Web stranica Balkan transitional justice BTJ (Balkanska tranzicijska pravda) proizvodi vijesti iz balkanskih zemalja koje plasira međunarodnoj zajednici. Ime mreže sugerira da je posrijedi nešto važno i u skladu s tekovinama demokratskog društva. Stranica ima rubriku Hrvatska.
Dionici tvrde kako je to regionalna inicijativa, podržana od Europske komisije, federalnog ministarstva vanjskih poslova Švicarske, britanskog ureda za inozemstvo i Commonwealth-a te njemačke zaklade Robert Bosch, koja nam treba unaprijediti opće razumijevanje tranzicijskih procesa.
Stranicu publicira, podržava, održava i oprema BIRN, Balkan investigative reporting network (Balkanska istraživačka novinarska mreža).
E, tu – zanimljivo – nema Hrvatske.
Nitko iz Hrvatske nije uključen u silnu organizacijsku strukturu koja se mjeri s punih 7 stranica na računalu. Naravno, ne želi mreža da joj se slučajno priključi kakav mladi, suverenistički novinar iz Hrvatske. I netko se pobrinuo da tako i ostane.
Naime, BIRN (Balkanska istraživačka novinarska mreža) ovoga će ljeta organizirati ljetnu školu za svoje strukture. Nije teško pogoditi gdje – baš tamo gdje je Balkan kad nas treba blatiti, ali nije Balkan kad trebamo značajnije odlučivati, upravljati i pisati – škola se organizira u Hrvatskoj u Dubrovniku.
Istraživački tim koji obrađuje ovu problematiku posjeduje ozbiljne indicije da iza ovakvog eutanaziranja hrvatskog utjecaja i objektivne informacije u ovoj mreži, stoji Pupovčev beogradski intimus, srednjoškolski, predsjednik Hrvatskog novinarskog društva, Saša Leković.
Ovu ćemo tezu dokazivati u slijedećim nastavcima.
Vratimo se povezanosti Milorada Pupovca i lukavih krugova proizvodnje stvarnosti u kojima je isti čovjek istaknuti član organizacija u kojima djeluje, pa onda u funkciji novinara o njima piše i na kraju sve to plasira međunarodnoj javnost,kao objektivnu istinu, preko struktura u kojima je filigranski ograničen hrvatski utjecaj. Na kraju se taj isti čovjek i novinar naplaćuje i preko Pupovčevih Novosti.
Tako je u nedostatku službenih, aktivnih novinara BIRN-a u Hrvatskoj, nekim čudom odabran novinar koji iz Hrvatske izvještava za BTJ, a nije službeno evidentirani član BIRN-a, Sven Milekić, inače česti gost Pupovčevih Novosti, koje dokazano šire mržnju u Hrvatskoj, na što su prošloga ljeta oštro reagirali i Ministarstvo znanosti i obrazovanja i Dječja pravobraniteljica.
Sven je u Pupovčevim Novostima posebno zadužen i „naoštren“ za Jakova Sedlara. U slobodno vrijeme twiteraški uvjerava međunarodnu zajednicu kako je hrvatska Oluja ipak zločinačka.
U svome čvrstom uvjerenju oponira čak i Luki Mišetiću, odvjetniku generala Gotovine, koji mu, očito uzalud, pojašnjava presudu ICTY, činjenice i zdrav razum. Sven je u isto vrijeme član Inicijative mladih za ljudska prava, koja se Srbima ispričala za Oluju.
Naravno da je Sven o tome izvijestio međunarodnu zajednicu, koristeći loše pridjeve za hrvatske braniteljske udruge. Čudom, Sven je i koordinator tranzicijske pravde pri pokretu i platformi REKOM Vesne Teršelič. Sven se rado odaziva i Oliveru Frljiću gdje u ime REKOM-a govori kako nam treba regionalna komisija za istinu..
Opisujući situaciju u Hrvatskoj Sven Milekić zaključuje kako srpska manjina nema medijskog prostora. Vjerojatno bi Miloradu i sličnima na HRT-u trebalo osigurati ležaj i dežurnoga koji će nam hitro pojasniti svaku novonastalu okolnost.
Sven često zaključuje kako se hrvatske braniteljske udruge, čiji su pripadnici uveli demokratski sustav u Hrvatsku i slomili velikosrpski fašizam, bore protiv vrijednosti antifašizma te u tome tonalitetu višestruko izvještava međunarodnu javnost.
Unatoč jasnom izviješću DORH-a Sven Milekić donosi čvrsti zaključak kako zločini za Oluje nisu kažnjeni ni nakon 22 godine.
On normalnoga političara i hrvatskog saborskog zastupnika Hasanbegovića doživljava i karakterizira kontroverznim i ekstremnim, no nema takav stav za optuženog za ratnog zločinca, političara i bivšeg hrvatskog saborskog zastupnika Vojislava Stanimirovića.
Zaista zanimljiva situacija – za BTJ smo Balkan, ali za BIRN, koji drži tu stranicu, nismo, pa je družina odlučila angažirati novinara Svena Milekića, usko povezanog s Pupovčevim portalom Novosti, da jedini proizvodi naslove iz Hrvatske. Koliko ih objektivno proizvodi i kakovi su mu stavovi razvidno je iz njegovih gore navedenih uradaka.
I tako imamo zatvoren prvi krug proizvodnje „istine“ u kojemu cijelu stvarnost konstruira jedan novinar, koji evidentno ima potrebu zarađivati i kod Pupovca. U međunarodnu javnost svakodnevno odlaze vijesti i „hrvatska stvarnost“ dirigirana po Miloradu Pupovcu. I tako će ostati dok inertni Hrvati to dopuštaju. Ipak,vjerujem, ne zadugo.
Uskoro objavljujemo i 2.dio
Željko Maršić Zenga
