Srpski stručnjaci analiziraju: Je li NATO kriv što nije oborio dron koji je pogodio Zagreb

13 ožujka, 2022 maxportal
Širi dalje
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

Pad vojne letjelice u Zagrebu izazvao je interes medija iz susjedstva, a zanimljivu analizu inpada bespilotne letjelice u Zagrebu donosi srbijanski portal Tango-Six, vodeći portal specijaliziran za zrakoplovne teme.



Usred potpunog deficita provjerenih i provjerljivih podataka o ovom slučaju, za početak su zaključili da se to osim u Hrvatskoj moglo dogoditi svakome.

“Ako je točno da je u pitanju “zalutali” dron iz Ukrajine i da je preletio cijelu Mađarsku, je li u pitanju loša reakcija integriranog NATO-ovog sistema nadzora zračnog prostora ili bi se to moglo dogoditi svakome?”, pita retorički na početku analize analitičar Petar Vojinović, glavni i odgovorni urednik portala

“Kako je jutros potvrđeno na izvanrednoj konferenciji Ministarstva obrane RH, dron koji se srušio u Zagrebu još uvijek nije identificiran. Kako su kazali ministar obrane Mario Banožić i načelnik Glavnog stožera Hrvatske vojske admiral Robert Hranj, još uvijek se ne zna zemlja podrijetla i tip drona.

Predsjednik Vlade Hrvatske Andrej Plenković izjavio je da mu je predsjednik Mađarske Viktor Orban rekao da je zrakoplov ušao u Mađarsku iz rumunjskog zračnog prostora. Ukrajina je navodno rekla da zrakoplov nije njihov.

Banožić je rekao da je zrakoplov ušao u hrvatski zračni prostor u 10.57 sati iz Mađarske na visini od 1300 metara, brzinom od 700 kilometara na sat, uz mišljenje da dron “nije prijetnja Hrvatskoj”.

Admiral Hranj je rekao da je hrvatski nadzorni sustav registrirao zrakoplov od trenutka kada je ušao u njihov zračni prostor i da je njegov let bio praćen do pada u Zagrebu, koji je trajao 7 minuta:

– Ne mogu komentirati druge zemlje, ne želim ih komentirati. Zabilježili smo to na našim radarima. Imamo radarski sustav, umrežen je, automatiziran i uvezen u NATO sustav. Trenutno ne znam koji je radar to snimio, vjerojatno onaj sa Sljemena koji je na najboljoj poziciji. – rekao je Hranj, istaknuvši tada da “Hrvatska ima protuzračnu obranu koja ima određena ograničenja i da se planira njena intenzivna modernizacija”.

Što NATO ima kao jamac zaštite od takvih prijetnji?

Budući da još uvijek ne znamo sa sigurnošću o kojoj se vrsti zrakoplova radi i što je još važnije što je bio cilj leta (namjerno odredište ili kvar), ovaj bizaran događaj možemo analizirati s dva aspekta: kakav je integrirani sustav nadzora i zaštite zračnog prostora NATO ima u kontekstu razmjene podataka, zajedničke obrane i kako Hrvatska i Srbija mogu postići takve ciljeve ako ih uoče i prate na vrijeme i dovoljno dugo?

Zemlje NATO-a oslanjaju se na sustav pod nazivom Zapovjedništvo i kontrola zračne i raketne obrane (AMDC2) u zajedničkom konceptu obrane od prijetnji zračnom prostoru (zrakoplovi i projektili). Njegova je zadaća pružiti članovima najvećeg vojnog saveza na planetu uslugu “zapovijedanja i upravljanja” te integrirati snage protuzračne obrane zemalja članica.

U suradnji s Upravom za zaštitu od balističkih projektila, ta organizacija radi na konceptu integrirane zaštite kako u miru tako i u ratu. Ključni aspekt ovog sustava je razmjena podataka, sinkronizacija i procjena rizika, baš kada su takvi događaji u pitanju, a još uvijek ne možemo sa sigurnošću reći da sustav sinoć nije funkcionirao. Kako smo naglasili u jutrošnjem tekstu, moguće je (ali stvarno malo vjerojatno) da je cilj promašio moderne radare Rumunjske, Mađarske i Hrvatske, no iz izjava hrvatske strane može se zaključiti da je dron identificiran i praćen .

Zašto nije srušen u prethodne dvije zemlje, ostaje za vidjeti. Ako se to ikad objavi, imajući u vidu rat u Ukrajini.

Kada je riječ o Rumunjskoj, ona je svakako na najvišoj razini pripravnosti, budući da graniči s trenutno ratom razorenom Ukrajinom. Zemlja ima protuzračno topništvo nekoliko proizvođača, lake prijenosne raketne sustave poput Strela i Osa, kao i ozbiljnije sustave protuzračne obrane srednjeg dometa Volkhova, Kuba i American Hawka. Treći sloj zaštite za Rumunje osigurava američki sustav protuzračne obrane srednjeg i dugog dometa Patriot.

Rumunjska prati svoje nebo mješavinom starijih i novijih (primarnih) radara za promatranje. Postoje sovjetski P-14, P-18 i P-37 kao i američki AN / TPS-79, AN / FPS-117E (T) i TPS-77. Kao sekundarni način obaranja ciljeva visokih performansi, Rumunjska ima 25 lovaca MiG-21 (sada 24) kao i 17 lovaca F-16.

Mađarska ima sovjetske nadzorne radare P-37 i ST-68UM, talijanske nadzorne radare RAT-31DL i sovjetske radarske visinomjere PRV-17. Od raketnih sustava protuzračne obrane, Mađari imaju sovjetski mobilni sustav 2K12 Kub, koji ima promatrački radar 1RL128D na razini divizije. Zatim je tu francuski sustav Mistral, lanseri Atlas i Atlas-RC s projektilima Mistral 2 i 3.

Sustav Mistral je umrežen sa zapovjednim stanicama MCP (Mistral Coordination Post) koje imaju SHORAR (Short Range Anti-Aircraft Defense Radar) Oerlikon Contraves radare . Mađarska trenutno ima 14 višenamjenskih lovaca JAS-39 Gripen.

Hrvatska ima topništvo protuzračne obrane Bofors i lake prijenosne raketne sustave Strela 2 i 10, Igla i Stinger. Neadekvatna i nedostatna za učinkovitu i slojevitu zaštitu kako zračnog prostora zemlje u cjelini tako i potencijalnih strateških ciljeva.

NATO također ima svoj vlastiti sustav nadzora zračnog prostora za zrakoplove E-3A. Ovi zemaljski zrakoplovi, za razliku od zemaljskih radara, ne dežuraju non-stop

Sljedeće pitanje je kako se letjelica poput ove ruši? Čak i ako ga uočite na vrijeme, identificirajte ga kao neprijateljsku metu i pratite ga

Letjelica s takvim karakteristika leta ponaša se poput krstarećeg projektila. Leti subsoničnim brzinama od 700 do 1000 kilometara na sat i na visinama do 1300 metara. Ovakav profil leta otežava rano otkrivanje radarima za rano uočavanje i smanjuje daljinu otkrivanja radara na minimalne mogućnosti.

Obaranje takvih ciljeva, ako ste na primjer Hrvatska s trenutnim lakim premosnim sistemima, u miru, kada ne postoji opće dežurstvo, je gotovo nemoguće. Potrebno je imati osmatračke radare za niskoleteće ciljeve na putanji letjelice kao i unaprijed postavljene strijelce koji očekuju njen dolazak. Hrvatska posjeduje dio tog sustava u vidu specijaliziranih radara tipa Žirafa koji su spregnuti s Bofors PZO artiljerijom. Sve nabrojano je naravno nemoguće aktivirati za 7 minuta.

Srbija bi, s druge strane, imala više opcija na raspolaganju. Naravno, samo ako se meta ili dron uoči na vrijeme i ako duže leti. Tada bi bilo moguće srušiti dron sustavima protuzračne obrane kao što su Neva i Kub, što je više puta dokazano u posljednjim ratovima, ali je potrebno i na vrijeme najaviti smjer dolaska cilja raketnim baterijama, od strane službe VOJIN.

Srbija je svjetlosnim godinama ispred Hrvatske kada je riječ o ulaganju u slojevitu protuzračnu obranu.

Zapovjednik na zemlji svakako bi prednost dao raketnom sustavu Cub, koji ima posebne načine djelovanja za borbu protiv niskoletećih ciljeva i, što je još važnije, mogućnost ispaljivanja projektila u salvi, što povećava vjerojatnost uništenja cilja. Raketni sustav Neva vjerojatno ne bi bio prvi izbor za uništavanje takvog zrakoplova, budući da je predviđen za djelovanje na većim visinama, što ne znači da ne bi mogao srušiti takav cilj.

Što se tiče najnovijeg i tehnološki najnaprednijeg pripadnika srpske protuzračne obrane, sustava Pancir S1, ako je oružje u pogonu i ako je zrakoplov u dometu, bilo bi to rutinsko, školsko gađanje. Namjenski je napravljen i dizajniran za uništavanje ovakvih i sličnih ciljeva, ali kao i laki prijenosni raketni sustavi (kojih Srbija ima nekoliko tipova) mora znati da cilj dolazi i mora biti u zoni očekivanog djelovanja zrakoplova ili predmet koji brani.

Ako uzmemo u obzir scenarij koji je apsolutni luksuz i koji se u takvom slučaju gotovo sigurno ne bi dogodio – rušenje zrakoplova od strane lovaca – Srbija trenutno ima, za razliku od Hrvatske, puno sposobnije opcije. Na dron bi zasigurno mogli utjecati radarski i IC navođeni projektili kao što su R-73E i R-27R1 koje časnik za navođenje vodi lovca u očekivanu zonu. Dakle, sve ovisi o fizičkom položaju mete u zračnom prostoru i o tome koliko dugo se očekuje let u dubinama domaćeg teritorija.

Sve ove opcije i postupci razlikuju se u primjeni i provedbi ovisno o tome radi li se o mirnodopskom ili ratnom stanju.

Na kraju ostaje konstatirati da, kakav god bio i s kojim ciljem, integrirani sustav zaštite NATO-a nije funkcionirao kako bi trebao. Brzina letjelice bila je bitno drugačija od bilo koje očekivane brzine općeg zrakoplovstva, svi su putnički avioni vjerojatno bili na broju i prvo logično pitanje koje se postavlja je:  što da je bila u pitanju neka krstareća raketa, kao na primer Kalibr, ili da je ovaj „benigni“ dron pogodio neku stambenu zgradu?

Zbog profila leta, Mađarska i Rumunjska su, prema nama dostupnim informacijama, zasigurno puno odgovornije za propust od Hrvatske.

Imaju izuzetno moderne PVO kapacitete koji evidentno nisu upotrebljeni.  Je li to zbog njihovog propusta ili zbog namjernog propuštanja letjelice (kao što se dogodilo tijekom nevoljkosti presretanja putničkih zrakoplova koji će sigurno uskoro napustiti vaš zračni prostor) ostaje za vidjeti. Ako se ikad sazna.

AUTOR: Petar Vojinović/ Tangosix.rs


Širi dalje
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •