj velikosrpske politike, koja je dovela do pokušaja pripajanja dijelova Hrvatske i Bosne i Hercegovine.
Franjo Tuđman i drugi hrvatski političari koristili su Memorandum kao dokaz da Jugoslavija više nije održiva i da Hrvatska mora tražiti samostalnost.
Gordan Malić/Foto: Cropix
