Visković o Milanoviću: “Njegova fascinacija Glavašem, a da zaboravlja akumulatorsku kiselinu, to je strašno”

26 lipnja, 2022 maxportal
Širi dalje
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

U emisiji ‘Nedjeljom u 2’ Aleksandra Stankovića na HRT-u gostovao je kritičar, esejist i leksikograf  Velimir Visković. Povod gostovanju bila je upravo objavljena o autobiografskim, memoarskim zapisima naslovljenim ‘O drugima, o sebi‘.



U emisiji se, osim o književnosti, govorilo i o politici, bogatoj Viskovićevoj karijeri, odnosu premijera i predsjednika te još mnogočemu

–  Ostalo mi je materijala za još jednu knjigu. Puno tekstova nije završilo unutra. Nema, recimo, susreta s Tuđmanom, kojega sam viđao nekoliko puta tijekom devedesetih. Ja sam napisao taj tekst, ali nije mi se uklopio u knjigu, rekao je Visković voditelju emisije, dodajući kako je knjiga ‘O drugima, o sebi’ svojevrsno svođenje računa.

Visković je tijekom karijere često sudjelovao u raznim javnim polemikama pa je Stankovića interesiralo kako je, kao čovjek kojega su često ‘mlatili po medijima’, sve to doživljavao.

–  Ja sam vršio razne funkcije. A kada vršite funkcije, nekoga reprezentirate, ljudi se pobune protiv vas, doživljavaju vas kao posjednika moći. Ali, ja nikada nisam doživljavao tu moć. Doživljavao sam se čovjekom koji na nekoj funkciji nešto radi’, odgovorio mu je Visković, dodajući i kako je često u polemikama završavao jer ima ‘izražen osjećaj za pravdu.

–  Sklon sam zaštititi, reagirati. Moja naprasna priroda je bila primjećena vrlo rano, jedan od najranijih nadimaka u Splitu bio mi je Paprika, prisjetio se.

–  Kad bih se naljutio, pocrvenio bih, a u uličnim obračunima bio sam sklon i posegnuti šakom. Nisam mario ako je netko bio stariji ili ih je bilo više, pa bih često dobivao i batine,’ rekao je Visković.

O Milanoviću i Plenkoviću 

Govoreći o predsjedniku Milanoviću, a na pitanje Stankovića misli li da bi ovaj htio ‘više od svega na svijetu’ da je sudjelovao u Domovinskom ratu, Visković je naveo:

–  Mislim da bi. To govori njegovo ponašanje zadnjih godina. Njegova fascinacija, bez etičkog kriterija, ljudima koji su ratovali. Ja njega cijenim jer je načitan, svakog vraga zna, ali ta njegova fascinacija Branimirom Glavašem, a da pritom zaboravlja na akumulatorsku kiselinu i ostalo, pa to je strašno, rekao je o predsjedniku Republike.

Uspoređujući predsjednika s premijerom, Visković je rekao kako su oboje jake ličnosti.

–  Dva velika ega. Dva velika ovna. Izrazito obrazovani, ali oboje tašti, kazao je Visković.

U emisiji je još bilo riječi o Krleži, Andriću, velikoj Viskovićevoj prijateljici Mani Gotovac, kao i o čuvenoj polemici koju je oko svoje enciklopedije imao s piscem Miljenkom Jergovićem.

Sukob s Jergovićem

O sukobu s Miljenkom Jergovićem rekao je kako ima ožiljaka, no da je bio uvjeren kako naprosto to mora napraviti.

– Imao sam velikih problema oko nečega što u radnom pogledu može nazvati svojim životnim djelom. Godinama sam planirao enciklopediju hrvatske književnosti koja je izašla u 4 sveska. Zahvaljujući mojem trudu, mojih bliskih suradnika, prije svega Zorana Kravara, kao i tristotinjak suradnika na projektu, dobili smo nešto što ne posjeduje niti jedna nacionalna literatura. To smatram svojim središnjim leksikografskim prinosom, pa i književnim.

Stjecajem okolnosti unutar zavoda bilo je zavisti i ljubomore, i to od strane Jergovićeva šogora. Počeli smo se svađati, potom je Jergović branio šogora i došlo je do vrlo gadne svađe. Bilo je i prekomjernog granatiranja s moje strane. Kad krene polemika, tu nema praštanja, nema milosti. Neugodno je bilo, zapravo perverzno, što su Jergović i oni koji su stali uz njega odlučili kazniti miniranjem svega onoga što ja radim u javnosti, objasnio je Visković.

O Ivi Sanaderu

– Bio sam u korektnim odnosima s Ivom Sanaderom. Problem je bip što Vlada postavlja ravnatelj Leksikografskog zavoda. U jednom trenutku mi se učinili da bi se naša enciklopedija mogla zaustaviti u visokoj fazi finalizacije pokrenuo sam javnu polemiku i znao sam da će sve novina stati iza mene. Poslao sam i javno pismo u kojem sam mu opisao situaciju. Nisam očekivao da će smijeniti upravu zavoda. To mi je pomoglo u izlasku enciklopedije jer je očito razgovarao s ravnateljima “Leksa” da me puste na miru. Pustili su me da završim svoje projekt enciklopedije, ispričao je Visković.

Rekao je kako ga nije posjetio u zatvoru.

– Ponudio sam mu da napiše svoje memoare, odgovorio je da je raspoložen, da bi htio nekog novinara da mu postavlja pitanja. No odustao sam jer sam vidio da nije spreman na totalno iskreni diskurs nego da mu je to potrebno kao sredstvo u obrani vlastitog slučaja, istaknuo je Visković.

O Miroslavu Krleži

Može se zaključiti kako je Miroslav Krleža bio pogođen time da što nije on bio u igri za Nobela nego ga je dobio Ivo Andrić.

– Znao je da je time što je dobio Andrić zatvoren prostor za idućih 10-20 godina i da nitko s područja bivše Jugoslavije neće dobiti. I sam je osjećao Andrića kao neku vrstu antipoda, a družili su se tijekom 1918.-1919. u Zagrebu. U javnim prigodama su s uvažavanjem govorili jedna o drugome, ali Krleža je zamjerao Andriću odustajanje od hrvatskog nacionalnog identificiranja, rekao je Visković.

Pod predpostavkom da je sada Krleža živ smatra da bi mu Mamić, Todorić i slični bili inspiracija za likove u djelima.

– Elita postoji u njegovim Glembajevima, međutim Glembajevi su predočeni u trenutku kad oni pripadaju već visokom građanstvu, kad znaju o umjetnosti, kad mogu pričati o filozofiju, kad idu u najbolje škole, studijem, kad se odijevaju s ukusom i elegancijom. No u korijenima je nešto slično Mamiću, napravio je tu jednu obitelj koja ima takvu moć. On je bio čovjek koji je promatrao svijet oko sebe, inspirirao se njime, rekao je Visković.

R.I. /Foto: hrt


Širi dalje
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •