Omiljeni glumac Špiro Guberina preminuo je u 88. godini u Domu za starije i nemoćne u Klaićevoj u Zagrebu. Guberina je rođen u Šibeniku 1. ožujka 1933. godine. Proslavio se ulogom Strikana Joze u serijalu Velo misto.
Vijest o odlasku glumca potvrdili su iz Doma gdje je proveo posljednje godine života. Legendarnog glumca kojeg većina pamti po ulozi škovacina Joze i njegove poštapalice “Muke mi ježove!” u Velom mistu sustigle su godine, a još je 2018. otkrio da se bori sa zdravstvenim problemima.
– Nije dobro, kume, moj. Izdale su me noge. Ne mogu se više dobro kretati. Dapače, katkad nisam sposoban ni korak učiniti – kazao je glumac novinaru portala Šibenski.
Tada je bio na rehabilitaciji, a zbog narušenog stanja tog ljeta glumac nije proveo ni dan u rodnom Šibeniku i na omiljenoj plaži Jadriji. To mu je palo jako teško.
S jednakim je uspjehom igrao je i kazališne i filmske i televizijske uloge, ističući se u karakternoj komici utemeljenoj na specifičnom govoru.
Guberina je stekao veliku popularnost televizijskim ulogama Strikana u Velom mistu Miljenka Smoje, Divca u Prosjacima i sinovima Ivana Raosa, Očenašeka u Dnevniku Očenašeka Vjekoslava Majera te Bepa u Starcima Antuna Šoljana.
Kao srednjoškolac nastupao je u komedijama i operetama u Narodnom kazalištu u Šibeniku. Diplomirao je 1970. godine na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu, gdje je bio u stalnom angažmanu u HNK-u od 1958. do umirovljenja 1999. godine. Izniman je uspjeh ostvario u djelima Ranka Marinkovića, Ivan Brešana i Marina Držića, a nastupao je i na radiju i u televizijskim dramama i serijama: Divac (I. Raos, Prosjaci i sinovi), Strikan (M. Smoje, Velo misto), Očenašek (V. Majer, Dnevnik Očenašeka).
God. 1997. osnovao Mali hrvatski teatar “Kiklop”, koji je otvorio monodramskim kolažem Majmunska posla. Jednu od svojih najvećih uloga ostvario je u seriji snimljenoj davne 1968. godine, nastaloj prema istoimenom romanu suvremenoga hrvatskog književnika Vjekoslava Majera. Priča je to o ljudima u prijeratnom periferijskom Zagrebu koji ne gube nadu da bi se svijet ipak mogao na vrijeme opametiti i izbjeći ratnu katastrofu…
Prije nego je upisao Akademiju dramske umjetnosti studirao je tehničke i prirodne znanosti.
– Na Građevini sam bio godinu dana, a na PMF-u sam odslušao šest semestara, a položio samo tri. No, vrag mi nije dao mira pa sam otišao na Akademiju. I zamislite, prošao sam iz prve. A da vidite kako mi je s glumom išlo ispričat ću vam jednu zgodu s Brankom Gavellom. Na mom prvom javnom nastupu na Akademiji, kada sam od treme puno zamuckivao i sav se ušeprtljao, Gavela me pitao: “Studiraš li ti još što?”.
Anagram mog imena je – NE ŽURI GROBU. To je poruka moga imena. Dobar je taj anagram. Drag mi je
Kad sam mu potvrdno odgovorio, samo je dodao: “Dobro, zadrži ti to, ako zatreba. Mi te više s Akademije ne možemo izbaciti, ali dobro je da imaš rezervu” – iskren je bio, a tada se u šali prisjetio kako je naišao na anagram svog imena u jednom časopisu.
– Ne žuri grobu – to je poruka moga imena. Dobar je taj anagram. Drag mi je. A dobro je i to da ga mogu riješiti, da se još sjećam svoga imena – okrenuo je sve tada na šalu.
O teškom zdravstvenom stanju progovorio je u listopadu 2018. godine.
-A kako ću, kume moj, kad su me ka’ Isusa na križu izdale moje stare noge!? Radovao bih se da još jednom mogu na Jadriji proćakulati s mojim starim prijateljima, barem malo skvasiti noge u plićaku. Čuti našu šibensku pismu i poneku pizdariju, o kojima mi najčešće pričamo, kad se nađemo uz kavicu ili čašicu bevande! – rekao je za Šibenski.
Dobitnik je mnogih priznanja, među ostalim Nagrade Vladimir Nazor za životno djelo 2012. i Nagrade hrvatskoga glumišta za svekoliko umjetničko djelovanje 2014.
Megy M. /Foto:FaH
