Prođe 2017. godina, još jedna godina bez školskog jedrenjaka „Jadran“ na modroj pučini hrvatskog Jadrana. Godine prolaze, ali sjećanje na oteti brod ne blijedi. Što se ideje povratka „Jadrana“ u Hrvatsku 2017. bila je dobra.
PIŠE: Marko Marković/Foto:mornarica.cg
Puno bolja nego niz godina prije. Konačno se našao se u fokusu većine hrvatskih elektronskih i tiskanih medija pri čemu se Maxportal pokazao kao glavni promotor povratka broda u njegovu matičnu luku – Split. Tijekom 2017.
Zbor bivših zapovjednika broda u više je navrata javno tražio od nadležnih državnih institucija da konačno jedrenjak vrate u domovinu, ali i hrabro upozoravali na pojedince iz Glavnog stožera koji su skloni opstruiranju povratak tog živog spomenika hrvatske pomorske tradicije.
Osobno se ministar obrane Damir Krstičević angažirao u ovoj akciji prepoznavši važnost i značaj broda za Hrvatsku i njezino pomorstvo. Ne samo to, ministra je javno poručio kako će povratak ovog slavnog jedrenjaka biti jedna od važnih koordinata njegovog mandata. Ovo je prigoda da porazgovaramo s jednim od najbolje upućenih u višegodišnja nastojanja povratka broda bivšim novinarom Denisom Krnićem iz Splita koji je i višegodišnji suradnik Savjeta za sukcesiju vojne imovine bivše SFRJ pri Ministarstvu pobrane RH.
Čini se da se projekt pomaknuo s mrtve točke, no još nedovoljno da bude sigurni da možemo reći da se brod vraća u hrvatsku domovinu. Čini se da konačno postoji i politička volja da se brod vrati u Split. Je li se Krstičević pokazao najodlučnijim ministrom u namjeri da se brod vrati?
„U više je navrata javno iskazao namjeru da se brod vrati kući, a zadnji put je to bilo na primopredaju dužnosti zapovjednika HRM-a gdje je ministar Krstičević izrazio potrebu da „Jadran“ bude brod budućeg studija vojnog pomorstva u Splitu. Školski brod „Jadran“ veteran je koji ima vrhunske uvjete za primarnu pomoračku i navigacijsku obuku i na njemu su se, od 1933. godine, školovali svi vojni pomorski kadrovi kao i dosta njih iz civilnih škola. Iako se za vrijeme obuke kadeti nisu štedjeli, radili su sve moguće poslove na brodu.
Dakle, neupitna je vrijednost „Jadrana“ za potrebe školovanja časnika, dočasnika i mornara HRM, Oružanih snaga RH i ostalih državnih institucija te pomorskih studija i srednjih pomorskih škola RH i šire. Nije tajna da je naš ministar obrane pisao crnogorskom kolegi da se iznađe obostrano prihvatljiv put kako „Jadrana“ vratiti u Split. Ako brod ne vratimo tijekom ove ili sljedeće godine, stava sam da će brod za Hrvatsku biti izgubljen – zauvijek. Vremena više nema. Ovo je zadnja prilika i to treba jasno reći.
Jesu li u Ministarstvu obrane Crne Gore skloni surađivati s Hrvatskom po tom pitanju?
„To tek treba vidjeti. Stvoren je dojam da crnogorska strana nije više „tvrd orah“ po tom pitanju. No, uvijek valja biti oprezan jer nije jasno radi li se o iskrenosti ili već viđenom scenariju „puštanja magle“.
U proteklih 12 godina surađivali ste s nizom hrvatskim ministara obrane po pitanju „Jadrana“. Koji je po vama bio najagilniji da vrati brod?
„Krstičević je bez sumnje najodlučniji i to se vidi. Što se tiče njegovih prethodnika istaknuo bih Davora Božinovića za čijeg je mandata nastala „Bijela knjiga o š/b „Jadran“, strateški važnog dokumenta koji sadrži sve pravne argumente zašto brod pripada Hrvatskoj. Recenziju su dali naši najviši stručnjaci međunarodnog prava Vladimir Đuro Degan i Davorin Rudolf.“
Beogradski komentator Miroslav Lazanski nedavno je izjavio da bi Srbija trebala uzeti taj brod da plovi Dunavom, te da Hrvatska, nema pravo na brod, jer, veli Lazanski, najviše novaca za izgradnju dao je kralj Aleksandar Karađorđević?! Kako to komentirate?
„Treba pojasniti da sve što je kupljeno ili sagrađeno zajedničkim novcem svih naroda Kraljevine Jugoslavije ušlo je u diobenu masu nove države, SFRJ. Dakle, sva državna imovina bivše SFRJ, bez obzira na bilo koji narod ili narodnost, ili izvor nastanka, odnosno postanka, predmet je sukcesije država sljednica SFRJ. Vojna imovina SFRJ je najveći i najznačajniji dio sukcesijske mase bivše SFRJ. Iznosi preko 70 milijardi USD, a predstavlja oko 80 do 90 posto sveukupne diobene mase bivše države.
Školski brod „Jadran“ je tek jedna od desetak tisuća diobenih stavki vojne imovine. Ova stavka je dio diobene mase bivše JNA i nebitno je koliko je koji grad u Kraljevini Jugoslaviji, udruga Jadranska straža, ratne reparacije ili osobno kralj Aleksandar dao za izgradnju tog broda“.
Neki kažu da je „Jadran“ bio podčinjen izravno Upravi za obuku generalštaba JNA pa to navode kao jedan od kontraargumenta Hrvatskoj?
„Argument da Odred školskih brodova JRM, u čijem je sastavu bio „Jadran“, nije bio podčinjen Komandi vojnopomorske oblasti u Splitu, već direktno Beogradu, odnosno Upravi za obuku Generalštaba JNA činjenično je točan, ali je s aspekta sukcesijskog prava u potpunosti – nebitan.
Naime, brojne druge diobene stavke, puno veće i značajnije od š/b „Jadrana“ bile su direktno podređene nekoj od uprava Generalštaba u Beogradu. Tako je i sam CVVŠ „Maršal Tito“ iz Lore bio pod Upravom za obuku u Beogradu. Znači li to da onda Hrvatska ne bi smjela potraživati bilo što – što je JNA odnijela iz školskih centara poput Lore ili iz Zemunika kod Zadra, ili iz „Gošnjaka“ u Zagrebu?
Brod je bio obično nastavno sredstvo u Lori, puno veće i vrijednije od krede i spužve, a u Lori je bio i registriran. To jako dobro znaju i u Ministarstvu obrane CG. Da je stavka „zapovjedne linije nad brodom“ iole valjani argument, iz Ministarstva obrane CG bi već odavno javno iznijeli. Upravo stoga što sami ne posjeduju argumente, ne žele sjesti nasuprot hrvatskih eksperata i riješiti pitanje š/b „Jadran“ jedno zauvijek. Hrvatska potražuje samo onaj dio sukcesijske mase komandi, jedinica i ustanova JNA koji je bio fizički raspoređen na njenom teritoriju ili akvatoriju, bez obzira radi li se o brodovima, zrakoplovima, ili bilo čemu drugome.
Najveći dio flote JRM-a bio je sagrađen u Hrvatskoj; projekte je radio Brodarski institut, a najveći dio brodova izgrađen je na hrvatskim navozima: od Pule, Rijeke, Malog Lošinja, Trogira, Splita i Vele Luke.
Gotovo je nepoznato da su Splićani bili presudni u izgradnji „Jadrana“?
„Velike su napore početkom 20-tih godina prošlog stoljeća uložili dva značajna Splićanina, predsjednici udruge Jadranske straže: Juraj Biankini i Ivi Tartaglia. Biankini i Tartaglia borili su se za izgradnju školskog broda pokušavajući beogradskoj čaršiji objasniti značaj razvoja pomorskog kadra i mornarice za opstojnost i razvoj Dalmacije.
Ne samo da je Jadranska straža osnovana u Splitu i pokrenula izgradnju „Jadrana“, nego je to udruženje služilo i kao brana talijanskim teritorijalnim apetitima“. Dodao bi i važnu ulogu jednog Riječanina, inženjera Josu Škaricu koji je projektirao brod.
Crnogorski ministar obrane navodno nudi više modaliteta zajedničkog korištenja broda. Možemo li zajedno sa Crnogorcima koristiti brod i biti zajednički vlasnici?
„Kada je brod u pitanju međunarodno pravo ne poznaje termin „zajedničkog vlasništva“. Primjerice, u slučaju te hibridne solucije jedno se pitanje samo od sebe nameće: koja bi se zastava vijorila na krmi broda?“
