U ovo vrijeme od Božića spremamo se, zajedno s djecom, proslaviti dolazak Djetića, otkupitelja svijeta. U toj prigodi šalju se čestitke, nazivaju najbolje želje za zdravlje i dobro raspoloženje, razmjenjuju recepti slatkiša i ostalih specijaliteta, kako bi dolazak mladoga Kralja bio dostojan naših tradicija i naših želja.
I mi stariji radujemo se zajedno s djecom, odgovarajući im na milijun pitanja: od kuda dolazi djed Mraz, što ove godine donosi, jesu li mu putovi prohodni, ima li kakvih zapreka. O nevoljama i problemima djeca neće ni da čuju. Stoga mi stariji brinemo hoće li i ovaj Božić proći u miru ili ima još stvari koje bi nas mogle iznenaditi i pokvariti svečano raspoloženje.
Posebno mi umirovljenici brinemo i između sebe razmjenjujemo poruke hoće li Božićni praznici proći u miru ili će se desiti neka nevolja. Jer, skoro nikada nije bilo, a da se nije dogodilo nešto što nam može pokvariti Božićno raspoloženje.
E, upravo za to se ove godine pobrinuo jedan mladić, koji je odavno trebao odrasti te na častan i pošten način raditi svoj posao. Isti se nije igrao s petardama, već s hrvatskim nacionalnim interesima! A posljedice nestručnog rukovanja mogu biti jednako kobne!
Prijatelji mi kažu da se zove Luka Šarić, predstavljaju ga kao mlađeg analitičara, magistrirao je povijest Hrvatskom katoličkom fakultetu, radi kao novinar i piše tekstove na portalu Narod.hr.
I upravo danas, na Badnji dan, moji zagrebački prijatelji proslijedili su mi njegov posljednji uradak pod naslovom: „Brod Jadran: Trajni spor između Hrvatske i Crne Gore“ (NAROD.hr, 23. prosinca 2025.).
Bilo mi je dovoljno pročitati naslov pa da naslutim kako niti ostatak teksta ne krije ništa dobro. Mladi novinar Šarić upustio se u pisanje teksta o materiji koju mladi povjesničar Šarić očito nije dobro svladao. Zavrijedio je da mu se kaže starim profesorskim rječnikom: „Sjedni Šariću, dobio si dvije jedinice! Jednu iz poznavanja materije, a drugu iz zalaganja!“
To mu kažem kao netko tko je bio dugogodišnji pedagog i držao nastavu u pomorskim kabinetima i učionicama. A na kraju ovog teksta navest ću kaznu koju bih mu izrekao kao nekadašnji kapetan školskog broda „Jadran“ i pedagog koji je godinama držao nastavu na palubi broda, na suncu, kiši i vjetru, na bonacama i olujama, ponekad tukući more na valovima većim od devet metara!
Svatko koga zanima što je što je gosp. Šarić napisao o š/b „Jadran“ može pročitati na slijedećem linku: Brod Jadran: Trajni spor između Hrvatske i Crne Gore
U daljnjem tekstu ukratko ću prokomentirati samo neke teze koje je iznio gosp. Šarić.
Prvo, nakon Drugog svjetskog rata brod nije „… zatečen u relativno očuvanom stanju“, kako navodi Šarić, već u apsolutno derutnom stanju i bez jarbola. Razlika je više nego očita!
Drugo, u rečenici: „U razdoblju SFRJ Jadran je bio dio Jugoslavenske ratne mornarice, s matičnom lukom u Tivtu …“ nalazi se nedopustiva i neoprostiva pogreška, jer š/b „Jadran“ nikada nije imao matičnu luku u Tivtu.
Brod „Jadran“ je školski brod, sve vojnopomorske škole u Kraljevini Jugoslaviji i bivšoj SFRJ bile su na teritoriju Hrvatske. Nikada, baš nikada, niti jedna vojnopomorska škola nije bila na teritoriju Crne Gore!
Ovo su, gosp. Šariću „elementa Latina“, a vaša teška pogreška, koju ponavljate još dva puta u tekstu, zavređuje kaznu koju sam Vam namijenio na kraju ovog teksta!
Treće, u rečenici: „Za razliku od dijela plovila Jugoslavenske ratne mornarice koja su se zatekla u hrvatskim lukama i postala temelj Hrvatske ratne mornarice …“ jako me je zasmetala upotrijebljena riječ „zatekla“.
Naime, gospodine Šariću, u hrvatskim lukama nisu se, onako tek slučajno „zatekla“ nekakva plovila JRM-a, već je, Vama na znanje, u hrvatskim lukama baziralo 89 posto sveukupne JRM. A, to je, priznat ćete, velika razlika!
Četvrto, na kraju poglavlja pod naslovom: „Hrvatska tvrdi da je brod Jadran dio sukcesijske imovine“, navodite dvije rečenice: „Matična luka brodu bio je grad Split. Riječ je o razdoblju prije Drugog svjetskog rata.“
A, što je gosp. Šariću s razdobljem nakon Drugog svjetskog rata? Po vama je to očito bio neki drugi grad, vjerojatno u Crnoj Gori. Još ako navedete u kojem se to crnogorskom gradu nalazila vojnopomorska škola kojoj je pripadao š/b „Jadran“ nakon Drugog svjetskog rata dobit ćete čistu „peticu“!
Peto, pod naslovom: „Crna Gora: Imamo legitimitet vlasništva“ navodite slijedeće: „U crnogorskim argumentima naglašava se kontinuitet kontrole i korištenja broda, činjenica da je desetljećima bio baziran u Boki kotorskoj, te da su crnogorske vlasti nakon raspada Jugoslavije snosile troškove njegova održavanja, remonta i operativne uporabe. Posebno se ističe višegodišnji i financijski zahtjevan remont proveden u 21. stoljeću, kojim je brod spašen od propadanja i vraćen u plovno stanje. Iz crnogorske perspektive, to ulaganje dodatno potvrđuje legitimnost njihova vlasništva.“
U ovih nekoliko citiranih rečenica, Vi gosp. Šariću, bez ikakve ograde, prenosite crnogorske budalaštine kojima se godinama „pune uši“ crnogorskim građanima, poreznim obveznicima, koji će u vrlo bliskoj budućnosti biti suočeni s teškim financijskim posljedicama crnogorskog „rata za mir“!
Kao prvo, š/b „Jadran“ nikada prije Domovinskog rata nije bazirao u Crnoj Gori! Upamtite tu činjenicu i, kao profesor povijesti, pazite što ćete sutra predavati svojim studentima!
Na kraju, razjasnimo još jednu sramotnu crnogorsku tvrdnju koju Vi bez ikakve rezerve prenosite i tako svjesno pomažete u širenju crnogorskih obmana. Radi se o poslijeratnim crnogorskim ulaganjima u tzv. „spašavanje broda od propadanja“, radi čega Crnogorci sebe uvjeravaju da će im ta ulaganja „dodatno potvrditi legitimnost njihova vlasništva“.
Pretpostavimo slijedeće: neki lopov, Vama Šariću, upadne stan i nakon 30 godina, kada ga policija dolazi izbaciti, a sud naredio plaćanje najma za 30 godina korištenja, on kaže – stan je moj, ulagao sam u njega. Dvaput sam ga okrečio. I promijenio zavjese.
Da skratimo priču, gosp. Šariću, neka si Crnogorci „zataknu za šešir“ sva svoja ulaganja u š/b „Jadran“, jer su ga koristili bez privole hrvatske strane i sve popravke na brodu, kao hrvatskoj imovini, radili su također bez suglasnosti hrvatske strane!
Imao bih ja Vama još puno toga zamjeriti, ali neka bude „Sapienti sat!“
Ovakvi nebulozni tekstovi izazivaju bijes i ogorčenje mnogih ljudi koji su svoja pomorska znanja stjecali na palubama toga broda. I ne samo na palubama. Ljudi u Dalmaciji, na otocima i na obali, senzibilizirani su za taj brod koji je svojom pojavnošću plijenio pozornost i divljenje naroda cijele Dalmacije.
Moje ime nije nepoznato, moj broj telefona je javan. Imaju ga mnogi. Da ste me konzultirali s radošću bih Vam dao brojne podatke te iznio provjerene činjenice o š/b „Jadran“. Primjerice, jeste znali da su gotovo isključivo Hrvati zapovijedali brodom od 1933. do 1990. godine i da se nikada u tom razdoblju nije dogodila s brodom nikakva pomorska nezgoda. Onog trenutka kada su ga preuzeli Crnogorci – nasukali su ga u Boki kotorskoj!
Da ste me pitali pričao bih Vam o školovanju kadrova za potrebe Jugoslavenske ratne mornarice, ali i za potrebe studenata triju pomorskih fakulteta u Republici Hrvatskoj, kao i sedam srednjih pomorskih škola. Pričao bih Vam o brojnim izletima za pripadnike drugih škola, bolnica, poduzeća, obilježavanju značajnih datuma po pojedinim mjestima i još nebrojeno drugih sličnih zadaća. To je uvjetovalo da brod bude angažiran godišnje od 270 do 300 dana na pojedinim zadaćama i da nikada, nije odustao od izvršenja neke zadaće zbog kakvog kvara, nespremnosti broda i posade za iduću zadaću!
Stjepan Bernadić; nekadašnji kapetan š/b „Jadran“
Pričao bih Vam o „Jadranskoj straži“ koja je najzaslužnija za izgradnju broda, o njegovom konstruktoru, Hrvatu Josipu Škarici, genijalnom inženjeru iz Rijeke; o borbi Udruge kapetana š/b „Jadran“ iz Splita da se pitanje prava vlasništva na brod riješi u okviru međunarodnog pomorskog prava, a ne po crnogorskim željama da se brod koristi naizmjenično u jednoj i drugoj državi. Naime, brod ima svoju zastavu, svog kapetana i svoju posadu koja je upisana u registar brodova i taj podatak je jednoznačan u međunarodnom pomorskom pravu: ili pripada Crnoj Gori ili Republici Hrvatskoj. Nema opcije po kojoj je brod šest mjeseci pripadnik jedne, a idućih šest mjeseci pripadnik druge mornarice.
Pričao bih Vam i o remontima broda, jer sam i sam, kao zapovjednik broda, prošao s njim jedan od njegovih generalnih remonta u Remontom zavodu „Sava Kovačević“ u Tivtu. Tada bi Vam bilo jasno da je „remont“, kao radnja, jedina poveznica ovog broda i Crne Gore i ništa više! Sve ostalo su crnogorske laži kojima žele opravdati pljačku i otimanje hrvatske imovine tijekom Domovinskog rata. Zašto vi sudjelujete u širenju tih laži?
Jesu li Vam se ove pogreške slučajno dogodile jer ste, pišući svoj „povijesni pregled“, posegnuli za „crnogorskom umjetnom inteligencijom“ koja Vam je napunila glavu crnogorskim budalaštinama, a na štetu prvenstveno povijesne istine, a potom i hrvatskih nacionalnih interesa!
Što reći o ovoj temi na kraju?
Naravno da joj kraja neće biti dok se brod Jadran ne vrati u svoju luku baziranja, tamo gdje se nalazi i školski centar za izobrazbu budućih mornaričkih naraštaja, pa i onih iz Crne Gore. Toga i takvog nema u Crnoj Gori. Svojatanje broda „Jadran“ svakodnevno se čuje iz usta crnogorskih novinara i političara. Ali, da netko od hrvatskih novinara govori o tome da je pravično da Crna Gora, koja nikada nije izgradila niti jedan brod, zadrži školski brod „Jadran“ u svom posjedu, ne samo da je izvan svake pameti nego je i opasna rabota koja na moru podliježe specifičnim sankcijama.
Naime, brodovi koji plove morima izloženi su ćudima mora te su posade primorane djelovati složno i disciplinirano na svaku moguću ugrozu i opasnost. Stoga je disciplina neumoljiva i zahtjevna kako za svakog člana posade tako i za same kapetane. U mornarici kojoj je jedrenjak Jadran simbol tehničkog i materijalnog stanja mornarice i brodova, ovakav ispad poput Vašeg bio bi pravično kažnjen.
Dakle, za one Vaše tri tvrdnje kako je Tivat matična luka š/b „Jadran“ trebalo bi Vas kazniti tradicionalnom kaznom provlačenja ispod kobilice broda da isperete svoje grijehe. I to tri puta da dobro naučite gradivo! Svima na znanje!
Stjepan Bernadić, nekadašnji kapetan š/b „Jadran“
