Za gostovanja u Bujici Ante Prkačnin nahvalio je Mirosava Škoru i pokušao objasniti što motivira predsjednika Zorana Milanovića, i druge, da ovako žestoko napadaju lidera Domovinskog pokreta. Pri tome je Marka Ljubića i Antu Đapića uvredljiv nazvao “podguznim muhama”.
Za Marka Ljubića, urednika emisije Budnica, je kazao da ga nije smio zvati u emisiju prije izbora da ne bi podigao rejting Škori, a sad ga smije zvati.
“U jednoj saborskoj raspravi sam govorio kako bi volio da sam onaj stari pa da tim napadačima na Škoru dam pet-šest ukrasnih pridjeva, a to se odnosilo na Marka Ljubića i Antu Đapića. Andrej Plenković ne smije javno reći da je protiv Škore jer će izgubiti svoje glasačko tijelo, onda se tu pojave Ljubić i Đapić”, kazao je Prkačin i nastavio.
“Krešo Beljak i Zoran Milanović ne vole Škoru, on se njima ne sviđa iz ideoloških razloga, smeta im što postiže odlične rezultate toliko da im imponira. Tih hrvatskih osobina ja imam više nego Škoro, ali oni Škori uspjeh mu ne mogu oprostiti. Zoran to ne može podnijeti, Krešo Beljak to ne može podnijeti, a Đapić i Ljubić to rade umjesto Andreja Plenkovića. Plenković ne smije gaziti Škoru, a onda se pojave dvije podguzne muhe koje ga gaze”, kazao je Prkačin svjesno šaljući uvredljivu poruku.
Na odgovor nije trebalo dugo čekati. Jutros je reagirao Marko Ljubić i uzvratio Prkačinu:
“Zanimljivo je koliko je čak i pametnim ljudima, koji definitivno znaju razlikovati ozbiljne stvari od cirkusa, refleksno i vrlo vjerojatno intuitivno draža svađa, javno i prilično beznačajno sukobljavanje od važnih stvari i polemika oko bitnih pitanja. Tijekom noći mi je upravo nekolicina takvih ljudi poslala poruku da me je ogovarao Ante Prkačin u Bujici.
Preslušao sam to. Šteta.
S obzirom na to da Ante Prkačin ima darovitost, u jednom trenutku sam pomislio da su godine donijele zrelost i da bi mogao biti ozbiljan dobitak za hrvatsku politiku. Međutim, očito je karakter – karakter.
Ne može se od zabavljača s urođenim refleksom za kavansko nadmudrivanje s nekom vrstom dezorijentacije o vlastitom profilu i važnosti, očekivati zrelost i ozbiljna politička uloga. Šteta je, jer taj zabavljački refleks usmjeren na potrebu dopadanja primitivcima i ljudima željnima zabave, očito Antu Prkačina, usprkos u nekim trenucima sjajnih reakcija, drži prikovanim za dno. Silno me podsjeća na čuvene Mućke i skupinu oko Delboya, Boyciea, Brzog i sličnog polusvijeta, gdje pronicavost, pa i genijalne reakcije ostaju u okvirima Kobilje glave, priproste birtije.
To je silno zabavno u slučaju legendarnih Mućki, ali nije zabavno ako se iz vica, zabave i toga kolopleta bilo tko od tih legendarnih peckhamskih junaka pokušava predstaviti ozbiljnim političarem i čovjekom. To onda postaje perverzija, zabava gubi draž, momci iz Kobilje glave postaju redikuli, a publika koja pristaje na to – budale bez suptilnosti.
Prkačin upravo radi ono što ne bi trebao. Predstavlja se političarem, a u društvu je s tim Peckhamovcima. Pokušava ostaviti dojam i svidjeti se Brzom i društvu. Zašto?Pa zato što je on – oni. To je njegov svijet.
Dakle, uopće mi ne bi smetale njegove uvrede, čak bih se i smijao njegovoj dosjetljivosti, da ne pokušava i u tim trenutcima ostaviti dojam autoriteta. I da ne laže.
Već sam ga upozorio tragom jedne reakcije na mojoj stranici “da mi je HDZ zabranio pozvati ga u emisiju”, koju sam smatrao budalaštinom nekog škoriranog talibana, dok me on nije nazvao i posve slučajno mi ponovio upravo to što je ta budaletina na FB stranici napisala.
Prijateljski sam mu rekao da od njega nisam očekivao laži. Niti smo dogovorili njegovo gostovanje u Budnici, niti je trebao doći, niti je bilo tko zabranio to nepostojeće gostovanje. Tada sam mu rekao, a porukom pokazao da sam ga zvao dva ili tri puta, da mi nije odgovarao na pozive, a usput ga ukorio da čak nije odgovorio ni na čestitku za Uskrs.
Upozorio sam ga prijateljski da ne trpim šlampavost u komunikaciji, niti dopuštam bilo komu da me poziva i traži savjete, ako nema minimalne standarde poštovanja. Ispričao se, vadio se na svoje nesnalaženje s pametnim telefonima i mislio sam da smo s tim završili tu priču.
Međutim, njemu treba javna potvrda njegove važnosti, zato je nastavio lagati o zabrani dolaska u Budnicu, koju je valjda sam Plenković naredio, kako Ante ne bi presudno pomogao Škori.
Moj Ante, usprkos puno lovačke sadržine u tvojim pričama i porukama, više si nego inteligentan da ne bi znao da Škori ni Bog nije htio pomoći. Jer ne vrijedi, a to su pokazali zagrebački izbori na kojima je imao savršeno posložene okolnosti i suparnike za samo poželjeti da se oko sebe okupi hrvatski i katolički Zagreb.
Kad netko tko se predstavlja bedemom hrvatstva i katoličanstva doživi takav poraz u Zagrebu od Rade Borić, Vilija Matule, Urše Raukar i ekipe, znači samo i jedino – ljudi, Hrvati, katolici mu ne vjeruju i ne smatraju ga boljim od tih ljudi.
Možete, moj Ante, sad napadati Zagrepčane, ali to je tako. Nije problem u ljudima, problem je u vama. Kako sam rekao, ljudi se Delboyu iz srca smiju, ali, samo smiju. Ne ide dalje od toga. Škoro je upravo na toj poziciji i koliko se god ti Ante trudio predstaviti drugačijim, i ti si. Svejedno je jesi li preuzeo ulogu Delboya, Boyciea, Brzog. Mućke su Mućke.
Da ti odgovaram na prljave riječi da se Plenković ne usudi napasti Škoru, pa to umjesto njega radimo Đapić i ja? A što bi ti na to trebao normalan čovjek reći, izuzev te ismijati!?
Sjediš u tragikomičnoj emisiji, vrlo primitivnog propagandno-zabavljačkog performera, ništa boljega od Juričana i sličnih, u koju nitko živ, kao ni u jedan program televizija pod kontrolom financijskih skupina iza DP ne može, a sve više ni neće, pristupiti tko neće veličati Škoru i pristajati na sramotu banalnog laganja i cirkusiranja, a govoriš o nekakvim zabranama i optužujuš mene da radim za nekoga drugoga prljave poslove.
Ti Ante, očito žališ što Plenković ne ustaje i liježe misleći na Škoru, jer bi to prilično posramljenoj skupini neviđenih redikula na čelu sa Škorom očito davalo neku virtualnu vrijednost. Nisi ni svjestan, a čudi me da bar ti to ne kužiš, da upravo ta skupina oko Škore, koju sam jednom nazvao političkom Bujicom, silno jača Plenkovića divljački lupajući po njemu.
Prebrojite se, sve ćete vidjeti. I, što je meni osobno jedino žao, sprječavate svaku mogućnost da se razumnim dijalogom i kritikom utječe na dio Plenkovićevih slabosti. Od njega ste stvorili Boga, iako je daleko od toga.
Što se mene tiče, ja reagiram, a vidiš i sam, sve više na razini zafrkancije na Škoriste, jer odavno ta skupina kojoj pripadaš ne zavrjeđuje drugačiji tretman. Zato mi ne treba nikakav mentor, niti nalogodavac. To je moja javna obveza, jer redikule koji razaraju higijenu i minimum vrijednosti hrvatskoga naroda – doduše sve manje jer ih ljudi kuže – valja prokazivati i ismijavati.
S obzirom da tvoj zabavljački i kavanski refleks ne može od tebe, bar nemoj glumiti ozbiljnog političara. Jasno ti je kao dan da meni ne možeš, kao ni golemoj većini pametnih ljudi.
Zato imaš Bujicu pa se nastavi blamirati i uživati u društvu Brzog i ekipe kojima možeš prodavati lovačke priče. Da nije šteta, je. No, svi biramo svoj put i prije svega način, s tim što je tu problemčić za sve nas u javnosti, što to ljudi vide i znaju razabrati. Pa se jednima smiju, a druge poštuju.
Marko Ljubić/Foto: Z1
