Rene Bitorajac kaže da je 16-godišnjeg sina Gabrijela ispisao iz Prve ekonomske škole u Zagrebu zbog profesora tjelesnog odgoja. Glumac tvrdi da je profesor gurnuo i nogom udario njegova sina jer je žvakao žvakaću gumu.
Obitelj Bitorajac je o tome, kaže, informirala ravnateljicu, razrednicu, Agenciju za obrazovanje i pravobraniteljicu za djecu. Nakon tri mjeseca, nezadovoljni postupanjem škole, ispisali su dijete iz škole. Poručuju da trom sustav štiti profesora. Bitorajac je jučer na Facebooku objavio poduži status u kojem je opisao što se sve događalo.
“Potaknut ovim događajem koji možda i nema puno dodirnih točaka s mojim, podijelio bih s onima koje zanima i kojima se da čitati, jedno vlastito iskustvo po istinitom događaju.
Prije puna 3mjeseca, Ante Kajmak (nije lik iz Naše male klinike), kao prof. tjelesne kulture u Prvoj ekonomskoj školi, traži od mog sina da ispljune žvakaču. Kada ju on bespogogovorno kreće ispljunuti, ovaj ga odguruje rukom u leđa, međutim, nezadovoljan valjda inercijom kojom je moj sin pružeći blagi otpor poletio, ponižavajuće ga još udara nogom u stražnjicu i to prilično jako.
Pred cijelim razredom, u trećem srednje, u pubertetskoj dobi kad se mladić razvija u muškarca, “profesor” u odgojno obrazovnoj ustanovi, ponižavajuće te nakon odgurivanja napucava nogom u guzicu!!!
Sin, da zadrži barem malo dostojanstva nakon takvog poniženja jedino što može je zadržati žvaku, nakon čega biva prijavljen.
Dolazi doma ljut, krvavih očiju i ispriča kako mu je prvi nagon bio vratiti profesoru istom mjerom. NE, bravo sine da nisi! Prvi nagon roditelja i razmišljanje zadržat ću za sebe, ali bijes koji osjetiš kad čuješ da ti je dijete neki Kajmak napucao nogom u guzicu kao profesor u školskoj ustanovi , pogotovo kad znaš da ti se dijete stalno žali na istog jer ga ovaj pika rečenicama od kad mu je profesor, teško je opisati.
Prijavljujemo slučaj razrednici i ravnatelju.
Razrednica kaže da joj je profesor rekao da je pretjerao i da mu je žao. Ravnatelj je zgrožen, kaže da na svakoj sjednici o našem sinu čuje samo riječi hvale i mijenja profesora njihovom razredu te prijavljuje slučaj ministarstvu.
Sve zvuči kako treba biti, međutim nakon toga 40 dana tišine. U međuvremenu prijavljujemo slučaj i policiji, udaranje maloljetnog djeteta trebalo bi evidentirati. Nakon toga i mi prijavljujemo slučaj Agenciji za odgoj i obrazovanje te dječjoj pravobraniteljici. Ona se javlja nakon više od 40 dana s dopisom da od škole traži izvješće i tako valjda opravdava svoje postojanje jer otada se više ni ne javlja! Doma počinjemo sumnjati u ažurnost i volju sustava.
Googlamo “Ante Kajmak”, na što se otvara naslov na Iskonu: “Sumrak hrvatskog školstva” u kojem piše kako je Antin otac kao glavni prosvjetni inspektor nakon otkaza jednom profesoru, sredio isti svom sinu. (Čitaj linkove s dna ako ti se da.) Kasnije je otišao i za pomoćnika ministra… Ne moramo vjerovati, na internetu piše svašta, a i teško je povjerovati da je to kod nas moguće. Od toga trenutka pale nam se lampice.
Razrednica sada kaže da je profesor nakon incidenta rekao da se šalio, a ne da je pretjerao. Krivo smo čuli.
Glavna pedagogica je već i drugi dan nakon događaja čvrsto vjerovala da ga je profesor sigurno udario slučajno, ali toga se sad ni ravnatelj ne sjeća na razgovoru s savjetnicom AZOO koja se nakon naše prijave odmah pojavila u školi ustvrdivši da škola nije ispravno prijavila događaj, već su Kajmaku poslali u inspekciju višeg savjetnika za tjelesni odgoj.
“Bok, bok, došao sam u kontrolu na tvoju nastavu kako bih se uvjerio da udaraš klince nogom u stražnjicu!” Hahaha, pa kog vi j…..?
Razrednica ide korak dalje te u odsustvu mog sina, za vrijeme sata matematike razgovara s razredom namečući im svoje mišljenje u smislu da je sve otišlo predaleko i da, jel tako djeco, nije trebalo slučaj prijavljivati na toliko strana, jer sada vi, ja i jadni vaši roditelji morate davati izjave, pokušavajući i njegove prijatelje okrenuti protiv njega. Pedagoški i odgojno, nema što.
Uglavnom, točno je 3 mjeseca trebalo proći da se ne dogodi NIŠTA. Moj sin i dalje ovog namaza za ćevape susreće po hodniku i okreće glavu uz osjećaj neugode, straha i poniženja i nikom ništa! Roditelji i dijete pretjeruju, jel?
Moje pitanje glasi: Što bi se dogodilo da je moj sin odgurnuo profesora tjelesnog i udario ga nogom u stražnjicu? Što bi se dogodilo? Pa taman i da je onako, iz zafrkancije!? Što bi se dogodilo da mu je vratio, za čim je onako ponižen mahinalno imao i potrebu. Kaj da ja danas kažem svom sinu?
Sad kužim. DA sine, trebao si mu vratiti! Netko drugi bude, a onda ćemo se jako čuditi, nedaj vragu i nekom hrvatskom Kosti!
Koju ste nam poruku poslali!? Ja sam ju pročitao kao, “ako ti ne paše da ti sina netko od profesora udara nogom u guzicu, preseli si ga u privatnu školu”.
Ok. Jedan nula za vas! Selimo se!!!Jedan moji lik bi rekao: Fakat sam pretolerantan!
Ipak se nadam da je barem nekom malo neugodno. Daj zaštitite one vrijedne i dobre profesore od ovih idiota koji drugima kvare ugled, zaštitite profesore od neodgojenih učenika delikvenata, ali brate, zaštitite više i učenike od pokvarenih, nadrkanih pa i ovih iskompleksiranih profesora.”
Potaknut ovim događajem koji možda i nema puno dodirnih točaka s mojim, podijelio bih s onima koje zanima i kojima se da…
Objavljuje Rene Bitorajac u Četvrtak, 21. prosinca 2023.
R.I. /Foto: Screenshot
