Diplomski predstavnici Hrvatske i Crne Gore ušli su u nove pregovore kako bi se okončala pitanja koja zbog zavlačenja Podgorice nisu riješena cijela tri desetljeća; sukcesija vojne imovine, školski brod „Jadran“, granica na moru, odšteta za hrvatske logoraše iz Morinja i sporno ime gradskog bazena u Kotoru koji nosi ime po Zoranu Gopčeviću, logorskom mučitelju.
Premda je dogovoreno da informacije sa sastanka upravo okončanog u Zagrebu neće biti proslijeđene prema medijima, netko je „nepoznat“ podgoričkim „Vijestima“ doturio nekoliko podataka koji ukazuju da su odšteta logoraša i promjena imena bazena u Kotoru odjednom postali najviši prioritet hrvatske strane, dok su povratak ukradenog „Jadrana“, sukecsija vojne imovine i definiranje morske granice, degradirana u pitanja drugog reda koja će se, navode „Vijesti“, rješavati arbitražom.
Zanimljivo je da hrvatski mediji, pozivajući se na crnogorske Vijesti i Hinu, informacije iz Podgorice tretiraju kao “bomba vijesti” ne shvaćajući da je riječ ipak temama drugog reda. Nisu nevažne, ali su ipak teme drugog ili trećeg reda.
Ako su crnogorski navodi točni, nameće se zaključak da je hrvatska strana predvođena pregovaračem iz Dubrovnika, državnim tajnikom Franom Matušićem, (s crnogorske strane bio je pandan mu Periša Kastratović) odlučila prema Crnogorcima nastupati s pozicije „linije manjeg otpora“.
Pregovori oko „Jadrana“ i morske granice traže ozbiljne, zadatku dorasle diplomate za cojonesima, dok pitanja Morinja i kotorskog bazena, objektivno, u širem kontekstu stvari, jesu relativno rubne stvari koje mogu riješiti nižerangirani, slabije vješti diplomati, bez posebnog fajta s crnogorskim predstavnicima.
U isto vrijeme dok su se održavali zagrebački pregovori oko normalizacije međudržavnih odnosi, na rivi u Tivtu, s privezanim školskim brodom „Jadran“ kao glavnom kulisom, Vojska Crne Gore vršila je propagandu izloženim naoružanjem i vojnom tehnikom te zvala mlade da se pridruže vojsci.
Što o poruci iz Tivta misli državni tajnik iz Dubrovnika koji je, kako se nagađa u kuloarima, zagovaratelj mekšeg odnosa prema Podgorici? Ne znamo.
Podrazumijeva li taj mekši odnos soluciju da se Hrvatskoj, zbog dobrosusjedskih odnosa, nikad ne vrati ukradeni „Jadran“, a da se morska granica uredi kad „na vrbi rodi grožđe“ ili po važećem privremenom, ali vrlo štetnom sporazumu starom dva i pol desetljeća? Ne znamo, ali kao i uvijek do sada – vrijeme će pokazati.
Opet na djelu imamo dvostruko lice Crne Gore. Ona koja se u Zagrebu, tobože, predstavlja za proeuropsku, progresivnu, željna normalizacije međudržavnih odnosa. I ono drugo, prepredeno Janusovo lice s kojim ukradenim hrvatskim jedrenjakom istovremeno vrše vojno-političku propagandu.
M. Marković/Foto:Press
