Priča o Sandru Vukoviću( Sandru Silajdžiću) hrvatskom državljaninu deportiranom iz Sjedinjenih Američkih Država, u samo nekoliko dana pretvorila se iz emotivne ispovijesti o “žrtvi Trumpove administracije” u jedan od najjasnijih primjera medijske manipulacije i selektivnog izvještavanja u Hrvatskoj.
Prva verzija: medijski narativ o žrtvi
Sve je počelo tekstom u Večernjem listu, koji je Sandru dao identitet Sandro Silajdžić i predstavio ga kao čovjeka kojem je život uništen zbog jednog mladenačkog prekršaja — posjedovanja 36 grama marihuane u srednjoj školi.
U toj verziji priče Sandro je živio je u SAD‑u gotovo 30 godina, imao zelenu kartu, radio, plaćao poreze, vodio normalan život. Nikada nije imao ozbiljnijih problema sa zakonom, a deportiran je zbog zle Trumpove politike
Večernji list je objavio dva članka, oba potpisuje novinarka Milana Zajović, u kojima pišu o čovjeku po imenu Sandro Silajdžić. Nema ni spomena tome da to nije njegovo ime i prezime. Tek nakon što je javnost došla do istine, gospođa Zajović i uredništvo Večernjeg lista pokušavaju umanjiti štetu izmišljajući patetične izgovore. No, pravo je pitanje zašto su pokušali obmanuti javnost.
“Ovo je Sandro. On je protjeran iz SAD-a. Protjerao ga je Trump, odnosno njegov ICE. Sandro je bio izbjeglica iz BiH tijekom rata 1990-ih. 30 godina živio je normalno u Detroitu sa zelenom kartom i onda ga je ICE prvo zatvorio na 8 i pol mjeseci bez suđenja i suda, da bi ga potom protjerao u Hrvatsku. Razlog je taj što je Sandro u mladosti, još u srednjoj školi, jednom uhvaćen s malo marihuane. Sandro je u SAD-u imao sve: posao, skupe stvari, dobre automobile, a sada je ostao bez svega. S Hrvatskom nema ništa zajedničko osim putovnice. Ovdje nema rodbine, ne poznaje nikoga i treba pomoć.”
Priča je bila emocionalno snažna, politički zahvalna i savršeno uklopljena u narativ koji dio hrvatskih medija voli gurati. I zato je prošla bez provjere.
Milena Zajović, novinarka koja je lagala
Srcedrapateljnu priču su odmah podržale Maja Sever, Mojmira Pastorčić s RTL-a, N1 televizija i pridružena novinarska ekipa.
Druga verzija: dvostruki identitet koji je prešućen
Ubrzo se na društvenim mrežama pojavila ključna informacija: U SAD‑u je osoba evidentirana kao Sandro Vuković, a ne kao Sandro Silajdžić. Novinarka Večernjeg kasnije je priznala da je to znala, ali je svjesno izostavila iz prvog teksta. To je ozbiljan profesionalni propust — identitet je temelj svake priče. Bez njega, sve ostalo je konstrukcija.
Treća verzija: dokumenti koji mijenjaju cijeli slučaj
Nakon što je Dominik Alpeza objavio dokumente sa sudova u Michiganu, postalo je jasno da priča nije onakva kakvom je predstavljena. Prema tim dokumentima (čija se autentičnost još provjerava, ali su konzistentni):
• nošenje skrivenog oružja bez dozvole
• posjed oružja kao osoba s ranijom presudom
• ometanje policijskih službenika
• nalozi za uhićenje
• jamčevine do 10.000 USD
• sporazumi o priznanju krivnje
• uvjetne kazne i probacije
Drugim riječima radi se o više kaznenih predmeta kroz razdoblje od sedam godina, a ne o jednom srednjoškolskom incidentu. To ne znači da je osoba opasna. To ne znači da je osoba kriva za sve što se navodi. Ali znači jedno: mediji su prešutjeli ključne informacije koje su morali provjeriti.
Četvrta verzija: Sandrova obrana
Vuković je nakon izbijanja skandala izjavio:
• da su ostali postupci “stari 15 godina”
• da “nisu bili predmet imigracijskog suda”
• da “nisu bili razlog deportacije”
• da su “uklonjeni iz dosjea”
To je njegova verzija — i ima pravo na nju. Ali javnost ima pravo na cjelovitu informaciju, a ne samo na onu koja odgovara narativu.
Peta verzija: mediji koji su zakazali
Ovdje dolazimo do srži problema. Identitet je bio nepotpun i selektivno prikazan. U SAD‑u je Sandro Vuković u Hrvatskoj Sandro Silajdžić. Mediji su to znali — i prešutjeli. Iako su dokumenti su javno dostupni kaznena povijest nije provjerena. Nitko ih nije provjerio prije objave.
Priča je oblikovana politički, a ne profesionalno. Narativ “Trump protjerao Hrvata zbog trave” bio je previše primamljiv. Javnost je dobila emociju, a ne činjenice.
Hrvatski mediji napadaju Trumpa što provodi zakon koji je usvojen prije nego je on postao predsjednik. Pritom izvrću činjenice i svjesno dezinformiraju javnost. Tek kad je Internet odradio posao novinara, priča se raspala.
Zaključak: Sandro nije najveći problem — mediji jesu
Sandro Vuković ima pravo na svoju verziju života, na obranu, na objašnjenje, na novi početak. Njegova prošlost, kakva god bila, nije najveći skandal ove priče. Najveći skandal je: što su hrvatski mediji prešutjeli ključne informacije, što su oblikovali narativ umjesto da provjere činjenice, što su javnosti servirali konstrukciju, a ne istinu
Ovo nije priča o deportaciji, ovo je priča o profesionalnom slomu hrvatskog novinarstva.
A našlo se čak i bizarnih likova koji su novinarku Večernjaka Milenu Zajović, koja je je manipulirala priču, predložili za novinarku godine. Učinio je Eugen Jakovčić bivši koordinator za medije udruge “Documente”, danas glasnogovornik Srpskog narodnog vijeća.
M. Marković/Foto: N1
