Slučaj Alemka Markotić: Govoreći istinu ljudi često budu kamenovani

listopad 21, 2020 maxportal
Share Button

Građani Istre prihvatili su mjere i provodili ih od samog početka: nose maske u trgovinama, javnom prijevozu i ustanovama, drže distancu, ne okupljaju se i peru ruke. Poštuju preporuke struke i zato su najuspješniji u Europi.



Istrani imaju potpuno povjerenje u svog načelnika Stožera civilne zaštite Dinu Kozlevca premda je još u ožujku tražio da se pooštre mjere ulaska Talijana i drugih stranaca u Hrvatsku, tražio zatvaranje škola i vrtića, kafića i restorana, kao i da nitko ne ide čak ni u oštarije na briškulu i trešete, a kamoli na izlete, pa njihove dobre rezultate nije ugrozio ni stampedo od dva milijuna turista koliko ih je ovoga ljeta protutnjalo Istrom,

Ne vrijeđaju ga, ne šalju mu prijeteća pisma, zbog njih ga ne čuva policija, čak ih ne zanimaju ni njegove političke preferencije i stranačka pripadnost.

Stoga, Dino Kozlevac – do jučer anonimni inženjer sigurnosti – na svojim plećima nema samo golemu odgovornost već i svu slobodu donošenja odluka, uz svesrdnu pomoć svoga tima koji čine i tihi i vrijedni ravnatelj Zavoda za javno zdravstvo Istarske županije Aleksandar Stojanović, još tiša, vrlo smirena i profesionalna glavna epidemiologinja Zavoda Jasna Valić te energična ravnateljica Opće bolnice Pula Irena Hrstić, piše Renata Rašović u Večernjem listu.

Istodobno, samo nekoliko stotina kilometara istočnije, njihovi zagrebački kolege, ljudi koji predvode nacionalni Stožer, žive i rade u nekom paralelnom svemiru, zapravo, nemiru. Prijezir svjetine prema Davoru Božinoviću, koliko je poznato, obično se zadrži na bljuvotinama na forumima i društvenim mrežama, no Krunoslav Capak i Alemka Markotić nisu bili takve sreće.

Ravnatelj Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo koji je još proljetos medijima otkrio kako prima brojne neugodne e-mailove u kojima ga građani prozivaju da terorizira narod, nedavno je primio ozbiljne prijetnje smrću, sebi i svojoj obitelji. Ravnateljicu Klinike za infektivne bolesti “Dr. Fran Mihaljević”, pak, nekakav je umobolnik pokušao virtualno reketariti tražeći od nje da mu uplati točno određeni iznos u kriptovaluti,

Nedavno ju je neka junačina u jednom trešnjevačkom parku u eteru N1 televizije izvrijeđala repertoarom kakav ni papir ne trpi. I to baš kada je po tisućiti put svoje ogromno znanje i iskustvo, skupa sa svojim dobronamjernim porukama, željela podijeliti s pučanstvom.

Govoreći istinu, čovjek često ostane kamenovan i sam, razapet od svjetine, pa tako i dr. Markotić, od strančarenja, politike i politikantstva cijepljena znanstvenica, koja je s prvim danom epidemije interes javnog stavila ispred vlastitog, izbrisala granice radnog vremena i svoj život – koji dijeli s majkom pa i kod kuće kao i u bolnici s lica ne skida masku – stavila na čekanje.

Dok naši liječnici od posla padaju s nogu, dok se medicinske sestre u beskonačnim smjenama guše ispod skafandera, stječe se dojam da sve veći broj ljudi istresa osobne frustracije na račun ljudi koji upravljaju ovom krizom jer… što?

Jer se – u situaciji kad neke europske države vraćaju lockdown, a naši slovenski susjedi uvode policijski sat – ne mogu suzdržati od grupnih aktivnosti i jer im je teško češće oprati ruke. I pritom, najglasnije o “oduzimanju osobnih sloboda” govore oni koji vlastitom neodgovornošću oduzimaju tuđu slobodu – da bude zdrav.

Ekspresno suđenje napadaču na dr. Markotić i policijska istraga zbog prijetnji dr. Capaku dobre su vijesti i smjer kojim protiv nasilnika treba ići u vremenima koja dolaze, kada nas primjer Istre, gdje se danas u restoranima i kafićima nazdravlja bez maski, nije ama baš ničemu podučio.

R.I. /Foto: N1

 

Komentari
Share Button