Dr. Yuval Noah Harari, doktorant s Oxforda, autor bestselera “Sapiens” i “Homo Deus”, napisao je za Financial Times komentar u kojem tvrdi da Ukrajina, unatoč ruskoj propagandi, pobjeđuje u ratu. Njegove su knjige prodane u više od 45 milijuna primjeraka na 65 jezika, a smatra se jednim od najutjecajnijih intelektualaca današnjice.
Harari podsjeća da je i američki predsjednik Donald Trump, koji je još u veljači 2025. ukrajinskom predsjedniku Volodimiru Zelenskom poručio da mora popustiti pred ruskim zahtjevima jer “nema karte u rukama”, ovog tjedna izjavio da “Ukrajina, uz potporu Europske unije, ima snagu boriti se i pobijediti”.
Harari u komentaru piše da je Ukrajina 2014. djelovala potpuno bespomoćno pred ruskom agresijom, pa su Rusi lako zauzeli Krim i dijelove istoka zemlje. Rat je eskalirao 24. veljače 2022. kad je Rusija krenula u totalnu invaziju s ciljem podčinjavanja cijele Ukrajine i gašenja njezina postojanja kao neovisne države.
Tada su mnogi, pa i zapadni saveznici, očekivali da će Rusija osvojiti Kijev u nekoliko dana te su čak nudili Zelenskom evakuaciju i uspostavu vlade u egzilu. No Zelenski je ostao u Kijevu, navodno rekavši Amerikancima “Trebam streljivo, a ne prijevoz”.
Ukrajinska vojska, brojčano i vatreno slabija, šokirala je svijet odbivši ruski napad na glavni grad. U kasno ljeto 2022. uslijedile su velike ukrajinske protuofenzive u Harkivu i Hersonu, kojima je oslobođen velik dio teritorija zauzetog u prvoj fazi invazije.
Skromni ruski pomaci i golemi gubici
Od tada se, unatoč ograničenim pomacima s obje strane, crta bojišta malo pomaknula. Rusija pokušava stvoriti dojam neumoljivog napredovanja, ali, piše Harari, od proljeća 2022. nije zauzela nijedan strateški važan cilj poput Kijeva, Harkiva ili Hersona.
U 2025., uz cijenu od 200 do 300 tisuća mrtvih i ranjenih, ruska vojska uspjela je zauzeti tek uski granični pojas od oko 0,6 posto ukupnog ukrajinskog teritorija. Tom dinamikom, navodi Harari, trebale bi im stotine godina i deseci milijuna žrtava da osvoje ostatak zemlje.
On uspoređuje situaciju s prvim svjetskim ratom, kad su generali slali desetke tisuća vojnika u smrt za nekoliko kilometara blatnih ruševina, dok su novine tiskale karte koje su “velikim mjerilom” umjetno uveličavale “napredovanja”. Isto je i s današnjim ruskim kartama, kaže Harari.
Rat iscrpljivanja i ukrajinska strategija
Harari naglašava da Ukrajini ima smisla povlačiti se taktički i čuvati snagu i živote svojih vojnika, dok Rusi iscrpljuju sami sebe skupim napadima s minimalnim dobitkom.
“Ukrajina je uspjela dovesti rat do pat-pozicije”, piše on, podsjećajući i na analizu umirovljenog australskog generala Micka Ryana: da je SAD tri godine nakon invazije na Irak osvojio tek petinu zemlje uz milijun žrtava, nitko to ne bi nazvao pobjedom.
Ukrajinske inovacije na moru i u zraku
Harari ističe da je ukrajinski uspjeh na moru jednako impresivan. Na dan invazije Crnomorska flota imala je potpunu nadmoć, a činilo se da Ukrajina nema odgovor. Podsjeća na incident na Zmijskom otoku kad je ruski brod Moskva poslao poruku garnizonu da se preda, a oni odgovorili “Ruski ratni brode, jebi se”.
Iako su Rusi otok ubrzo zauzeli, u lipnju 2022. Ukrajinci su ga vratili, a Moskva i brojni drugi brodovi završili su na dnu mora. Inovativnom uporabom projektila i dronova Ukrajinci su neutralizirali rusku pomorsku nadmoć i promijenili samu prirodu pomorskog ratovanja.
U zraku, piše Harari, Rusija također nije uspjela. Dok je Izrael u 12-dnevnom ratu protiv Irana 2025. osvojio kontrolu nad iranskim nebom za 36 sati bez gubitaka, Rusija još nije osvojila ukrajinsko nebo i trpi goleme gubitke, uključujući udar na svoju flotu strateških bombardera u lipnju.
Zato se Kremlj sve više oslanja na rakete i dronove dugog dometa za teroriziranje ukrajinskih gradova, dok Ukrajina uglavnom izbjegava civilne ciljeve u Rusiji, ali sve uspješnije pogađa vojne zračne baze i infrastrukturu duboko u ruskom teritoriju.
Bez izravne NATO intervencije
Sve to, podsjeća Harari, Ukrajinci su postigli bez izravne vojne intervencije trećih zemalja. Jedina strana država koja je formalno poslala vojnike u rat je Sjeverna Koreja, s više od 10 tisuća boraca na strani Rusije. NATO države pružile su Ukrajini golemo oružje i resurse, ali nijedan saveznički vojnik nije službeno uključen u borbe.
Prije 24. veljače 2022. i dugo nakon toga NATO je Ukrajini uskraćivao mnoge vrste teškog naoružanja i ograničavao uporabu drugih sustava, a neka ograničenja traju i danas. Zato su Ukrajinci pobijedili u Kijevu, Harkivu i Hersonu 2022. s ograničenim arsenalom. Da su dobili punu potporu od početka, rat bi možda završio do kraja 2022. ili ljeta 2023. prije nego što je Rusija obnovila vojsku i ratnu ekonomiju.
Slaba točka je Zapad
Harari ocjenjuje da najslabija karika ukrajinske obrane 2025. nije na bojištu nego u glavama zapadnih prijatelja. Budući da Rusija nije uspjela steći nadmoć na moru i u zraku ni probiti ukrajinsku obranu na kopnu, njezina strategija je zaobići ukrajinsku poziciju napadom na volju Amerikanaca i Europljana.
“Šireći propagandu o neizbježnoj ruskoj pobjedi, Rusi se nadaju da će Amerikanci i Europljani izgubiti volju, povući potporu Ukrajini i prisiliti je na kapitulaciju”, piše Harari.
To bi, upozorava on, bila katastrofa ne samo za Ukrajinu nego i za NATO zemlje koje bi izgubile vjerodostojnost i najbolju obranu od rastućih ruskih prijetnji. Dok Rusija širi vojsku i ratnu ekonomiju, Europa se užurbano ponovno naoružava, ali zasad najveća i najiskusnija snaga koja stoji između ruske vojske i Varšave, Berlina ili Pariza jest ukrajinska vojska.
Ukrajinska vojska – štit Europe
Harari podsjeća da poljska, njemačka i francuska vojska imaju po oko 200 tisuća vojnika, većinom bez borbenog iskustva, dok Ukrajina ima oko milijun uglavnom prekaljenih veterana.
Nakon ruskih upada u estonski zračni prostor i letova dronova iznad Poljske i Rumunjske (a možda i Danske), Europljani bi, piše Harari, trebali shvatiti da bi, ako Rusija sutra napadne Europu a SAD ostane po strani, najveća vojna prednost kontinenta bila ukrajinska vojska. Američka vojska također ima što naučiti iz ukrajinskog iskustva i razvoja dronova, u kojem Ukrajina prednjači.
“To je vjerojatno dio razloga zašto je predsjednik Trump posljednjih tjedana postao skloniji Ukrajini. On voli biti na strani pobjednika”, zaključuje Harari.
Putin je već izgubio ključnu bitku
Harari zaključuje da se ne zna kako će se rat dalje razvijati jer ovisi o budućim odlukama, ali u jednom je pogledu ukrajinska pobjeda već odlučna i nepovratna. “Rat je nastavak politike drugim sredstvima. Ne pobjeđuje onaj tko osvoji više zemlje, razori više gradova ili ubije više ljudi, nego onaj tko ostvari svoje političke ciljeve. A u Ukrajini je već jasno da Putin nije uspio ostvariti svoj glavni ratni cilj – uništenje ukrajinske nacije”, piše Harari za Financial Times.
On podsjeća da je Putin u brojnim govorima i esejima tvrdio da Ukrajina nikad nije bila prava nacija. U svom dugom eseju “O povijesnom jedinstvu Rusa i Ukrajinaca” iz srpnja 2021. Putin je tvrdio da je Ukrajina lažna tvorevina kojom strane sile žele oslabiti Rusiju. Rat je pokrenuo da dokaže svijetu kako ukrajinska nacija ne postoji i da će se Ukrajinci, čim dobiju priliku, rado vratiti u “Majčicu Rusiju”.
Ukrajina je itekako stvarna nacija”
“Nitko ne zna koliko će još ljudi umrijeti zbog Putinovih zabluda i ambicija, ali jedna je stvar cijelom svijetu postala potpuno jasna: Ukrajina je itekako stvarna nacija i milijuni Ukrajinaca spremni su se boriti do kraja da ostanu neovisni o Rusiji”, piše Harari.
“Nacije nisu sastavljene od grumena zemlje ili kapi krvi. One su sastavljene od priča, slika i sjećanja u ljudskim glavama. Bez obzira na to kako će se rat razvijati u idućim mjesecima, sjećanje na rusku invaziju, zločine i ukrajinske žrtve nastavit će hraniti ukrajinski patriotizam još generacijama”, zaključuje Harari u komentaru za Financial Times.
M.M: /Foto: Wikimedia commons/ Martin Kraft
P.S. Dr. Yuval Noah Harari će 23. listopada u dvorani Lininski u Zagrebu održati predavanje “Kakva nas budućnostv očekuje”.
