SILVANA O. IVOŠ : Kad će Pupovac u Knin proslaviti Dan pobjede!?

kolovoz 2, 2017 maxportal
Share Button

Pravo je pitanje kada će se Pupovac, koji voli prozivati druge, pojaviti na proslavi Dana pobjede, Dana domovinske zahvalnosti i Dana hrvatskih branitelja u Kninu?! To bi bio minimum poštovanja prema državi u kojoj je saborski zastupnik.



 

Silvana Oruč Ivoš

Piše: Silvana Oruč Ivoš

NA nedavnom obilježavanju 76. godišnjice tzv. Dana ustanka naroda Hrvatske u Srbu, a koja se odigrala u organizaciji Saveza antifašističkih boraca i Srpskog narodnog vijeća, Milorad Pupovac čudom se čudio što tom obilježavanju ne nazoči nitko iz državnog vrha.

Čudio se Pupovac iako tzv. antifašistički ustanak u Srbu nije imao gotovo ništa zajedničkog s borbom protiv fašizma. Naprotiv! Jer, taj ustanak nije ništa drugo nego nastojanje velikosrba da etnički očiste hrvatski živalj na tom području na način da su izveli masovni pokolji Hrvata katolika, o čemu svjedoče brojni dokazi.

Tako je ustanak u Srbu započeo 27. srpnja 1941. godine, kada su četničko-komunistički ustanici ušli su u Brotnju, zaselak između Donjeg Lapca i Srba te mučki pobili sve članove šest obitelji, među kojima je bilo dvanestero djece mlađe od četrnaest godina. Žrtve su bacili u obližnje jame. To je bio samo početak.

Uslijedila su masovna protjerivanja Hrvata iz okolnih sela, ali i masovna ubojstva Hrvata iz Poljica, Mišljenovaca, Jasenovače, Donjeg i Gornjeg Lapca, Oraovaca, Bubnja Velikog i Malog. Već u rujnu iste godine četnici su napali Kulen Vakuf te pobili više stotina Hrvata, prethodno protjeranih iz Boričevca.

Za trajanja tog ustanka ubijani su Hrvati iz ostalih mjesta na tromeđi Like, Dalmacije i Bosne – Drvara, Bosanskog Grahova, Bihaća i Bosanskog Petrovca. Samo u Drvaru četnici su ubili oko 300 Hrvata i nepoznat broj muslimana. O kakvom se krvoproliću radi svjedoče podaci da je prije Drugog svjetskog rata postojao je Udbinski dekanat, koji su sačinjavale župe Bunić, Boričevac, Gračac, Lovinac, Palanka, Podlapac, Ričice, Rudopolje, Sveti Rok i Udbina, a na kojem je živjelo nešto više od 16 tisuća katolika.

Poslije rata na tom je području živjelo manje od dvije tisuće katolika. Uništene i ugašene su brojne župe, četnici i komunisti uništavali su katolička groblja, a Hrvatima je oteta zemlja koja im, sramotno, ni do dana današnjeg nije vraćena.

No, nejasno je ostalo zbog čega danas – kad uz brojne svjedoke i materijalne dokaze, nema nikakve sumnje u to da je taj protuhrvatski ustanak imao cilj stvaranja etnički čistog (srpskog) područja – Pupovac i njegov ekipa mogu slaviti mučke pokolje, odnosno genocid nad nedužnim hrvatskim stanovništvom.

Pupovcu, koji se voli predstavljati kao antifašist (iako je i uz najbolju volju nemoguće pronaći suvislu poveznicu između njega i antifašizma) ta strašna povijesna istina nimalo ne smeta. Ali treba smetati svima onima koji su bili ili jesu u prilici utjecati na činjenicu da se u 21. stoljeću ne smije dopustiti nikom da slavi pokolj nad nedužnim ljudima. Međutim, ono što se treba obilježavati 27. srpnja jest spomen na genocid nad Hrvatima tih područja.

Slično je i s obljetnicom koja se u srpnju slavi u Glini, a koju Pupovac i njemu slični prikazuju kao mjesto na kojem su ustaše izvele okrutni pokolj. Međutim i ta je teza daleko od povijesne istine.

Autor Tomislav Vuković u svojoj je knjizi Drugačija povijest, nakon godina istraživanja i izučavanja posvetio jedno poglavlje događanjima u Glini. U njemu su detaljno analizirani sva zbivanja, a autor zaključuje da je i tu stvoren mit kojemu je jedini cilj proglasiti Hrvate genocidnim i onesposobiti ih da upravljaju svojom državom.

Naime, u Glini i oko Gline dogodili su se zločini, ali njih treba staviti u povijesne okolnosti. Prije nego li je ustaška vlast uhitila i onda pobila Glinjane srpske narodnosti u svibnju 1941., četnici su počinili strašne zločine nad Hrvatima što je izazvalo revolt.

Nije ovo nadmudrivanje tko je prvi počeo i čiji je zločin manji, jer zločin je zločin, ali Pupovac i ekipa onda bi trebali kazati cijelu povijesnu istinu i izraziti žaljenje i zbog zločina kojeg su njihovi sunarodnjaci počinili nad Hrvatima.

Umjesto toga, ovi su strašni događaji isključivo poslužili velikosrpskoj ideologiji da Hrvatima nabije krimen genocidnosti. Treba reći da su velikim dijelom u tome i uspjeli. Da nisu Pupovac i njemu slični danas ne bi bili bahati kao što jesu i ne bi tako lako na lažima gradili svoje političke karijere ili otvoreno radili za drugu državu.

No kad smo već kod povijesne istine i kod obveze državnih dužnosnika da se odazovu važnim obljetnicama, pitanje je kada će se Pupovac, koji voli prozivati druge, pojaviti na proslavi Dana pobjede, dana domovinske zahvalnosti i Dana hrvatskih branitelja u Kninu?! To bi bio minimum poštovanja prema državi u kojoj saborski zastupnik iz redova srpske manjine pristojno zarađuje i gradi svoju političku karijeru.

Mogao se ovih dana pojaviti i u Dalju na obilježavanju 26. godišnjice pogibije pripadnika Policijske postaje Dalj u spomen na 1. kolovoza 1991. kada su srpske paravojne postrojbe i bivša JNA napali su 1. kolovoza 1991. policijsku postaju Dalj i ubili 20 policajaca, 14 pripadnika Zbora narodne garde i četvero ljudi iz Civilne zaštite.

Za razliku od Pupovčevih lažnih ustanaka i mitskih obljetnica ovi događaji i tuge i ponosa – tijekom Domovinskog rata i nakon oslobađanja od velikosrpske agresije – bili su stvarni.

Foto:Lika-online



Komentirajte kao i prije. Jednostavno se prijavite putem Facebook-a, Gmail-a ili Twittera.


Share Button