Devetorica optuženih za ratni zločin protiv civilnog stanovništva u selu Kostrići u studenome 1991., u petak su na zagrebačkom Županijskom sudu nepravomoćno oslobođeni krivnje zbog nedostatka dokaza.
Selo Kostrići često se naziva i “najtužnije selo u Hrvatskoj” jer svi njegovi stanovnici pobijeni. Među ubijenim civilima u Kostrićima je i dvoje djece. Dva dječaka, dva brata. Tomislav i Dario Jurić. Jedan je imao 4, a drugi 2 godine. Ubijeni su u svojim krevetićima. Ubijena je i njihova majka Vera.
Zlatko Jurić, suprug i otac ubijenih, nije bio u selu kad su mu likvidirali ženu i djecu. Ušao je i u kući našao ih mrtve. Šokiran, izbezumljen i očajan krenuo je prijaviti zločin. Naišao je upravo na one koji su pokolj i počinili. Nakon mučenja i on je likvidiran.
Sutkinja Saša Lui je, obrazlažući presudu, precizirala da jedini svjedok i neposredni očevidac Nikola Bunjevac nije opisao događaj kako je navedeno u optužnici.
Dodala je da je Bunjevac kazao da je vidio dvojicu muškaraca, od kojih je jedan bio u civilu, kako ubijaju njegovu majku te da je skupina uniformiranih muškaraca došla u Kostriće, u općini Majur, nakon što su njegovi stanovnici već bili ubijeni.
Nadodala je kako je nedvojbeno utvrđeno da su devetorica optuženika pripadala jedinici milicije za posebne namjene SAO Krajine (tzv. Šareni), ali da ta činjenica nije dovoljna kako bi se neosporno potvrdilo da su počinili zločin.
Također, iz materijalnih dokaza nije bio moguće utvrditi u koje vrijeme su optuženici bili pripadnici tzv. Šarenih.
Za zločin u Kostrićima bili su optuženi Stevo Džakula, Nikola Bogdanović, Mile Milinović, Vlado Gavrilović, Veselin Božović te Dragan i Žikica Pendić, a sudilo im se u odsutnosti jer mahom prebivaju u Srbiji.
Optužnica ih je teretila da su u ranim jutarnjim satima 15. studenoga 1991. ubili najmanje 15 stanovnika Kostrića, među kojima i dvoje djece, nakon čega su zapalili gotovo sve kuće u selu radi prikrivanja zločina.
Mnoge žrtve do danas nisu identificirane, a zapovijed za ubijanje Kostrićana dao je zapovjednik tzv. Šarenih Stevo Borojević zvan Gadafi kojeg su godinu dana kasnije, u međusobnim obračunima, ubili pripadnici njegove postrojbe.
Obrazlažući oslobađajuću presudu za devetooptuženog Zdravka Matijaševića, optuženog da je ubio civila Zlatka Jurića, sutkinja je pojasnila kako činjenica da je s još dvojicom pripadnika tzv. Šarenih odveo Jurića iz njegove kuće u Majuru, da im pokaže gdje se navodno nalazi skriveno oružje, nije dostatna da ga se proglasi krivim za smrt civila čije tijelo nikada nije pronađeno.
Zamjenik Županijskog državnog odvjetništva Robert Petrovečki najavio je žalbu na nepravomoćnu oslobađajuću presudu.
U studenome 1991. srpske paravojne postrojbe u selu Kostrići kraj Hrvatske Kostajnice ubile su svih 16 stanovnika, među kojima i dvoje djece. Selo Kostrići često se naziva i “najtužnije selo u Hrvatskoj” jer svi njegovi stanovnici pobijeni.
U Kostrićima je 18. svibnja 2011. otkriveno spomen-obilježje masovne grobnice. Povjesničar Jakša Raguž, autor monografije o Kostrićima, kazao nam je svojedobno u razgovoru da je stravični zločin u Kostrićima gdje su, ističe, svi mještani poubijani u jedno jutro samo jedna od niza epizoda uništavanja hrvatskog stanovništva preostalog u dubini okupiranog teritorija.
– Takvi su slučajevi Baćin (gdje je poubijano sve preostalo hrvatsko stanovništvo Hrv. Dubice i Cerovljana), Joševica( gdje je masakriran 21 civil) Bruška (poubijan cijeli zaseok Marinovića u jednom masakru), Široka Kula i Glinsko Novo Selo (ubijeni i spaljeni u podrumima svi zatečeni Hrvati), Lovas itd.
Povodi za provedbu uništavanja stanovništva su mogli biti različiti, no cilj je uvijek bio isti – potpuno uništenje svih nesrba, genocid, kako bi se dobila potpuna etnička homogenost teritorija koji se namjeravalo uključiti u Veliku Srbiju. Tako su i mještani Kostrića postali žrtve provedbe genocidnog projekta stvaranja velike srpske nacionalne države – smatra Raguž.
Stevo Borojević – Gadafi i njegov zamjenik Milan Zec
Ubojice su zločin i proslavile. U svojoj bazi u partizanskome Spomen-domu ‘Kaline’, koji se nalazi u krugu manastira Srpske pravoslavne crkve u Komogovinama održano je slavlje, na kojem su se hvalili tko je što napravio u Kostrićima.
O zločinu u Kostrićima pronađen je izvornik Zapisnika o ispitivanju okrivljenog krvnika Stevana Borojevića Ćuka kod istražnog suca Milenka Momčilovića na okupacijskom Okružnom sudu u Glini 21. svibnja 1992.
Dokaz je to da su čak i okupacijsake srpske vlasti taj čin okarakterizirali kao okrutan zločion. Srbi su tada proveli postupak zbog kaznenog djela ubojstva iz članka 47. stavka 2. toč. 1. Kaznenog zakona Srbije. Ta dokumentacija pronađena tijekom Oluje predana je MUP-u RH-e i Hrvatskom memorijalno-dokumentacijskom centru Domovinskog rata u Zagrebu. Ovaj potonji učinio je sve da se zločin procesuira, kazni i nikako ne zaboravi.
U studenom 2017. godine DORH podiže optužnicu protiv devetorice državljana Srbije, a danas su nepravomoćno oslobođeni za strašan zločin u Kostrićima.
M.M. /Hina/Foto: hrt
