Umro je Branko Mamula, admiral flote JNA! Bio je protivnik samostalne Hrvatske, a RH je tužio zbog vile u Opatiji

20 listopada, 2021 maxportal
Širi dalje
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

Jedan od najznačajnijih vojno-političkih rukovoditelja bivše Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, admiral flote Jugoslovenske ratne mornarice u mirovini Branko Mamula, preminuo je sinoć u 101. godini života, prenose crnogorske Vijesti.



Mamula je preminuo od posljedica koronavirusa, u svom stanu u Tivtu gdje je živio zadnjih dvadesetak godina sa suprugom Mirjanom Jakelić – Mamula, Splićankom porijeklom s Brača.

Zadnje pojavljivanje u javnosti bilo je u srpnju 2021.  godine kad mu je predsjednik Crne Gore Milo Đukanović,  povodom Dana državnosti ( 13. srpanj)  uručio orden Crnogorske zastave prvog stupnja. U obiteljkom domu posjetio ga je Đukanovićev savjetnik Veselin Veljović i uručio orden.

“Mamula je sudionik je Narodnooslobodilačkog rata od 1941. i nosilac Partizanske spomenice. Briljantnu karijeru započetu u Jugoslovenskoj ratnoj mornarici u kojoj je stekao čin admirala flote, zaokružio je obavljajući dužnost Načelnika Generalštaba JNA i ministra obrane SFRJ.

U Crnoj Gori, koja mu je postala druga domovina, živi nakon raspada bivše Jugoslavije, dajući nesebičan doprinos njenoj afirmaciji, razvoju i napretku. Ostao je dosljedan najboljim vrijednostima iz vremena antifašističke Narodnooslobodilačke borbe i socijalističke izgradnje Jugoslavije. Bezrezervno je integriran u suvremeno crnogorsko društvo, uz punu podršku ostvarenju strateških ciljeva suvremene Crne Gore na unutrašnjem i vanjskopolitičkom planu”, navedeno je u obrazloženju za dodjelu ordena.

Pokraj onemoćanog Mamule, kojeg su morali pridržavati dok mu su uručivali orden, stajala je dobroizgledajuća i vitalna supruga Mirjana Jakelić Mamula.

Branko Mamula, Mirjana Jakelić Mamula

Branko Mamula, Mirjana Jakelić Mamula

Početkom 90-ih godina kao umirovljeni ministar obrane bio je veliki  protivnik samostalnosti Hrvatske. Ostao je do kraja vjeran ideji jugoslavenstva. Od 1985. do 1991. godine živio je u Opatiji u vili uz more koju su izgradili ročni vojnici JNA.

Kad je otkriveno da su ju gradili vojnici JNA Mamula je zbog vile bio prozivan u Mladini, a glavna parola u Sloveniji bila je “Mamula, go home”. Bio je naslov uvodnika u Mladini 12. veljače 1988. godine.

“Vojska je imala inženjeriju koja je obavljala obuku, ali i praktične radove na infrastrukturi bilo čisto vojnih objekta ili vojnostambenih. To se radilo u svim garnizonima od Skoplja do Ljubljane. U Opatiji na tom stanu dogradio sam 45 kvadrata svojim novcima i oko toga se sporim s hrvatskom državom”, ispričao je novinaru Denisu Krinuću u intervjuu za Slobodnu Dalmaciju 2010. godine.

“Na tom stanu 90-ih napravila se jedna čitava priča protiv države, Armije i morala vojske. Neki su htjeli formirati poruku da ako se njezin najviši rukovodilac armije tako bahato ponaša, onda možete misliti kako se drugi mogu ponašati”, kazao je.

Zbog vile u Opatiji tužio Hrvatsku  

Mamula je egzila u Boki kotorskoj tužio Hrvatsku. Od Općinskog suda u Opatiji  2003. godine je tražio da mu dodijeli vlasništvo nad trećinom nekretnine  Dvije godine kasnije opatijski sud odbio je njegov zahtjev, a Županijski sud u Rijeci u listopadu 2008., uz neznatnu preinaku, potvrdio je prvostupanjsku odluku, čime je presuda postala pravomoćna.

No, Mamula se nije “pomirio”, tražio je reviziju predmeta. I opet izgubio.

Tu će vilu poslije Tuđman navodno nuditi njemačkom ministru Hansu Dietrichu Genscheru koji ju je odbio.

 

Ulaz u bivšu "Mamulinu vilu" u Opatiji 1991. godine, na kojem piše Mamula is gone.

Ulaz u bivšu “Mamulinu vilu” u Opatiji 1991. godine, na kojem piše “Mamula is gone”.

Iz Hrvatske je 1991. prvo otišao u Beograd, a krajem 90-ih odselio se u Crnu Goru. Bio je pripadnik tvrdolinijaške komunističke generalske struje u JNA koji su smatrali da “jugoslavensku krizu”, koja je počela krajem 80-ih, treba spriječiti rezolutnom akcijom Armije – kontrolom graničnih prijelaza i uhićenjem tada na neposrednim izborima izabranog hrvatskog i slovenskog vodstva.

Zagovaro je vojni udar

Jedan je od osnivača Pokreta za Jugoslaviju, tzv. generalske stranke koja je na 14. kongresu trebala zamijeniti propali SKJ kao vodeća snaga SFRJ.

– Ni konfederalni prijedlog Slovenije i Hrvatske nije prihvatljiv, jer stvaranje nacionalnih država nije moguće bez krvoprolića, ali ni s njim – rekao je tada Mamula.

U svojoj knjizi “Slučaj Jugoslavija” navodi kako se zalagao za učinkovitu vojnu akciju u Sloveniji i Hrvatskoj i za očuvanje Jugoslavije svim sredstvima. Iako je bio kruta ideologizirana vojničina, nije se aktivirao tijekom rata na strani Miloševića, koji mu navodno nije vjerovao.

“Povijest će pokazati je li za katastrofu Srba u Hrvatskoj više odgovoran Franjo Tuđman ili Slobodan Milošević. Prvi im je oduzeo državnu konstitutivnost i odbacio ih, a ovaj drugi ih je zloupotrijebio i također odbacio. Iako je za Srbe u Hrvatskoj uvijek optimalno riješenje bila Jugoslavija, u događanjima 90-ih godina trebali su rješenje potražiti unutar Hrvatske”, ispričao je uspomenutom intervjuu za Slobodnu.

U intervju Denisu Krniću Mamula,  koji pootječe iz vojničke obitelji s Korduna, koja se u Vojnoj krajini borila za krunu Austro-Ugarske Monarhije, tada je ispričao:

“Moj praprapradjed bio je Stefan Mamula, zapovjednik Krajiškog bataljuna, koji je vodio pokrajinu Ilirik, a kojoj su bili i Hrvati i Slovenci, koju je formirao Napoleon osvojivši ove prostore. Kod Napoleona je vodio jednu delegaciju u kojoj su bili Hrvati i Slovenci kako bi ga nagovorio da krene protiv Turaka, da pomogne oslobođenje Balkana. Može se reći da je to bio svojevrsni začetak ideje jugoslavenstva.

Godine 1848. hrvatski ban Jelačić s Lazarom Mamulom, također mojim pretkom, odlazi u Beč spasiti Habsburge. Tada Jelačić dobiva zapovijed da ide u Mađarsku gušiti građanski ustanak protiv Austro-Ugarske Monarhije.

Mamula je dobio drugi raspored pa je tražio od Beča da se bori s Jelačićem jer je smatrao da mu je mjesto pored bana. Lazar vodi jednu jedinicu koja je bila pod komandom Nogata, feldmaršala rodom od Karlovca.

Nakon uspješne misije, Jelačić i Nogat daju Lazaru jedan korpus od 10 tisuća ljudi, sastavljen uglavnom od Hrvata, Srba i Štajeraca, a s ciljem da od Mađara oslobodi Osijek i nastavi do Petrovaradina, gdje je, pobijedivši, dobio i titulu viteza i baruna od Marije Terezije.

Jelačić ga predlaže caru za guvernera Dalmacije, jer je Jelačić postao banom Hrvatske. Hoću vam reći da je moja obitelj duboko vezana uz Hrvatsku. S korijenima na Petrovoj gori, izrastao sam u to što jesam. Bio sam spreman Jugoslaviju braniti do kraja. Hrvatska je moja uža domovina i ja druge nemam. Ne mogu imati dvije domovine. Mogu imati samo jednu.”

Na pitanje bi li uzelo hrvatsko državljanstvo, kaže:

“Zašto ga ne bih uzeo? Imam pravo na hrvatsko državljanstvo. Uzeo bih ga kada bi mi ga netko ponudio. Ja i bez državljanstva mogu otići u Hrvatsku, ali moje godine i krug kretanja mi to ne dopuštaju.”

Branko Mamula bio je jedna od najpoznatijih ličnosti koje su sudjelovale u formiranju i razvoju nekadašnje „Titove Jugoslavije“, od Drugog svjetskog rata do krvavog raspada SFRJ u građanskim ratovima početkom devedesetih.

Mamula rođen je 30. svibnja 1921. u selu Slavsko Polje u općini Vrginmost u Hrvatskoj. Osnovnu školu završio u rodnom selu, četiri razreda Realne gimnazije u Glini, a Državnu trgovačku akademiju u Karlovcu.

Sudionik je Narodnooslobodilačkog rata i nositelj Partizanske spomenice 1941. godine. Sudjelovao je u mnogim bitkama od početka ustanka u Hrvatskoj 1941. do konačnog oslobođenja Jugoslavije u svibnju 1945.

Nakon rata, obavljao je visoke dužnosti u Floti Jugoslovenske ratne mornarice, odnosno Vojnopomorskom školskom centru, kao i Petoj pomorskoj zoni JRM koja je kontrolirala Sjeverni Jadran. Obavljao je potom dužnosti u Glavnoj političkoj upravi Ministarstva narodne obrane, ali je odbio zahtjev da preuzme dužnost načelnika Uprave državne sigurnosti za područje Hrvatskog primorja i Istre te se vratio na visoke vojne dužnosti u Komandi JRM.

U kolovozu 1958. završio je Višu vojnopomorsku akademiju kao prvi u rangu, a u jesen iste godine poslali su ga na jednogodišnje vojno školovanje u Veliku Britaniju. Kasnije je završio tečaj operatike u Ratnoj školi JNA u Beogradu i tečaj viših pomorskih časnika pri Mornaričkom školskom centru u Splitu.

I u mirovini, u zadnjim trenucima prije krvavog raspada SFRJ, imao je utjecaj na sam vrh Armije, te bio svjedokom mnogih događaja.  Početkom 90-ih godina kao umirovljeni ministar obrane nije bio pobornikom samostalnosti Hrvatske.

Admiral flote Branko Mamula bit će pokopan danas na gradskom groblju u Tivtu.

M.M: /Foto: press


Širi dalje
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •