U hrvatskom medijskom prostoru već godinama postoji primjetan obrazac u izvještavanju nacionalnih servisa – HRT‑a i Hine – o zločinima iz Drugog svjetskog rata i poraća.
Dok se zločini ustaškog režima dosljedno i eksplicitno nazivaju ustaški zločini, zločini počinjeni od strane partizanskih postrojbi ili komunističkog aparata najčešće se ublažavaju terminom poratni zločini, poslijeratna likvidiranja ili obračuni nakon rata.
Ova razlika nije samo semantička. Ona oblikuje percepciju javnosti, sugerira različitu razinu odgovornosti i stvara dojam da ti zločini nisu isti. Jedni imaju imenovanog počinitelja, dok se drugi prikazuju kao “nešto što se dogodilo” u magli povijesti. “Ubilo ga”, rekli bi u Dalmaciji. A tko ga je ubio ili što ga je ubilo – ne zna se.
Povod za ovaj case study je današnji tekst Hine u kojem izvješćuju da je Hrvatska od Slovenije preuzela “posmrtne ostatke 500 hrvatskih žrtava iz vremena nakon završetka Drugog svjetskog rata”. Privatni mediji nisu predmet analize – fokus je isključivo na javnim servisima.
“Hrvatska preuzela od Slovenije posmrtne ostatke 500 žrtava poratnih likvidacija”,
naslov je teksta u kojem se ne navodi počinitelj, iako je u samom tekstu ministar Tomo Medved izričito rekao da su žrtve pogubile partizanske jedinice.U izvještavanju HRT‑a i Hine gotovo se uvijek koristi formulacija:
Primjeri iz prakse:
U svim slučajevima počinitelj je imenovan, ideološki i organizacijski.
Kad se govori o zločinima partizana ili komunističkog aparata, nacionalni servisi gotovo nikada ne koriste izraz “partizanski zločini” “komunistički zločini” , “zločini jugoslavenskih vlasti”. Umjesto toga koriste se neutralizirajući izrazi:
Primjeri iz prakse:
U svim primjerima počinitelj nije imenovan, iako je povijesno nesporno da su likvidacije provodile jedinice OZNA‑e, KNOJ‑a i partizanske postrojbe pod zapovjedništvom nove jugoslavenske vlasti.
Nacionalni servisi imaju obvezu dosljednog, simetričnog i povijesno preciznog izvještavanja. Ako se za jedne zločine koristi jasan naziv počinitelja, a za druge ne, to nije samo urednička odluka — to je oblikovanje povijesnog narativa.
U demokratskom društvu, koje je prošlo kroz iskustvo totalitarizama, jednaka terminološka preciznost trebala bi biti minimum profesionalnog standarda.
Ovaj case study pokazuje:
U demokratskom društvu, nacionalni servisi imaju obvezu jednake terminološke preciznosti
za sve povijesne zločine — bez obzira na političku osjetljivost ili ideološko nasljeđe.M. Marković/Foto: branitelji.gov.hr
Nogometaši Zrinjskog, momčad Igora Štimca, četvrti su put osvojili Kup Bosne i Hercegovine nakon što…
Nogometaši zagrebačkog Dinama osvojili su dvostruku krunu ove sezone, nakon prvenstva Dinamo je najbolji bio…
“Izviješteni smo od SAD-a, a i na sastanku koji sam obavio u Dubrovniku na summitu…
Komentiraj