Žana Alpeza: Jesmo li se približili Sodomi i Gomori, čeka li nas ‘Božji gnjev’

studeni 6, 2017 maxportal
Share Button

U kršćanskoj i islamskoj tradiciji Sodoma i Gomora su postali sinonim za okorjeli grijeh, a njihov nestanak s ispoljavanjem Božijeg gnjeva. Neki vjernici smatraju da je homoseksualnost i zoofilija grijeh zbog kojih su kažnjeni stanovnici Sodome i Gomore, iako to Knjiga postanka izrijekom ne navodi.



Napisala: Žana Alpeza

Sodoma i Gomora su gradovi koji su ležali u vrlo plodnoj ravnici koju je natapala rijeka Jordan. No, stanovnici tih gradova i okolnih krajeva su bili vrlo izopačeni. Žitelji tih gradova su umislili su se da su gospodari života i smrti, da su oni bogovi koji mogu činiti što hoće, a mnogi danas upravo tako žive, ponašaju se, bahate se, prave se i igraju Bogova!

Stanovnici tih gradova su pretvarali ljude u obične predmete za iskorištavanje u objekte svoje izopačenosti. I zato toj civilizaciji više nije bilo mjesta na zemlji. Sodoma i Gomora su mitski gradovi spomenuti u Knjizi postanka, a kasnije obrađeni u Hebrejskoj Bibliji, Novom zavjetu i Deuterokanonskim izvorima kao i Kuranu.

Božanska presuda je bila da se Sodoma i Gomora, zajedno sa dva druga obližnja grada, unište vatrom i sumporom.

Sodoma i Gomora su također korištena kao metafora za poroke, blud, sodomija i homoseksualnost. Neki vjernici smatraju da je homoseksualnost i seksualno općenje sa životinjama grijeh zbog kojih su kažnjeni stanovnici Sodoma i Gomora, iako to Knjiga postanka izravno ne navodi

Današnja psihijatrija za gore neke od navedenih odnosa u medicinskoj kategorizaciji  ima „dijagnoze za određena stanja“ itd…Ali ovdje nije samo riječ o sekusalnosti već o tome koliko se ljudi „igraju Bogova“.

Današnja situacija

Priča o Sodomi i Gomori je kad čovjek dopusti „neobuzdanu slobodu“, pređe granice čovječanstva, traži se u okovima raznih opijata, grijeha noći, ludosti, bezobrazluka, srama, stida, oskvrnuća, netolerancije, perverzije, oholosti, ljubomore, nekulture,obmane, lukavosti, raspcjep „bogath i siromašnih“, itd…

Ako promotrimo situaciju u kojoj danas živimo, onda ćemo primijetiti iste ili vrlo slične elemente «kulture smrti»
Moderni čovjek se sve više osjeća gospodarom života i smrti. Navedimo negativne primjere najnovije svjetske povijesti. Hitler i Staljin – a za njima odmah idu i predsjednici koji su uništili, bez ikakvih skrupula, milijune ljudi. Jasno je da tako može postupati s ljudima samo njihov gospodar – Bog. Ovo stremljenje se uočava na političkom i osobnom planu.

Kad se Boga izbacilo iz života, onda se počinje glumiti Boga i sebe postavljati za gospodara života i smrti. Čovjek se usuđuje, sve više, dirati u gene, ne znajući što će se dogoditi sutra kad se poremete odnosi. Već vidimo koliko se poremetio okoliš, počet od zatrovanosti podzemnih voda do ozonskih rupa. I nitko ne zna kakve će to imati posljedice za čovječanstvo budućih generacija.

Zamislimo samo kakva bi katastrofa nastala kad bi, zbog nekakvog potresa, popustila neka velika brana umjetnog jezera. Katastrofa za silno velike krajeve, ništa manja od katastrofe Sodome i Gomore. A ta katastrofa će jednom doći. I mora doći.

Sve više i više se odobrava eutanazija, ubojstvo iz „samilosti” ili planirano i „humano” uklanjanje starijih i nemoćnih, kao i radno nesposobnih. Novi bogovi su uveli sasvim nove kriterije po kojima vladaju i raspoređuju svijet.

Iskorištavanje čovjeka i pretvaranje u najobičniji stroj. Činjenica je da nikada u povijesti ljudska prava nisu bila naglašavana kao danas, a da čovjek, pojedinac nema ama baš nikakva prava. Pogledajte radnike, ne samo kod nas, nego širom svijeta kako teško rade, a ne dobivaju plaću, bez ikakvih prava. Strašne stvari se mogu čitati u raznim svjetskim izvještajima.

A ni kod nas nisu radnici u ništa boljem položaju. Pogledajte samo zakon o radu nedjeljom. Koliko vike i galame je dignuto, jer je bio zabranjen rad nedjeljom. Konačno, taj zakon je pod pritiskom medija ukinut. A ti isti mediji se uopće ne bore za prava sitnih radnika koji upravo u trgovini rade kao robovi i roboti i više od osam sati dnevno, bez minimalnih ljudskih prava.

I zato nikakvo čudo što se u takvim okolnosti pojavila i seksualna izopačenost svake vrste. Naš televizijski program, pa i filmovi za mlade vrve seksualnim izopačenostima, koje se prikazuju kao sasvim normalne pojave. Proglašavanje homoseksualnih brakova jednako vrijednima pred zakonom samo je vrh brijega jedne ogromne sante.

I kad se sudari «Titanic» ove generacije sa tom santom, osuđen je na potonuće. Vjernici ustanove nisu pošteđene takve pošasti, jer i tamo su ljudi koji žive u ovoj generaciji. No, mene kod svega ovoga jedna stvar čudi ili bolje rečeno ne čudi, nego mi vrlo mnogo govori.

Sodomija kao vrsta seksualne izopačenosti potpuno ruši dostojanstvo ljudske osobe. Ne samo da uništava korijenje čovjeka, nego uništava i njegovu osobnost. Danas se više ne gleda na osobu žene, djevojke postaju jednostavno predmet iskorištavanja. To se vidi na svim razinama.

Privatno, dovoljno je samo poslušati razgovore muškaraca pa da se čovjek prenerazi koliko malo ima tu poštovanja ljudske osobe. Djevojka, žena svedena je na obični predmet, objekt, jednostavno komad.

Tome u prilog govore i svi izbori ljepote i misica. Nudi se samo predmet – osobnost je kod takvih natjecateljica bačena u posljednji plan i nikako ne smije doći do izražaja. I što je najgore, tu se redovito natječu natjecateljice ispod 18 godina, dakle maloljetnice, ali nikome ne pada na pamet da bi ustao protiv seksualnog iskorištavanja maloljetnica, jer pred ekranima sjede starci kojima su usta puna sline vidjevši tako mlado meso. Ovo grozno zvuči, ali je činjenica.

No, još gore postaje kada same žene pristaju na tu ulogu i prihvaćaju je i same od sebe prave objekte, ugađajući potpuno neljudskim nastranostima muškarca, a na isti način i djevojke počimaju gledati i razgovarati o muškarcima. Rasulo na svim razinama. Ovome pridonosi i školski odgojni sustav protiv kojeg su biskupi digli svoj glas, no čini se bezuspješno, jer naši političari nemaju kičme pred međunarodnim tvorcima novog moralnog poretka.

Što je sa drugim grijehovima današnjice?

S pravom se pitamo što li će pohlepnici smisliti kada od nas ne budu mogli izmusti ništa više osim naših života?

Naše potrošačko društvo je došlo do krajnjeg stupnja „razvoja“ kada se jasno i glasno daje na znanje „raji“ da mogu govoriti, birati, ozdravljivati, odlučivati, educirati se i uživati jedino ako otvore lisnicu i ako u njoj imaju novca.

Jedan od najboljih pokazatelja POHLEPE je bankarski sustav koji je postao toliko kompliciran da prosječni čovjek nije u stanju razumjeti jednu običnu otplatu kredita, čak i ako misli da otplaćuje 8% kamata kredita, plaća barem duplo više zahvaljujući sustavu koji je napravljen na takav način da mi ne možemo iz prve shvatiti da banke koriste lihvarske uvjete poslovanja, i to sasvim legalno, i da te lihvarske poslovne običaje koriste kako protiv običnog čovjeka tako protiv cijelih država koje su srozane u kategoriju rejtinga kreditnog smeća

Pohlepa je vrlina, a siromaštvo sramota i grijeh!!!

Pohlepa postaje moto čak i nekih najmnogoljudnijih zemalja, u Indiji i Kini se već godinama propagira kako je sramotno ako je netko siromašan. O tome kako je siromaštvo postalo SARMOTA u Kini je Sveučilište Harvard napravilo znanstveni rad, dok je Oxford napravio znanstvenu studiju u najmnogoljudnijim zemljama svijeta s posebnim osvrtom na Indiju u kojoj se također stvorilo ozračje sramote za sve one koji su siromašni ili ovisni o skrbi.

Najčudnije od svega je da se među takvim zemljama nalazi i Njemačka koja bi trebala biti demokratska država. U većini područja Indije i Paksitana siromaštvo uvjetuje gubljenje obiteljske časti. U Kini se siromaštvo povezuje s gubitkom ponosa i sramoćenjem odraslih koji nisu u stanju stvoriti BOLJITAK točnije imetak, takve se ljude javno proziva da su neodgovorni i neproduktivni.

Fiksiranost materijalnim i vrednovanje svega prema financijskoj sposobnosti stvara klimu u kojemu cijele države siromaštvo smatraju nemoralom i osobnom slabošću, nakon čega sve moguće podcjenjujuće klasifikacije uništavaju ponos i dostojanstvo građana koji se nakon toga ni ne mogu koncentrirati na bilo što drugo, takve stigme dodatno odnemažu državama i ljudima da se ekonomski oporave. S druge strane bahatost, pohlepnost i malverzacije postaju vrline., kaze Profesor Walker, ko-autor studije Oxfordskog Sveučilišta

Sami smo imali priliku vidjeti da ratni zločinci, tajkuni, mafijaši i druge opskurne ličnosti dolaze do pozicija moći i da se takvi probisvijeti preko noći pretvaraju u; političare i poslovne ljude.

Po medijima smo mogli vidjeti da se protiv njih vode dugi sudski sporovi koji zastarijevaju ili se odjednom ključni svjedoci predomisle ili nestanu, a da vrli novi političari i poslovni ljudi uporno ponavljaju u udarnim vijestima kako im se; podmeće, kako ih se sabotira kako je u pitanju ljubomora i zavist. Takve osobe voze najskuplje automobile, grade vile bez prestanka, kupuju zemljišta i slično, u vrijeme kada normalan čovjek jedva sklapa kraj s krajem.

Pohlepnike možete prepoznati po načinu komunikacije koji je vrlo karakterističan, to je kombinacija uvrjeda, vulgarnih ispada i melodrame, na nas gledaju s visoka i svakoga smatraju manje vrijednim i manje pametnim…kazu iz Matrix Worlda…4dportal.com

Pohlepnik nikada nije zadovoljan s onim što ima i uvijek želi još, bez žaljenja iskorištava ljude i resurse oko sebe i lako se od „prijatelja“ pretvori u najgoreg neprijatelja ako mu nešto ili netko ne odgovara. Pohlepnik je isto tako spreman napraviti pakt i s najvećim neprijateljem ako vidi da od toga može izvući ikakvu korist.Pohlepnici pokazuju psihopatske, narcističke i utilitarističke odlike i uglavnom se ponašaju kao emocionalni i energetski vampiri.

Pitamo se je li Dante malčice pogriješio kada je pohlepnike odlučio staviti u četvrti umjesto u najdublji deveti krug pakla?

Za kraj ćemo citirati Mahatmu Ghandija:“Zemlja osigurava dovoljno resursa da zadovolji potrebe svakog čovjeka ali ne i da zadovolji pohlepu čovjeka!“



Komentari
Share Button