ĐURO HORVAT: Stanje je dramatično, na jedan izvezeni, uvezemo 15 litara, uglavnom loših vina

15 listopada, 2016 maxportal
Širi dalje
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

Hrvatska će ove godine proizvesti vina izvrsne kvalitete, no problemi plasmana i dalje ostaju. Tijekom 2016. godine nastavljen je trend uvoza jeftinih vina.
Unatoč zahtjevima vinara da se pojačaju kontrole na tržištu, do toga ipak nije došlo. Gdje je šansa za izvoz hrvatskih vina i što bi trebali napraviti, u intervju za Agrobiz.hr govori  dr.sc. Đuro Horvat, konzultant za marketing i tržište vina.

Berba grožđa gotovo je pri kraju. Kakve su procjene za ovu godinu imamo li dobar urod i da li nas očekuje dobra godina u vinarstvu? 

Možemo reći da je ovogodišnja berba grožđa posebno dobra po kvaliteti i urodu. U ovom trenutku privodi se kraju u skoro u svim vinogradarskim regijama pa će vina biti izvrsne kvalitete. Ovogodišnja berba podsjeća na onu iz  2013., a to znači da ćemo imati kvalitetna vina i dostatne količine.



Odnosi kiselina i šećera su vrlo dobri, a grožđe je savršeno zdravo, bez imalo primjesa plijesni ili bilo kakvih drugih bolesti  s izrazito visokim sadržajem šećera i ekstrakta. U potpunosti podržavam inicijativu da se u Hrvatskoj vino počinje ocjenjivati po berbama a ne samo po proizvođačima, jer 2016. se čini idealnom godinom za uvođenje tog novog pristupa u vrednovanju hrvatskog vinskog sektora.

Je li se što promijenilo na tržištu kroz 2016. godinu u smislu smanjenja zaliha domaćeg vina (zbog pojačanog turizma) ili je uvoz povećan. Koji su trendovi na tržištu?

Nažalost, moram odmah reći da se vodi velika bitka na tržištu vina u Hrvatskoj. Izvozna strategija vina još uvijek ne postiže željene ciljeve dok uvoz vina i dalje dramatično raste u odnosu na izvoz. U prvih šest mjeseci 2016 god. izvoz vina količinski raste, indeks je 107 a financijski 103, dok uvoz u istom razdoblju raste količinski 114, a financijski 104.

Slika je dakle više nego dramatična poglavito ako promatramo razdoblje od ulaska Hrvatske u EU. Godine 2013, odnos izvoza i uvoza bio je 1:5 litara. U 2016. godini odnos se dramatično promijenio i trenutni  odnos izvoza i uvoza je 1:15 litara.

Prosječna ostvarena izvozna cijena je i dalje znatno iznad uvozne i iznosi oko 3,7 USD/L, dok prosječna uvozna cijena je gotovo 1 USD/L.

U 2015. godini, proizvodnja grožđa je porasla za 14% u odnosu na 2014. godinu. Pokrivenost uvoza izvozom je vrlo niska i iznosi oko 8% u količinama i oko 28% u financijskom pogledu. Razina potrošnje per capita je na razini 2015. godine, pa možemo zaključiti da je imperativ povećati izvoz jer se proizvodnja vina povećava, a dolaze u rod i novi nasadi .

Jesmo li kao država počeli osjećati ulazak u EU kroz izvoz vina ili smo i dalje ostali na tradicionalnim tržištima regije?

Plasman vina na tržište EU blago se povećava, a posebno treba istaknuti njemačko i poljsko tržište na kojima je prisutan trend porasta kupnje hrvatskih vina. Izvoz na tradicionalna  tržišta stagnira, osim na tržište Crne Gore na kojem je osjetan rast prodaje hrvatskih vina u količinskom i financijskom pogledu pa se trenutno po financijskoj realizaciji nalazi odmah iza njemačkog tržišta.

To znači da ima potencijala na tržištima u okruženju. Strateški gledano, ako se navedeni nepovoljni  trend nastavi, gotovo je sigurno  da će se domaća proizvodnja suočiti s još ozbiljnijim problemima.

Što su danas ključni problemi vinara?

Sigurno je jedan od ključnih problema operativna implementacija usvojene strategije izvoza vina Udruženja vinara pri HGK  kroz zajednički projekt  “Vina Croatia – Vina Mosaica”.vina-croatia

Dakle, ključni problemi su sljedeći: izostanak objedinjenog koncepta preferencijalnih strateških proizvoda domaćeg proizvodnog sektora, izostanak konkretne podrške resornog ministarstva, otežan (skup) plasman na domaćem tržištu, neafirmiranost Hrvatske kao vinske destinacije kad govorimo o globalnoj vinskoj sceni, kao ključnom preduvjetu za  prodaju visokokvalitetnih i vrhunskih vina u ciljanom srednjem i visokom cjenovnom razredu (sukladno nacionalnoj strategiji pozicioniranja Hrvatske na globalnu vinsku mapu iznimne tj. skupe vinske destinacije).

Nadalje, nedostatne količine za ozbiljniji nacionalni, ali i globalni tržni nastup i neuređenost tržišta u smislu kontrole uvoza i  nelojalne konkurencije te na koncu ne integriranost vinskog sektora u postojećim komunikacijskim platformama i onima koje nameće tehnologija i trendovi 21. stoljeća.

Tome treba dodati i životni standard građana. Zaključak se nameće sam po sebi, a to znači da samo međusektorsko povezivanje odnosno poticajno okruženje predstavlja  put koji vodi ka konkurentnosti kao jednom od ključnih pretpostavki održivog razvoja ove djelatnosti.

Gdje vi vidite našu šansu i gdje smo pogriješili kada je riječ o vinima?

Krajnje je vrijeme da profesionalni, bolje reći kompetentni, marketing menadžment krene upravljati strategijom tržišnog nastupa i  marketingom vina.

Prijedlog modela organiziranosti vinskog sektora Hrvatske treba artikulirati na temelju iskustava uspješnih vinskih država, koje su proteklih godina uspjele napraviti pomak ka najuspješnijim vinskim državama na svijetu. Sadašnji napori HGK sa vinarima okupljenih u strukovnom udruženju nažalost nisu dovoljno prepoznati u široj javnosti te ne mogu ostvariti željeni odnosno maksimalni učinak. To će se dogoditi kada bude političke volje, a to znači da Vlada Republike Hrvatske mora prepoznati vino kao dio “mosaica” hrvatske turističke destinacije.

Nadalje, jedan od  nedostatka je ne integriranost vina kao strateškog referentnog hrvatskog proizvoda u nacionalnoj strategiji i preveliki udio internacionalnih sorti u odnosu na autohtone.

Nedovoljna promocija istina o značaju hrvatskih sorti i Hrvata u formiranju međunarodne vinske scene (Tribidrag – Primitivo – Zinfandel).  Tome treba dodati izostanak jedinstvene marketinške strategije brandiranja Hrvatske kao vinske destinacije – „Vina Croatia – Vina Mosaica.“

Dojam je da imamo puno vinara, previše brandova i jako puno uloženog novca u marketing i investicije, a slabi efekt od toga. Jesu li vinari prezaduženi ili posluju profitabilno?

Ne bih se složio da ih imamo puno, nego bih rekao da  ima puno onih koji ne prepoznaju prednosti međusobnog povezivanja koja im jedino omogućuje podizanje konkurentnosti. To potvrđuju iskustva najmoćnijih vinara u Europi i ostalim dijelovima svijeta.

Rezultate ne postižemo zato što forsiramo vlastite etikete, a ne krovni brand „Vina Croatia – Vina Mosaica“, odnosno naše četiri vinske regije: Dalmaciju, Slavoniju i Hrvatsko Podunavlje, Istru i Kvarner i Bregovitu Hrvatsku. Za našu prepoznatljivost kao vinske zemlje, to je imperativ konkurentnosti.

Koji je model profitabilan u vinarstvu – biti mali i imati svoj vlastiti brand ili se udružiti sa drugima i gledati da imamo veće količine i okrenuti se izvozu?

„Vina Croatia – Vina Mosaica“  je projekt koji daje sinergijski učinak, jer su zajednički ciljevi definirani te su regulator međusobnih odnosa bez obzira na veličinu vinara. To je matrica na kojoj treba graditi provedbene aktivnosti hrvatske vinske brand priče.

Njenom realizacijom dobit ćemo novu dodanu vrijednost i zadovoljstvo kod svih dionika od dobavljača, vinogradara, vinara, trgovaca i potrošača. Da smo afirmirana vinska destinacija u svijesti globalnog vinskog potrošača tada bismo sasvim sigurno nizali priče uspješnice.

Upravo bi ta ciljana skupina potrošača s većim povjerenjem bila spremna izdvojiti tj. platiti isti novac za vino iz Hrvatske kao i za ono nekog drugog  iz etablirane svjetske vinske destinacije.

Takva bi strategija polučila većom i prije svega bržom prepoznatljivosti Hrvatske kao vinske destinacije, njenih sorti, naročito autohtonih. Međutim, taj smjer tražio bi apsolutnu cjenovnu konkurentnost, neospornu kvalitetu i promptne tj. konkretne aktivnosti i odgovore zahtjevnog i dinamičnog vinskog tržišta u smislu marketinških ulaganja ali i izvrsnost svih u lancu vrijednosti.

Jedino na taj način bi takva strategija i pristup bila dugoročno održiva. Za postizanje viših strateških ciljeva koja bi doprinijeli cjelokupnoj afirmaciji sektora nužno je afirmirati iznimne, neotkrivene i posebne priče koje se mogu nositi s najvećim izazovima sektora na globalnom nivou.

Početkom godine smo pričali o tome da nam dolazi vino sumnjive kvalitete i vrlo jeftino na tržište  iz uvoza i da je teško nositi se sa takvom konkurencijom. Vinari su tražili jače i bolje kontrole. Je li se što promijenilo na bolje? 

Prethodni pokazatelji pokazuju da je trend nastavljen i da se hrvatski vinski proizvod bori sa vrlo jakom konkurencijom iz drugih zemalja vinskog svijeta. Cijene uvoza iz većine zemalja su ispod jednog eura. Najniže cijene vina pakiranih iznad 2 litre dolaze nam iz Italije po cijeni od 0,38 eura, Kosova 0,49 i Makedonije 0,65 eura.

Kontrole su slabog intenziteta i došli smo do brojke koja pokazuje da nam je unos i uvoz vina dosegnuo jednu trećinu hrvatske zakonski evidentirane potrošnje vina.

Ne kontroliramo dovoljnu količinu prometa grožđa što je preduvjet za sprječavanje sive zone. Prema tome ispada da je evidentirana potrošnja po stanovniku oko 20 litara, odnosno oko 26 litara ako se doda količina vina, tzv. siva zona vina.

Bitno je naglasiti kako je uz sve to udruženje vinarstva Hrvatske gospodarske komore izradilo prijedlog odredbi novog Zakona o vinu, u skladu s raspravama vođenim na Vijeću za praćenje i unapređenje stanja u vinogradarstvu i vinarstvu koje ne može ugledati svjetlo dana, iako je prijedlog  rezultat široke rasprave provedene među hrvatskim vinogradarima i vinarima koji su  postigli konsenzus uz poštivanje zakonske regulative EU.

Odgovor iz Ministarstva poljoprivrede ne dolazi, a hrvatski vinari se i dalje neravnopravno bore sa konkurencijom.

Zašto Hrvati piju jeftina vina? Koji sloj građana pije domaća, a tko jeftina uvozna vina? 

Većina hrvatskih potrošača, prednost daje nižoj cijeni. O socijalnim aspektima i problemima te vrste u našem društvu nećemo posebno govoriti, no oni dakako idu u prilog povećanju trenda potrošnje jeftinih uvoznih vina. Ipak prosječni hrvatski potrošač je  lojalan  i tradicionalan.

Istovremeno je isti taj lojalni i tradicionalni potrošač, svakodnevno izložen širokoj „lepezi“ ponude novih vina, što predstavlja novi izazov za izlazak iz svoje „zone komfora“ u želji za upoznavanjem novih destinacija, sorti, priča i senzacija.

Ostanak pri svom prvom odabiru (dakle povjerenja i uživanja u domaćim vinima i brandovima) uvelike je determiniran konkurentnosti domaćih proizvođača, njihovoj dostupnosti na tržištu ali i jačanju povjerenja i porastu životnog standarda društva u cjelini.

Na koja bi tržišta mogli izvoziti i koja vina? Je li naša šansa turizam ili moramo i van Hrvatske?

Prilika je dakako turizam, naročito onaj iskustveni odnosno doživljajni i onaj koji treba i mora biti nadopuna hrvatskoj obali i ljetnoj sezoni.

Stvaranje novih turističkih integriranih proizvoda veznih za destinaciju u užem smislu i regije u širem apsolutni su prioritet za postizanje veće prodaje. Izvoz je bez obzira na većinski udio prodaje na domaćem tržištu  i u sklopu turističke ponude nužan za održivost vinskog sektora i postizanje strateških ciljeva, o kojima sam govorio. Koja vina izvoziti?

Vina sorte Graševina i Malvazija, Pošip, Škrlet od bijelih; Plavac mali, Teran te Frankovka od crnih… ali i sva vina  s potpisom vinskih kuća od autoriteta, bez obzira na sortu. Vina s potpisom vinara i teritorija koja su već pronašla svoj put u svijet i koja su predvodnici.

Gdje? Tamo gdje smo već dosta investirali ali nismo bili u mogućnosti ostati dosljedni nacionalnoj strategiji pa smo ostali nedorečeni za tržišta značajna za stvaranje globalnog image-a, a koja  iziskuju velike napore i ulaganja. Ta tržišta istovremeno bilježe porast turističkih posjeta  Hrvatskoj – Velika Britanija, Skandinavske zemlje, zemlje Beneluxa.

Tzv. treće zemlje, a pri tomu ne mislim samo na tržišta regije ex Jugoslavije; prioritet dajem Japanu i Kanadi od zemalja u blizini CH, tek onda USA. Isto tako i na tržišta pojedinih EU zemalja poput Poljske, Njemačke, Austrije eventualno Češke.

Posebni izazovi su Francuska, Italija i Španjolska baš zato što su velike vinske emitivne zemlje pa bi mogle biti i dobre emitivne zemlje za vina s potpisom neotkrivenog dijela starog vinskog svijeta.

IZVOR: Agrobiz.hr/Miroslav Kuskunović,


Širi dalje
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  


-->