Najunosniji posao u Hrvatskoj – “autofekalac”

srpanj 2, 2015 maxportal
Share Button

Jeste li ikad čuli za riječ autofekalac?  I sȃm sam, moram priznati, tek nedavno saznao značenje kad me je prijatelj upitao: “Jel’ znaš tko je autofekalac?”  …  “Ante Tomić! Nije? Boris Dežulović. Ne? Nemoj zajebavat, onda je garant Jurica Pavičić… nema ‘ko drugi bit.”



Piše: Boris Traljić

Iako nijedan odgovor nije točan, siguran sam da bi se sva trojica navedenih autora složila sa mnom da su autofeklaci.

Autofekalac je, naime, onaj kamion-cisterna za čišćenje septičkih jama (prijatelj mezavidao koristeći upitnu zamjenicu tko umjesto što), ali ja i dalje mogu zamisliti navedene autore, nadasve umjetnike, kako prihvaćaju taj, hm, nadimak dok u duhanskim dimom zamagljenoj birtiji u sitnim satima lamentiraju. “Koja je ova Hrvatska septička jama, brale…”, započeo bi u mojoj mašti Dežulović. “Da septička!? Jama govnjara, sinko…”, nadodao bi Tomić.

“Kloaka!” poentirao bi Pavičić i dokazao tko je najkulturniji, najobrazovaniji i najinteligentniji u društvu. Dok bi Tomić i Dežulović guglali na pametnim telefonima nepoznatu im riječ, nemarno, kao da se dopisuju s nekim, Pavičić bi nastavio: “A mi smo autofekalci, koji je čiste od fašističkog izmeta…”

Samoser. Tako bih preveo termin autofekalac koji za mene ima posve drugo značenje, a navedena trojica autora se idealno uklapaju u taj termin. Glavno obilježje njihovog novinarsko-publicističkog opusa nije ništa drugo do autofekaljenje (samosranje) što je po mom tumačenju nabacivanje izmeta po vlastitom narodu, državi i običajima, a sve pod ufiksiranim stavom kako su korektivi društva koji uočavaju probleme i imaju “dovoljno velika muda” to reći glasno.

Uvjeren sam da su toliko iskreno samozadovoljni, do seksualne razine, pa kad pogledaju iza sebe i rekapituliraju svoj “rad” tada svi orgazmi ostatka Hrvatske postaju “gola fekalija”. A “gola fekalija” je, u stvarnosti, jedino sȃm njihov “rad”.

Iako ovaj članak neće ništa promijeniti u stavu navedenih autora osim što će, ako ga ikad pročitaju, mene staviti u svoje pretrpane ladice fašista, ustaša, katolibana, kamenjara, troglodita (ova je riječ zbog Pavičića, Tomiću i Dežuloviću – guglajte) ili čega već, ja ću ipak u ovom članku, za razliku od najvećeg dijela zapisanog opusa trojke, pokušati argumentirati svoje stavove. Jer stavove, moji dragi korektivi, svi imamo, ali istina je samo jedna. Unaprijed se ograđujem… neće ovo biti “detaljna analiza” kako se naslovom hvali Pavičićeva zadnja kolumna u Jutarnjem listu o blaženom Alojziju Stepincu u kojoj, o tome malo kasnije, nema ni A od analize, ali je zato kompletno napisana u 3A stilu. Ne znate što je 3A stil? Naravno da ne znate…

Ateizam, Anarhizam, Autofekalizam. To nisu samo obilježja stila pisanja nego i životna filozofija navedena tri asa. Ali oni tu filozofiju nisu ni izmislili ni promovirali. Za to je odgovoran Miljenko Smoje, pokojni splitski književni bard. Treba biti iskren, ne samo zbogde mortuis nil nisi bonum (Tomiću, Dežuloviću… Google), pa reći da je Smojina filozofija, u stvari, bila 2A, ateizam i anarhizam bez autofekalizma, jer je u opusu najčešće bioKishonski samokritičan prema vlastitom narodu. Dakle, kritika da, ali ipak uz zadržavanje minimuma samoponosa i “takvi smo kakvi smo” filozofije.

Koristeći splitski i dalmatinski mentalitet, šarm, satiru, zajebanciju i vic (i sȃm sam infetantim splitsko-dalmatinskim mentalitetom pa su moji članci posljedično, poglavito za oneneinfetane, često na granici vulgarnosti) Smoje je zbog 2A stavova, svjesno ili nesvjesno, postao najveći promotor Jugoslavenstva, komunizma i ateizma u Jugoslaviji. Poglavito sa svojim kapitalnim djelom, Velo  misto.

Ako Smoju, s obzirom na doba u kojem je živio i radio, možemo i shvatiti, teško je shvatiti što je u glavama naša, znatno mlađa, tri asa koji su dodatno radikalizirali 2A filozofiju dodajući treći, i najgori, A, autofekalizam, odnosno samosranje. Idejni začetnik “unaprjeđenja” filozofije je Boris Dežulović, odnosno studio “VIva LuDež” čiji su članovi osim Dežulovića bili Viktor Ivančić i Predrag Lucić. Potonja dva su ekstremnija, ali i netalentiranija te manje utjecajna, pa su stoga samo naša tri asa tema ovog članka. Dežulovićev stil je, jednostavan… najobičnija primitivna Hegelova dijalektika (Tomiću, Dežuloviću… znate proceduru) koje vjerojatno nije ni svjestan.

On izvlači nečiju rečenicu ili izjavu iz konteksta (“materijala”, nažalost, ima koliko hoće), uzima je kao antitezu, postavlja tezu i razvija anarhističnu, ateističku i autofekalnu sintezu. Najčešće odlično argumentira neku, za temu nebitnu, činjenicu zanemarujući pri tome da, u samom startu, ni teza ni antiteza nemaju veze sa stvarnim hrvatskim društvenim trenutkom kao ni s događajima koje, navodno, “analizira”. Na taj način, čistom manipulacijom, ostavlja dojam kredibiliteta te godinama radi na sustavnom ispiranju mozga hrvatskih građana promovirajući svoje 3A stavove stilom na koji su se kasnije nadovezala i druga dva asa.

Kaže se da je s pametnim čovjekom teško polemizirati. Ali s glupim je nemoguće. S naša tri asa je nemoguće polemizirati, već sam spomenuo da ovaj članak njih, ako ga kojom nastranom igrom slučaja i pročitaju, neće navesti na razmišljanje već će ga shvatiti kao napad. Kako je moja kulturološka, obrazovna i intelektualna razina inferiorna našim asovima, u navedenom nastranom slučaju ne moram se “bojati” odgovora. Zato se, iako potpisujem članak imenom i prezimenom, pomalo osjećam kao troller (Tomiću, Dežuloviću…). Napokon, prihvaćam i to… kako je s njima nemoguće polemizirati –  ovo je napad.

3A filozofija naših autora (i svih manje bitnih autora-poklonika) je, osim nastavka na Smojinu filozofiju, posljedica i jakog marketinškog utjecaja holivudske popkulture koja je bila dovoljno jaka da pomogne u rušenju željezne zavjese i SSSR-a pa kako onda ne bi isprala “otvorene mozgove” naša tri asa “s kojima je nemoguće polemizirati”. Koje su onda glavna obilježja 3A filozofije?

  • Samo primitivac je danas vjernik (ateizam)
  • Samo primitivac misli da je baš neophodna vlast, država, dobar dio zakona… (anarhizam)
  • Napredan si čovjek samo ako vidiš trun u (i pljuješ po) vlastitom oku, a ne vidiš brvno u oku drugih (autofekalizam)
  • Samo primitivac stavlja visoko vlastitu državu (napredni su apatridi*, kozmopoliti)

(* iako bi obilježje “apatrid” moglo predstavljati četvrto A, odlučio sam to samo ovdje navesti jer nije dominantno obilježje autora)

Za dokazivanje da je promicanje baš ovih obilježja u vlastitim tekstovima  modus operandi(Tomiću, Dežuloviću… ajmo. Znate ovo? Hvala ti Bože više…) navedenih autora, dovoljno je pročitati bilo koju njihovu političku analizu, odnosno kolumnu… teško ćete naletjeti na neku koja odstupa od navedene filozofije. Je li njihov stav legitiman? Jest, imaju pravo na njega. Moraju li hrvatski građani čitati njihove članke? Ne. U čemu je onda problem? Problem je u neospornom književnom talentu navedenih autora sa smislom za splitsko-dalmatinsku satiru koji taj talent koriste isključivo za plasman 3A filozofije na, već od Smoje, “uhodano tržište”. Je li i to legitimno? Jest. Pa u čemu je onda, dovraga, problem?

Nema problema ako mislite svojom glavom. Po treći, i zadnji, put… ako ovaj članak i nije važan za one “s kojima je nemoguće polemizirati”, može biti važan za sve ostale. Za sve vas slobodnomisleće ljude “s kojima je teško polemizirati”, ali ćete prihvatiti argumente, razmisliti i zauzeti stav o… evo, o primjerima iz zadnjih kolumni asova :

Hoćete li prihvatiti “sintezu” Jurice Pavičića u “detaljnoj analizi” o Stepincu kako bi “bila sramota po katolike svijeta da bude kanoniziran” ili “No to ni upola nije problem koliko je problem što se o Hrvatskoj o tome više ne može ni govoriti, jer se jedan nes(p)retni, politički kratkovidni i oskudno inteligentni čovjek, čovjek daleko ispod formata složene epohe u kojoj je živio, pretvara u nedodirljivi fetiš.“?

Ili ćete, možda, prihvatiti Tomićevo “znanstveno” (štoviše Crobarometarsko) istraživanje javnog mijenja: “Posljednjih mjeseci od nepoznatih na ulici često čujem jedno malodušno pitanje: Otkud ponovno ova ekstremna desnica? Ovi ustaški luđaci i ovaj bijes i mržnja i nasilje, i kukasti križevi i “Za dom spremni” na stadionima, zar nismo sve ovo jednom davno pobijedili, kažu ljudi iscrpljeno.“?

Ili možda Dežulovićevo, onako usput, u Oslobođenju pri polemici s Mirjanom Hrgom o njenoj objavi na Facebook-u: “case-study o čudesnoj preobrazbi Tuđmanove göbbelsovsko-ždanovljevske propagande u takozvano profesionalno novinarstvo“?

Bez jednog jedinog (ne “bez jednog jedinog valjanog” nego, doslovno, “bez jednog jedinog”, pročitajte kolumne) argumenta naša tri asa u dva dana proglasiše Stepinca glupim ustašom, Hrvate ustaškim luđacima, a Franju Tuđmana ispiračem mozga najmračnijeg, nacističko-sovjetskog, stila. I tako iz tjedna u tjedan, neumorno. Jebate, koji autofekalci! Ili, u mom slobodnom prijevodu, samoseri…

Ne treba vas zato čuditi da su po otkazu Slobodne Dalmacije Dežuloviću, nakon pravomoćne presude za kolumnističko bacanje izmeta, otkaze dali Tomić i Pavičić. Ne radi se tu ni o ljubavi, ni o prijateljstvu, ni o umišljenim “velikim glasnogovorničkim mudima”, nego o novcu. Da… izgleda pomalo razočaravajuće na kraju za takve bardove, ali uistinu je riječ “samo” o novcu. Jer autofekalac je jedno od najunosnijih zanimanja u Hrvatskoj, a otkazi su trebali polučiti neizdrživu medijsku hajku na Slobodnu Dalmaciju i povratak tri asa u velikom stilu te osigurati daljnju dugogodišnju zaradu. Ali nisu. A baš to mi ulijeva nadu da se Hrvati, napokon, žele očistiti od izmeta…



Komentirajte kao i prije. Jednostavno se prijavite putem Facebook-a, Gmail-a ili Twittera.


Share Button