Vraćanje „Jadrana“ Hrvatskoj bio bi snažan korak crnogorskih političara s kojim se udaljavaju od politike koja je dovela do razaranja Dubrovnika i krvavog stradavanja hrvatskih građana.
Organizacijski odbor projekta Hrvatski školski brod „Jadran“ reagirao je na izjavu premijera Crne Gore Dritana Abazovića koji je tijekom posjeta Hrvatskoj, na pitanje povratku broda Jadran izjavio da “u disoluciji Jugoslavije nešto je moralo pripast i državi Crnoj Gori”.
“Organizacijski odbor projekta Hrvatski školski brod „Jadran“ sa zanimanjem je primio riječi crnogorskog predsjednika Vlade u tehničkom mandatu, gospodina Dritana Abazovića koji je za crnogorske medije, a na temu školskog broda „Jadran“, prošli tjedan izjavio sljedeće:
“U disoluciji Jugoslavije nešto je moralo i da pripadne državi Crnoj Gori. Ne želimo da brod „Jadran“ bude stvar sporenja. Ako može bilo šta da se uradi da se on upotrijebi u korist svih, tu smo da čujemo prijedloge. Ali to je naš brod i za nas je tu stavljena točka“, rekao je Abazović.
Gospodine Abazoviću, u „disoluciji Jugoslavije“ Crna Gora, koja je u vojnom proračunu SFRJ sudjelovala s manje od dva posto, 1991. godine domogla se fantastičnih 85 posto flote Jugoslavenske ratne mornarice. Zar je to „nešto“?
Ako ste neupućeni, a u što iskreno sumnjamo, podsjećamo da to „nešto“ financijski teži preko dvije milijarde američkih dolara i odnosi se samo na procijenjenu vrijednost otetog naoružanja i vojne opreme Ratne mornarice koja se bazirala na teritoriju i akvatoriju Republike Hrvatske (od Pule, Šibenika, Divulja i Lore do Ploča).
U ovaj iznos, gospodine Abazoviću, nisu pribrojena financijska potraživanja Republike Hrvatske za tisuće drugih diobenih stavki iz ogromne diobene mase bivše JNA, na dan 31. prosinca 1990., sveukupno procijenjene vrijednosti na iznos od preko 70 milijardi US dolara.
Trebamo li vas, gospodine Abazoviću, podsjećati kako su i pod kojim kondicijama te diobene stavke „napustile“ Republiku Hrvatsku i „našle se“ na teritoriju Crne Gore.
Hrvatski političari željeli su Crnoj Gori olakšati put u euroatlantske integracije. I to su učinili nebrojeno puta na mnogo načina. Vjerujemo da je tome kraj ako nastavite davati „tvrde“ izjave i „stavljati točke“ tamo gdje im nije mjesto.
Ovom prigodom slobodni smo podsjetiti gospodina Abazovića, kao i svekoliku crnogorsku javnost, da je hrvatska strana u kontaktima sa crnogorskom stranom u više navrata predlagala rješenja za š/b „Jadran“. Spomenimo svibanj 2017. godine kada je u Ministarstvu obrane RH održan sastanak sa crnogorskom delegacijom kojem je prisustvovao i crnogorski veleposlanik u RH.
Hrvatska je zatražila žurno rješavanje pitanja sukcesije vojne imovine, težišno na rješavanju prava vlasništva nad š/b „Jadran“ te je predložila održavanje sastanka eksperata. Crnogorska strana nikada nije odgovorila na iznijete hrvatske prijedloge.
Krajem travnja 2018. godine crnogorskoj strani dostavljen je prijedlog Sporazuma između RH i CG o potvrđivanju vlasništva i zajedničkom korištenju š/b „Jadran“. Crnogorska strana nikada nije odgovorila na te prijedloge.
Dana 24. listopada 2018. održan je sastanak u MORH-u s ciljem konkretiziranja suradnje po pitanjima sukcesije vojne imovine i finaliziranju prijedloga o načinu povratka š/b „Jadrana“ Republici Hrvatskoj. Brojno crnogorsko izaslanstvo izjavilo je da nema mandat odlučivati o vraćanju i utvrđivanju vlasništva nad š/b „Jadran“, kao niti o drugim sukcesijskim pitanjima.
Voditelj crnogorskog izaslanstva zatražio je rok od 30 dana u kojem bi crnogorska strana specificirala svoja stajališta. Suprotno preuzetim obvezama crnogorska strana nije se do danas očitovala po ovim pitanjima.
Uvaženi predsjedniče Vlade Crne Gore, gospodine Abazović, evidentno je da je crnogorska strana onaj protagonist koji izbjegava bilo kakav dogovor po pitanju š/b “Jadran“. Štoviše, opstruira svaki pokušaj dogovora.
Znamo i zašto. Crna Gora nije vlasnik broda, niti ima argumente koji bi potvrdili crnogorsko vlasništvo nad brodom. Preciznije rečeno, Crna Gora je posjednik, a ne vlasnik broda do kojeg je došla uslijed agresije ratne koalicije Srbije i Crne Gore 1991. godine.
Rješavanje pitanja prava vlasništva nad školskim brodom „Jadran“ jedinstvena je prilika za iskrenu crnogorsku katarzu, a za koju nikada nije kasno.
Nitko od Vas ne zahtijeva da kleknete kao Willy Brandt u Varšavi, ali prestanite nam pjevati pjesmice: „S Lovćena vila klikće …“ I pronalaziti po nekoliko puta istu ukradenu opremu s dubrovačkog aerodroma. Hrvatsku ne zanimaju vaše političke predstave. Želite li trajno normalizirati bilateralne odnose počnite se proeuropski ponašati, priznajte pogreške prijašnjih državnih politika u kojima niste sudjelovali, nemojte sami činiti nove pogreške i time ćete staviti jedinu pravu „točku“ od koje će narodi obiju država imati trajne koristi.
U suprotnom, opet će se nastaviti olovni, 30-godišnji crnogorski bijeg od istine, bijeg od bombardiranog Dubrovnika, zapaljenih Konavala, okupiranog Cavtata te bijeg od stotina mrtvih i ranjenih stanovnika juga Hrvatske. Školski brod „Jadran“ postao je markacijska linija i točka moralnog preispitivanja hrvatskog viđenja budućih odnosa sa Crnom Gorom.
Na žalost, crnogorski političari nikad svojoj javnosti nisu argumentirano objasnili, priznali, kako su i na koji način došli u posjed ovog broda. Među crnogorskim političarima ne vidimo kvorum hrabrosti za susret sa vlastitom prošlošću. Vraćanje „Jadrana“ Hrvatskoj, bio bi snažan korak crnogorskih političara s kojim se udaljavaju od politike koja je dovela do razaranja Dubrovnika i krvavog stradavanja hrvatskih građana.
Povratak „Jadrana“ Hrvatskoj bio bi dobar početak za neophodno moralno čišćenje i katarzu Crne Gore zbog sudjelovanja u ratnoj agresiji na Republiku Hrvatsku. Bez takve geste, odnosi dviju država ostat će trajno pomućeni i moralno invalidni”, navedeno je u reagiranju Organizacijskog odbora projekta Hrvatski školski brod „Jadran“, Split
