Neke udruge za istraživanje korupcije, kriminala i terorizma u Hrvatskoj imaju indicije da je bivši premijer skupocjenu “robu” nabavljao putem pojedinih državnih ustanova.
Ozbiljne sumnje padaju baš na MUP, na čijem je čelu bio ministar Ranko Ostojić, piše portal Dnevno.hr.
Ostojićeva drogeraška vertikala MUP-a
Višegodišnje promatranje ponašanja bivšeg predsjednika Vlade RH i aktualnog predsjednika SDP-a Zorana Milanovića putem javno dostupnih medijskih servisa dovelo je do zaključka kako je gospodin konzument neke vrste opojnih droga. Dakle, pred sobom imamo odraslu osobu i političara koji dobro prikriva svoje stanje. Je li u međuvremenu postao ovisnikom u ovom trenutku nije poznato, ali to nije teško testirati.
Osim toga, neke udruge za istraživanje korupcije, kriminala i terorizma u Hrvatskoj imaju indicije da je bivši premijer skupocjenu “robu” nabavljao putem pojedinih državnih institucija Republike Hrvatske. Ozbiljne sumnje padaju baš na Ministarstvo unutarnjih poslova, na čijem je čelu bio ministar Ranko Ostojić. Dodatnu sumnju u te navode dovodi uspostavljena hijerarhija i upravljačka vertikala koju je organizirao i postavio unutar sustava MUP-a RH Ranko Ostojić, a na čija su ključna mjesta postavljene sve važnije osobe iz Odjela za narkotike.
U prilog toj tezi idu i nekadašnje izjave preminule supruge jednog od vodećih hrvatskih nakladnika, Mirjane Pukanić, kako je njen pokojni suprug Ivo Pukanić najkvalitetniju drogu nabavljao upravo putem pojedinih visokorangiranih djelatnika MUP-a RH. Dakle, oni koji bi se trebali baviti suzbijanjem opojnih droga tu istu drogu oduzetu s domaćeg narko tržišta distribuirali su odabranim pripadnicima “hrvatske elite”. Na koncu se može postaviti i pitanje što je onda ubacivano svih ovih godina od strane MUP-a RH u visoke peći Cementare u Našicama koje su službeno korištene za uništavanje narkotika, a o čemu svjedoče mnogobrojne televizijske snimke i objavljene vijesti s foto-prilozima u hrvatskim medijima.
Nadalje, a prema posljednjim međunarodnim istraživanjima Hrvatska je navedena među nekoliko top zemalja s najčešćom konzumacijom marihuane među djecom, što dovoljno govori o stanju sa drogama u Hrvatskoj.
Simptomi “bijelog”
Kod konzumacije kokaina problem predstavlja detekcija, ne samo zbog teško primjetnih znakova, nego i zbog toga što konzument kokaina uglavnom više nije dijete nego uglavnom odrasla osoba. S obzirom na okolnost da je to vrlo skupa droga, koja vremenski djeluje samo 20 do 40 minuta, djeci je manje dostupna.
Evo nekih simptoma prema kojima se može prepoznati ovisnika o kokainu: često šmrcanje, hiperaktivnost, bezrazložna euforija, proširene zjenice, nesanica, slab apetit, osjećaj viška energije, moguće halucinacije i paranoja, sklonost hedonizmu i iscrpljujućoj noćnoj zabavi. Već smo spomenuli da narkoman navučen na „koku“ zadržava lucidnost i da ima razvijen izvanredan smisao za prijevaru i laž svake vrste. Zbog toga, ako osoba nije dobro „našmrkana“ kokainom, teško ćemo prepoznati simptome drogiranosti. Za detekciju kokaina treba vrlo dobro obratiti pozornost na upečatljivo crvenilo nosne sluznice. Osnovni načini unošenja kokaina u organizam su ušmrkavanje i pušenje. Kod ušmrkavanja potrebno je oko tri minute da sluznica apsorbira kokain koji preko kapilara ulazi u krvotok, pa onda u mozak. Kod pušenja, kokainska para se apsorbira u krvotok u plućima, čime se početak djelovanja ubrzava. Čim počne djelovati razmišljanje postaje lakše i brže, aktivira se govorni centar, osjeća se samopouzdanje za vrhunske napore i dostignuća. Za približno deset minuta hipotalamus reagira na stimulans i osjećaj lakoće polako nestaje. Unošenjem kokaina podražen je i centar za spolnost.
Baš sve te simptome i učinke moglo se vidjeti kod predsjednika SDP-a na kraju mandata, a posebice je javnost ostala zgrožena nakon njegovog gostovanja u emisiji “Nedjeljom u dva” kod Ace Stankovića kada se Milanović odavao pokretima simptomatičnim za konzumenta upravo spomenutog.
Burazer i zlatarevo zlato
Nakon brojnih afera kojima smo svjedočili svih ovih godina, a kojima očito još uvijek svjedočimo poput posljednje u sabotaži MIG-ova ratnog zrakoplovstva RH, teško se ne zapitati je li doista Milanović utjecao na rad pravosudnih tijela RH koje bi trebale biti neovisne i tko mu je to omogućio?
Sumnje u pravosudno-kriminalne smicalice oko brata Kreše, Pismohrane servisa, Marine Lovrić Merzel, Lexa Perković, APIS-a, Željka Sabe, Milanke Opačić i mnogih drugih sitnih riba nisu jedine zamjerke domaće javnosti koje se stavljaju na teret Zoranu Milanoviću. Nisu to ni sumnje u selektivna tajna praćenja PNUSKOK-a pod vodstvom pravomoćno osuđenog krivotvoritelja Marija Bertine ili Jurice Meića koji je po istom obrascu kao i Mario Bertina u praćenju čelnika MOST-a pod okriljem noći ne tako daleke 2010. uoči predsjedničkih izbora telefonom nazivao stranačke kolege i prijetio im da obvezno glasuju u korist kandidata ZAMP-a, a protiv Milana Bandića. To su zapravo sumnje u zataškavanje i izostanak reagiranja u otkrivanju pokradenog i iznesenog novca iz RH.
Posljednji događaji s aferom pokradenog zlata i eura u sjedištu MUP-a, kako se čini, tek su vrh sante leda. Nakon „pink-panterske“ provale u MUP-u i jeftinih masovnih uhićenja od strane USKOK-a koja su potom uslijedila, glavno pitanje u hrvatskoj javnosti je – kada će biti priveden brat bivšeg premijera, po svemu sudeći bliski suradnik skupina koje su za latinskoameričku narkomafiju prale novac preko fiktivne trgovine zlatom? Ovdje valja napomenuti kako se radi o kriminalu golemih razmjera s pranjem novca preko fiktivnog otkupa zlata te o izvlačenju stotina milijuna kuna iz proračuna Republike Hrvatske u obliku povrata PDV-a na osnovi pranja novca.
Krešo voli vjetar u kosi
Osim tih priča brat Zorana Milanovića je, čini se, dodatno umočen i u političku aferu s vjetroelektranama, koja je, poput Pusićkine kandidature za UN, provučena kroz Vladu, odnosno Sabor u zadnjim minutama Kukuriku koalicije pod krinkom tzv. energetskog paketa. Tom naknadom očekuje se poskupljenje naknade za električnu energiju sa sadašnjih 3 i pol lipe na više od 10 lipa po kilovat satu. Da podsjetimo, kvote za vjetroelektrane kroz saborske klupe prošle su u paketu s kuponima Milanke Opačić od 200 kuna za plaćanje struje najsiromašnijim građanima.
A da Krešo voli vjetar u kosi govore i posljednje fotografije njega i zaljubljene Ane Strizić s RTL-a objavljene na njenom instagramu, snimljene u otvorenom kabrioletu na nekom od pravocrtnih „highwaya“ nepreglednih prostranstava SAD-a u maniri filma „Pet lakih komada“. Je li Krešo, za razliku od Sanadera, već na sigurnom teritoriju SAD-a ili tek ispipava teren, tek ćemo vidjeti.
Slučajno ili ne, zamjenik Dalije Orešković, šefice Ureda za sprječavanje sukoba interesa je Boris Spudić iz Duge Rese, koji navodno ima udjele u firmi Kreše Milanovića koja se bavi vjetroelektranama i prodaje skupu struju HEP-u. Spudić je također kadar SDP-a i bivši visokopozicionirani djelatnik MUP-a. Na tragu toga, treba jasno postaviti pitanje posljednjih kadrovskih promjena u MUP-u koje je proveo ministar Orepić. Naime, nakon afere sa zlatom u MUP-u za v.d. ravnatelja hrvatske policije je postavljen Karlovčanin Zvonko Vnučec. I za njega se spekulira da je blizak Zoranu Milanoviću. Mnogi iz MUP-a se danas javno pitaju zašto baš on? Pronicljivi MUP-ovci odmah nude i odgovor s mogućnošću da gospodin Vnučec ili visoko drži letvicu poštenja ili će mudro odlagati u ladice kriminal koji je bivša Kukuriku vlada ostavila za sobom. Bilo kako bilo, uz takav čudan nadzor MOST-ovog Orepića čini se da SDP i dalje radi što hoće, te i te kako vodi brigu o svojim kadrovima u državnim ustanovama.
Sanaderizacija SDP-a
Iako se Zoran Milanović svih ovih godina u javnosti predstavljao kao veliki borac protiv kriminala i korupcije iz neslužbenih statistika MUP-a RH vidljivo je da korupcija u Hrvatskoj u posljednje četiri godine njegove vladavine nije povećana, ali nažalost, nije ni nimalo smanjena. Dakle, ostala je ista kao i u vrijeme “korumpiranog” Ive Sanadera. Na tragu te spoznaje danas brojni članovi socijaldemokratske stranke navode kako je jasno vidljivo da je upravo Milanović sanaderizirao SDP. O tome svjedoči činjenica da je Zoran Milanović kao “ekspert” za diplomaciju, u samo osam godina članstva u SDP-u, postao glavni kandidat za šefa tadašnje vodeće oporbene stranke, a u MVP RH zaposlio ga je 1993. godine upravo Ivo Sanader. Osim Sanadera, tadašnju diplomatsku karijeru Milanovića snažno su podržavali Ivan Šimonović i tadašnji ministar Mate Granić. Milanovićevo javno priznanje i izjava kako je u diplomaciji neslavno propao govori sve sama za sebe. Prema drugim nezavisnim istraživanjima koja bi uskoro mogla biti objavljena u sklopu jednog doktorata pri Sveučilištu u Zagrebu, Republiku Hrvatsku posljednjih 25 godina vodi i predstavlja tek druga liga hrvatske inteligencije, u koju spada i Zoran Milanović.
Račanova oporuka
Mediji u Hrvatskoj već su otprije pisali o upitnom preuzimanju SDP-a od strane Zorana Milanovića i načinu kako je naslijedio upravljanje strankom od strane pokojnog Ivice Račana. Pismo ostavke s potpisom pokojnog predsjednika SDP-a još je uvijek velika nepoznanica na Iblerovom trgu. Do danas nije poznato čak i upućenijim članovima stranke gdje se taj papir nalazi. Dosadašnji medijski napisi na tu temu nikada nisu demantirani.
U to vrijeme mnogi su se pitali kako se Ivica Račan mogao tako prevariti u odabiru Milanovića i je li se iskusni političar puput Račana ravnao prema partijskim kriterijima koji su uglavnom u prvi plan postavljali podobne na štetu sposobnijih? To samozatajno pitanje ostalo je bez odgovora i od strane najbližih Račanovih suradnika i prijatelja, uključujući i dio obitelji s gospođom Dijanom Pleštinom.
Zahvaljujući Račanovoj ostavci Željka Antunović je eliminirana kao potpredsjednica SDP-a. U hrvatskoj politici rijetkost je da se 41-ogodišnjak poput tadašnjeg Milanovića etablira u tako kratkom vremenskom roku, posebno u jednoj od dviju vodećih stranaka. Novopostavljeni čelnik SDP-a postao je poznat i po formiranju male tajne bilježnice, narodski rečeno „teftera“, u koji je zapisivao jednako kao i Mladen Bajić imena svojih protivnika i njihove karakterne osobine. Dakle, ljude za politički odstrjel.
Takve niske ljudske osobine povijest je zabilježila jedino u vladavini Josifa Staljina, a na ovim prostorima slične bilješke je, koliko je poznato, vodio još jedino ultralijevi Stipe Šuvar.
Došavši na vlast Milanović je čisteći strukture u SDP-u počeo preslagivati svoj kadar poput mlađahnog i zelenog Sauche ili Peđe Grbina u državnim službama. Te kadrovske poteze slikovito je tada komentirao Zlatko Komadina, nazvavši Milanovićeve mlade suradnike „slinavcima koji vode državu“. U toj centrifugi našla se i udovica pokojnog Ivice Račana, Dijana Pleština, koju je Milanović udaljio iz svog prvog ešalona i preselio u dislocirani Vladin ured u Mesničkoj ulici u Zagrebu.
IZVOR:Dnevno.hr
