Otac jedanaestogodišnje djevojčice na Božić se obratio medijima s molbom za objavu njegova pisma o događajima na Badnjak 24. 12. 2016., kad je kći koja se gušila dovezao na Hitnu.
Evo da vam se ukratko predstavim. Ja sam Mario Leko rođen. u Širokom Brijegu 1975. i na Ledincu sam živio do svoje 30 godine. Nakon završene srednje trogodišnje škole u Grudama u 17- godini već odlazim kao maloljetnik u rat. Čitav rat sam bio na ratištu a nakon rata sam ostao u profesionalnom sastavu HVO-a do 2003. godine.
Morao sam izaći HVO radi profesionalne invalidnosti jer sam stradao u ratu. Već 2004 god. (u 30-oj) odlazim u HR-Split gdje sam se oženio i dobio troje djece. Vezan sam za Hercegovinu jer smatram da je to moja matična zemlja, bez obzira što tu nemam stalno prebivalište nju dalje volim i za nju bi opet ratovao. Svake godine dolazimo na Badnjak u Ledinac i ostajemo do Tri kralja.
Desilo mi se u zadnjih par godina da mi nekog iz obitelji zaboli oko Božića ili Nove godine.
Prvi slučaj: Mene je prije tri godine na Ledincu uhvatio išijas i nisam se mogao pomaknuti.
Pozvao sam hitnu iz Gruda, te je hitna po velikom snijegu stigla za nekih 15 min. Dali su mi injekciju za smirenje bolova. Pošto nisam imao zdravstveno u BiH tražio sam da mi ispišu račun na što su mi odgovorili da se hitni slučajevi ne naplaćuju. Htio sam im nešto dati za piće ali nisu htjeli uzeti.
Drugi slučaj. Prošle godine sam na hitnu u Grude odveo malu bebu i također je bila bez zdravstvene iskaznice te mi nisu ništa naplatili.
Bilo mi je drago zbog načina rada Hitne službe i moja žena, koja je rođena u Hrvatskoj, ne može da vjeruje kako je zdravstvo uslužno i na visokom nivou.
Treći slučaj dogodio se sinoć
Sinoć 24.12.2016 u Badnjoj noći oko 23 sata, žena me budi i govori kako mi se starija kćer (11-god.) guši od kašlja te odmah uskačem u svoje vozilo i odvozim je na hitnu u Grude. Ušao sam na hitni odjel držeći dijete da ne padne i strašno je kašljala. Ugledao sam dvije osobe u odjelima hitne pomoći i tražio pomoć i govorio u panici kako mi se dijete guši od kašlja. Ja sam im sve objasnio te sam im rekao da ona nema zdravstveno osiguranje iz BiH.
Doktor mi je rekao kako će me to koštati 150 maraka ili da idemo u Imotski na hitnu. Imao sam u uz sebe samo 90 maraka i nije mi bilo dovoljno da spasim kćerkicu. Napominjem da je se sve to cijenkanje odigravalo dok je se moja kćer davila od kašlja u hodniku Doma zdravlja.
Taj doktor nije ju htio ni pogledati a kamoli pregledati. Zatim sjedam kćer u auto sa upaljenim sva četiri žmigavca ubrzano se vozimo prema Imotskom.
Na putu do granice od silnoga kašlja i davljenja dolazi do povraćanja. Već sam u velikoj panici. Na granici, granični policajci vidjeći o čemu se radi odmah i bez provjere puštaju nas da prolazimo te ubrzo stižemo u hitnu službu u Imotski. Medicinsko osoblje je prima u prostorije hitne i nakon par minuta uspostavljaju dijagnozu jakog bronhitisa i govore mi da sam došao u zadnji tren. U hitnoj je povraćala nekoliko puta te je zatim primala infuziju i inhalaciju.
Jutro, Božić je a kći mi je dobro i stabilno. Sjedamo u auto i krećemo kući na Ledinac. Šokiran, razočaran, razmišljajući i postavljajući pitanje sam sebi dali sam to ja u ovoj državi stranac, a ovdje sam rođen, za ovu državu sam se borio i služio.
Danas na Božić poslije mise sam ispričao svojoj rodbini i susjedima što se dogodilo te su mi savjetovali da napravim tužbu prema liječniku. Otišao sam kući uzeo telefon i pozvao Doma zdravlja Grude, tražio od njih da mi kažu tko je bio dežurni liječnik na Badnju noć. Odgovorili su D. Prlić.
Poštovani molio bih vas da ovo objavite sa mojim imenom i prezimenom a i također s imenom i prezimenom doktora.
Otac Mario Leko
MP/Foto:Ilustracija
