Vuline, kad nam već dolaziš, vrati ukradenu hrvatsku imovinu vrijednu 10 milijardi USD. Mi ti dajemo popis!

travanj 20, 2018 maxportal
Share Button

S vidljivom nelagodom šefica hrvatske diplomacije Marija Pejčinović Burić najavila je domaćim medijima mogućnost dolaska srpskog ministra obrane i ratnog huškača Aleksandra Vulina ovog vikenda u Jasenovac.



PIŠE: Marko Marković

Savršena prilika da mu se isporuči račun za golemo naoružanje i tehniku koju je JNA 1991. odvukla s teritorija RH, a koju su masno platili hrvatski porezni obveznici.

Srbija i njezino političko vodstvo (neovisno o političkom predznaku) kao vrag od tamjana bježe od nečega što se zove sukcesija vojne imovine bivše SFRJ. Nije ni čudno.

Hrvatski stručnjaci pedantno su izradili ukupno 19 elaborata (analitičko– dokumentacijskih podloga za pregovaranje), recenziranih od strane uglednih recenzenata, temeljem kojih RH potražuje od Srbije i Crne Gore više od 10 milijardi dolara.

Koliko su količine naoružanja odvučene iz garnizona JNA s područja ilustriraju slijedeće stavke: JNA je iz Hrvatske odvukla 25 komada najsuvremenijih tenkova M-84, 517 komada tekova T-55, 32 MiGa-21, 6 protupodmorničkih helikoptera Ka-25, 6 kanadera s Divulja,… Sve je to odvučeno iz JNA garnizona s teritorija RH.

Samo u predmetu diobene mase Jugoslavenskog ratnog zrakoplovstva, Hrvatska potražuje financijsko obeštećenje u iznosu od 1,8 milijarda dolara!Pri povlačenju JNA iz RH odnesen je i vojnoindustrijski i znanstveno-tehnički „software“ i „hardware“ koji je znatno usporio razvoj hrvatskih kapaciteta u vojnoj industriji i nanio velike štete čije posljedice i danas osjećamo.

Primjerice, 16. prosinca 1991. iz Zrakoplovnog zavoda “Zmaj” kod Velike Gorice u pravcu Srbije transportirana je tehnička oprema u vrijednosti većoj od 55 milijuna američkih dolara. Hrvatska je ostala bez 35 milijuna dolara izgubljenog prihoda od nerealiziranog remonta zrakoplova za Irak, aviotehničke suradnje s Libijom i nekih drugih poslova na domaćem tržištu. Uza sve to, da nije oteta oprema iz “Zmaja”, Hrvatska bi danas mogla samostalno raditi remont svojih nadzvučnih zrakoplova.

Hrvatska do danas nije zatražila odštetu za najskuplju nekretninu uništenu na njezinu teritoriju a riječ je o podzemnom aerodromu „Željava“ vrijedan 8 milijarda dolara. Podzemni objekt, zajedno s pistama 1, 3 i 4, nalazi se na hrvatskoj strani granice, dok se samo piste 2 i 5 nalaze u sastavu općine Bihać, odnosno BiH. To je najskuplja nekretnina koju je Beograd uništio na teritoriju RH i to u svibnju 1992. kada je Hrvatska već bila međunarodno priznata država. Malo je prostora za navesti sve ostale diobene stavke od inženjerije, artiljerije, do vojno-industrijskih i znanstveno tehničkih efektiva koje je Srbija odvukla 1991. s teritorija RH.

Glavnina topova Dubrovačke Republike nije na zidinama stare Raguse već na zidinama beogradskog Kalemegdana, u prosjeku pojedinačno vrijednih minimalno po 50 tisuća eura. Pedesetak topova iz 18. i 19 stoljeća s područja Dalmacije također su u Beogradu, kao i mačevi od 14. do 18. stoljeća. Gdje li je u Beogradu skriven blindirani Mercedes 540K koji je Hitler poklonio Paveliću u rujnu 1942., a za vrijeme posjeta Berlinu?

Kao dar SUP-a Hrvatske, 50-ih godina osobno ga je vozio Josip Broz, a nalazi se na popisu inventara Vojnog muzeja na Kalamegdanu. U beogradskom Vojnom muzeju je i vjerojatno jedini na svijetu primjerak poljskog lakog tenka TKF iz oklopnih postrojbi NDH, a kakvih je proizvedeno svega 18 komada. Vrijednost mu se mjeri u nekoliko stotina tisuća eura. U Muzeju avijacije na beogradskom aerodromu Surčin izložen je svjetski avioraritet: Fiatov lovac G-50 bis iz zračne flote NDH. To je jedini sačuvani talijanski borbeni avion iz Drugog svjetskog rata.

Ovo je dar talijanskog Ducea Anti Paveliću i na oplati trupa još uvijek su oznake ratnog zrakoplovstva NDH. Za obnovu je potrebno oko 400 tisuća eura, a Talijani su nudili nekoliko milijuna eura za taj zrakoplov.

Poražavajuće u ovoj priči ja da hrvatske institucije punih dvadeset godina nisu zatražile povrat svega nabrojenoga blaga. Ne samo da nisu zatražile nego se kod beogradskih kolega nisu ni raspitali u kakvom su stanju eksponati.

Kolekcije umjetničkih ljubitelja likovne umjetnosti Ive Sanadera i Nadana Vidoševića gotovo da nisu ni vrijedne spomena u odnosu na zbirke nekadašnjih garnizona i komandi JNA s područja grada Zagreba, a koje su odvučene u Beograd.

U drugoj polovini 1991. godine kada se JNA povlačila iz glavnog hrvatskoga grada odneseno je oko 500 djela najeminentnijih hrvatskih slikara koje su resile armijske kancelarije. Slike Murtića, Konjevića, Tartaglie, Rabuzina, Kulmera, Hedegušića i Augustinčića samo su neke od znanih djela koja su kamionima JNA otišla prema Beogradu, a čiji pedantno urađen popis i danas postoji u Zagrebu.

U beogradskom Vojnom muzeju nalazi se izuzetno vrijedna kolekcija bakroreza Martina Engelbrechta nastala između 1742. i 1748. godine. Nazvana je „Pozornica različitih do sada u Njemačkoj nepoznatih vojnika tuđinskih naroda”, i tek je ove godine prvi put izlagana.

Zbirka je izuzetno važna za hrvatsku povijest jer su u njoj grafike Trenkovih pandura, krajišnika, Morlaka i drugih. Stručnjaci vrijednost ovih bakroreza procjenjuju na minimalno 200 tisuća eura.

Srbiji na putu u Europu službeni Zagreb daje punu podršku, ali Srbiji ne pada na pamet vratiti hrvatsko kulturno naslijeđe. Pa ni ono koje mlako tražimo natrag poput cjelokupne državne arhive NDH koja je u Vojno-povijesnom institutu u Beogradu, a za koje nam je upravo Vulin dao odbijenicu bahato poručivši da tu građu možemo samo-fotokopirati.

Vuline, ako već glumiš baju, plati ukradeno.

Foto:print screen

Komentari
Share Button