Milorad Popović: Mitropolit Amfilohije i SPC imali su ključnu ulogu u pokušaju puča u Crnoj Gori

kolovoz 4, 2017 maxportal
Share Button
Crnogorski književnik Milorad Popović u razgovora za sarajevski avangarda.ba  govori zbog čega je suđenje optuženima za pokušaj terorizma u Crnoj Gori, nazvano “suđenjem stoljeća”,  o ulozi Moskve, Srbije i Srpske pravoslavne crkve u pokušaju državnog udara 16. listopada prošle godine.



Iako najavljen kao “suđenje stoljeća”, sudski proces koji je proteklog tjedna započeo pred Višim sudom u Podgorici, a u kojem je za pokušaj terorizma i stvaranje organizirane kriminalne skupine optuženo više osoba iz Crne Gore, Srbije i Rusije, prekinut je nakon nepun sat i odgođen za rujan.

Odvjetnici obrane tražili su i pronašli pravni način opstruirati sudski proces u kojem je, pored dvojice čelnika Demokratskog fronta – Andrije Mandića i Milana Kneževića – optuženo devet državljana Srbije, kao i dvojica Rusa koji su u bijegu.

“Odgoda suđenja optuženima za planiranje terorizma na dan prošlogodišnjih parlamentarnih izbora početak je pobjede Demokratskog fronta (DF)”, izjavio je lider DF-a Andrija Mandić, ogorčeno dodajući da bi “crnogorski režim na optuženičku klupu očito najradije izveo sve Srbe”.

Ostalo je nejasno zašto bi odgađanje procesa “svim Srbima”, posebno onima koji, po tvrdnjama te političke grupacije, nevini leže u crnogorskom zatvoru bila – pobjeda.

U međuvremenu je zamjenik pomoćnika državnog tajnika SAD-a za Europu i Euroaziju Hoyt Brian Ji, govoreći o suđenju organizatorima pokušaja državnog udara u Crnoj Gori, upozorio da bi “svaku demokraciju trebao zabrine rusko miješanje u Crnoj Gori”.

“Ako Rusija želi, a to dokazi pokazuju, ne samo da se miješa u izbore, već i da ruši demokratski izabranu vladu zemlje koja je nedavno postala članica NATO-a, onda bi i druge države na Balkanu trebale biti oprezne”, kazao je visoki američki dužnosnik i intervjuu za Voice of America.

Jesu li zemlje regije u tom smislu zaista dovoljno oprezne? Kakve zaključke mogu izvući iz nedavnh događaja u Crnoj Gori, a kakve iz suđenja optuženima za pokušaj terorizma?

“Opstruiranje sudskog postupka optuženima za pokušaj terorizma u Crnoj Gori samo je nastavak specijalnog rata drugim sredstvima koji Demokratski front, sa svojim formalnim i neformalnim partnerima, vodi još od ljeta 2015. Tada je, uz potporu Moskve, ta grupacija započela seriju nereda i demonstracija na ulicama Podgorice, zahtijevajući od vlasti da izađe u susret njihovim zahtjevima kojima se, naravno, nije moglo udovoljiti, budući da su oni u suprotnosti s nacionalnim interesima Crne Gore.

Tu prije svega mislim na zahtjeve da se odustane od članstva u NATO, da se proglase nevažećim odluke Vlade Crne Gore o priznavanju Kosova i o uvođenju sankcija Rusiji “, kaže Milorad Popović.

Zavjera čelnika Demokratskog fronta, udruženih s određenim velikosrpskim krugovima i pripadnicima ruske službe sigurnosti, otkrivena je, srećom, uoči same realizacije, čime je spriječeno planirano krvoproliće. Plan je, inače, skovan na teritoriju države Srbije, a osmislila su ga dvojica optuženih visokopozicioniranih službenika ruske službe sigurnosti.

Na čelu terorističke grupe nalazio se umirovljeni general MUP-a Srbije Bratislav Dikić, čija je ekipa, preobučena u uniforme crnogorske policije, tog 16. listopada 2016, na dan održavanja parlamentarnih izbora, trebala ući u Skupštinu Crne Gore i da, tobože braneći mir, puca u okupljeni narod, u pristalice Demokratskog fronta koje su, kako je planirano, nekoliko minuta po zatvaranju birališta trebalo da se okupe ispred parlamenta i da proslave tobožnju pobjedu.

Na taj način bi se izavala panika i konfuzija, a onda i opća tuča i krvoproliće.

Zanimljivo je da je kampanja negiranja optužnice i difamiranja ličnosti posebnog državnog tužitelja Milivoja Katnića započela istog dana. Pored DF-a i ostalih prosrpskih stranaka, u toj sramnoj raboti sudjeluje Socijaldemokratska partija (SDP) Ranka Krivokapića, pokret na čijem je čelu bio nekadašnji potpredsjednik crnogorske Vlade Žarko Rakčević, ovdašnji mediji, nevladin sektor, Srpska pravoslavna crkva, razni domaći i inozemni mešetari . Ova skupina danas je u neformalnom savezu. “

Kakvom neformalnom savezu?

POPOVIĆ: U političkom i financijskom smislu. Moskva je izravni pokrovitelj neformalnog saveza o kojem govorim. Doduše, taj je savez već formaliziran u tri crnogorske primorske općine – u Budvi, Herceg Novom i Kotoru – gdje vlast, zajedno sa Demokratskim frontom i još dvije ili tri prosrpske stranke, čine Krivokapićevi socijaldemokrati i nedavno formiran pokret URA, čiji su osnivači Žarko Rakčević i medijski koncern Vijesti.

Iako je stranka doskorašnjeg šefa parlamenta Ranka Krivokapića punih osamnaest godina bila dio crnogorske vladajuće koalicije, na čijem je čelu Milo Đukanović, ti su ljudi danas najveći kritičari i politički protivnici onih s kojima su do jučer vladali.

I ne samo to!  Na temelju kontroverznog svjedočenja Ranka Krivokapića, sud je nedavno oslobodio čelnike DF-a, četničkog vojvodu Andriju Mandića i njegovog potpredsjednika Slavena Radunovića, optužene da su studenog 2015. predvodili nasilne demonstracije u Podgorici. Iako je sva domaća i inozemna javnost imala priliku vidjeti maskirane demonstrante koji su, s Molotovljevim koktelima u rukama, silom pokušali ući u zgradu parlamenta, sud je njihovim političkim vođama, oslanjajući se na Krivokapićev iskaz, izrekao oslobađajuću presudu.

Najzad, ne zaboravite da je Krivokapić, igrajući svoje igre, političku grupaciju koja je svoje bošnjačke i albanske kolege iz parlamenta brutalno vrijeđala i nazivala ih najpogrdnijim imenima, nazvao  “uglednim parlamentarcima”.

Što je s medijima? Kako je uopće došlo do toga da u pokušaju obaranja optužnice tužitelja Katnića sudjeluju mediji i Nevadina organizacije koje su do skoro afirmirali drugačije, europske vrijednosti?

POPOVIĆ: Riječ je o sindromu nezrelog, podijeljenog, siromašnog društva, u kojem sudionici javnog života nisu u stanju razlikovati nacionalne interese od osobnih netrpeljivosti i animoziteta. Na dan uhićenja srpskog policijskog generala Dikića, optuženog da je vođa terorističke skupine, Vijesti, Dan, Monitor, ali i Javni servis RTCG, što je nezabilježeno u svijetu, krenuli su u akciju negiranja optužnice.

“Tko su navodni teroristi? Kako to da su vodoinstalateri, šusteri, krojači krenuli u rušenje države Crne Gore i u likvidaciju premijera Mila Đukanovića “, čudilo se tih dana čuveno crnogorsko istraživačko novinarstvo, uvjereno, valjda, da se za tu vrstu” finih poslova “obično angažiraju intelektualci, pisci i akademici.

Ako bismo pratili tu izvrnutu logiku crnogorskog “neovisnog” tiska, morali bismo se zapitati kako to da su atentat na srpskom premijera Zorana Đinđića, ili ubojstvo nekadašnjeg predsjednika Predsjedništva Srbije Ivana Stambolića izvršili nekakav Vlada Budala, Štakor, Bagzi, Zveki, Legija ili Gumar, a ne, recimo, pokojni akademik Dejan Medaković.

Zanimljivo je da su Vijesti, Monitor, Dan i većina crnogorskih nevladinih organizacija nastavili sa izvrgavanjem ruglu Katnićevu optužnicu i nakon što su New York Times, Washington Post, Guardian, CNN i ostali svjetski mediji pisali i dokazivali da su navedene strukture, osokoljene podrškom Moskve, 16. listopada 2016. u Crnoj Gori pokušali izvesti državni udar i ubiti tadašnjeg premijera Đukanovića.

Najzad, o tome su vrlo otvoreno govorili i najviši europski dužnosnici, uključujući britanskog šefa diplomacije Borisa Johnsona, ili zamjenika pomoćnika državnog tajnika za Europu i Euroaziju, Briana Hoyt  Yeea. Unatoč svemu, Sputnik, Vijesti, Monitor i Dan ovaj slučaj i dalje nazivaju “afera državni udar”, “takozvani državni udar”, i sl, u čemu im, nažalost, nesebičnu potporu pružaju i pojedini mediji iz regije.

Mislite na srpsku redakciju televizije N1?

POPOVIĆ: Ne samo na njih, nego i na Al Jazeera Balkans sa sjedištem u Sarajevu, koja izborom sugovorika i komentatora sistematski učestvuje u kampanji rušenja optužnice tužioca Milivoja Katnića, kao i u pokušajima kompromitiraja njegove ličnosti. Podsjećam da su gotovo istim riječima ličnosti i mediji pod kontrolom zemunskog kriminalnog klana i tadašnjeg premijera Vojislava Koštunice pokušavali da obore optužnicu ubojicama premijera Zorana Đinđića. Naprosto, to je ista matrica, isti metodi, isti vokabular, isti neprofesionalizam.

Ukazuju li nedavno objavljeni transkripti razgovora optuženih za pokušaj terorizma u Crnoj Gori na fizičku ugorženost tužitelja Milivoja Katnića?


POPOPVIĆ: Siguran sam da je tužitelj Milivoje Katnić danas fizički najugroženiji čovjek na Balkanu. Njegova uloga u ovom procesu je od početka bila ključna. Riječ je oosobi koja je pokazala izuzetnu hrabrost i odlučnost da se ovaj slučaj dovede do kraja. U tom smislu, pritisak na njega, koji uključuje i medijsko gađanje iz svih oruđa, potpuno je očekivan. Srećom, čini mi se da tužitelja Katnića ti napadi mnogo ne dotiču, s obzirom na to da je riječ o čovjeku koji se nikada nije bavio biznisom, niti poslovima koji bi mogli na bilo koji način da ga kompromitiraju. Iako fizički veoma ugrožen, on je u tom smislu apsolutno čist, a time i nepotkupljiv.Optuženi u ovom procesu, lider Demokratskog fronta Andrija Mandić, cijeli slučaj nedavno je usporedio s “bombaškom aferom” iz 1907. O čemu je riječ?POPOVIĆ: Mandić to nije rekao slučajno. Naime, prije ravno stotinu godina, na dan crnogorskih parlamentarnih izbora održanih 18. listopada 1907, grupa crnogorskih “disidenata” i studenata u Beogradu je, po instrukcijama srpskog premijera Nikole Pašića i uz znanje određenih krugova u Rusiji, pripremala državni udar i ubojstvo crnogorskog kralja Nikole.
Događaj iz 1907. namjerno se naziva “bombaška afera”, kako bi se na taj način pokazalo da riječ nije bila o pokušaju prevrata, već o izmišljotinama i insinuacijama kralja Nikole, koji je, “montiranjem” te afere, tobože pokušao da po svaku cijenu sačuva vlast. Zvuči poznato, zar ne? Zato, kažem, Mandić ima pravo: cilj je isti.
Kakav cilj?POPOVIĆ: Crna Gora je, kao manje-više sve države Balkana, zemlja granice, zemlja križanja političkih interesa velikih sila. Kao i 1860, kada je, kao rezultat međunarodne zavjere, u Kotoru ubijen crnogorski knjaz Danilo Petrović Njegoš, i danas je ovdje riječ o takozvanom zapadnom grijehu Crne Gore, odnosno o njenom pokušaju da se oslobodi svoje tradicionalne vezanosti za Rusiju i da se okrene Zapadu , zapadnim vrijednostima.Knjaz Danilo je, dakle, ubijen zbog svog nastojanja da uspostavi odnose sa Napoleonom III i tako se oslobodi svog vjekovnog ruskog oslonca. Cilj današnjih terorista bio je da 16. listopada 2016, štiteći interes Rusije, spriječe Crnu Goru da postane punopravna članica NATO. Čak i po cijenu krvoprolića. Srećom, Crna Gora je uspjela da to prebrodi, što ne znači da su oni koji su sve ovo pripremali odustali od namjere da i dalje ovdje izazivaju nerede i kaos.Kako za Crnu Goru, tako i za cio regiju je važno da se tijekom ovog sudskog procesa potvrdi optužnica tužitelja Milivoja Katnića i da se pokaže kako je na brutalan i nasilan način jedna suverena država pokušana biti onemogućena realizirati svoja prava i svoju nacionalnu politiku.Kako vidite ulogu koju je u ovom procesu imala Srpske pravoslavna crkva u Crnoj Gori? Mitropolit Amfilohije je sam priznao da je mjesecima uoči službenog prijema Crne Gore u NATO vodio brutalnu kampanju protiv politike crnogorske Vlade.POPOVIĆ: Potezi Amfilohija Radovića odavno su prestali bilo koga iznenađuju. To što on danas radi po Crnoj Gori samo je nastavak onoga što je radio od početka ratova u bivšoj Jugoslaviji: gdje god je mogao zapaliti vatru, zapalio ju je; kada je god vidio šansu da huška na rat, izazvati zlo, da propagira vjersku u nacionalnu netrpeljivost, Amfilohije ju je iskoristio. U tom smislu, srpski mitropolit u Crnoj Gori vjerovatno je najdosljedniji političar na Balkanu.

Političar?

POPOVIĆ: Nemojte mi, molim vas, nakon svih zala koja je napravio posljednjih desetljeća, govoriti da je Amfilohije Radović duhovnik ili pop! Kada je riječ o Srpskoj pravoslavnoj crkvi u Crnoj Gori, ona je imala veliku, možda i ključnu ulogu u pokušaju državnog udara. Česti gosti SPC-a su, uoči događaja o kojem je riječ, bili brojni ruski i srpski nacionalisti i ekstremisti – od ruskih kozaka i Putinovih bajkera, do krajnje problematičnih i u najmanju ruku kontroverznih ličnosti koje defiliraju srpski javnom scenom.

Uostalom, tužitelj Milivoje Katnić potvrdio je da je u noći 15. na 16 listopada 2016. iz Srbije i Bosne i Hercegovine, tj. iz Republike Srpske, u Crnu Goru organizirano stiglo više tisuća ljudi, uključujući popove u mantijama, spremnih da sudjeluju u unaprijed pripremljenom krvoproliću.

Isti “srpski patrioti” sudjelovali su u svim prethodnim demonstracijama po Crnoj Gori, čiji je politički cilj bio da se obori Vlada Mila Đukanovića, koja je kao svoj ključni zadatak definirala članstvo Crne Gore NATO. Iako tih dana nije bilo niti jednog vjerskog praznika, lideri DF-a su išli kod Amfilohija Radovića, kako bi od njega navodno dobili blagoslov. Ostalo je nejasno za što točno blagoslov: za pripremljeni puč ili za pobjedu na izborima.

Kako tumačite to što je, nakon skandala s pokušajem državnog udara u Crnoj Gori, Milorad Dodik lidere DF-a primio u Banjaluci? Je li to nekoga uopće iznenadilo?

POPOVIĆ: Zar je neophodno dokazivati ​​da su Dodik i DF dio iste ideološke i političke matrice?

Nakon parlamentarnih izbora 16. listopada 2016, Bošnjačka stranka, koja je desetljećima dio vladajuće koalicije i koja skladno surađuje sa strankom Mila Đukanovića, također je u izvjesnoj mjeri destabilizirana. U čijem je to interesu?

POPOVIĆ: U istom u čijem je i destabilizacija političkih prilika u Crnoj Gori. Dakle, u ruskom! Išlo se čak dotle da je proruski lider Čečenije Ramzan Kadirov od gospodina Rifata Fejzića, reisa Islamske zajednice u Crnoj Gori, tražio da čelnike Bošnjačke stranke nekako uvjeri da pređu na stranu snaga koje negiraju genocid u Srebrenici, koje veličaju Ratka Mladića i Radovana Karadžića, koje baštine četničku ideologiju, i sl. Naravno, govorim o Demokratskom frontu.

Kada je akcija propala, čelnici DF-a uspjeli su da uvjere predsjednika općine Plav, koji je istovremeno i istaknuti član Bošnjačke stranke, da unutar stranke postavi pitanje daljnje suradnje s Đukanovićem i, u tom smislu, predloži pravljenje novog saveza sa proruskim i  velikosrpskim partijama.

Podsjećam, pritom, da upravo od dva bošnjačka mandata u Skupštini Crne Gore danas ovisi i vlada i parlamentarna većina. Predsjednik plavske općine je, zajedno s čelnicima DF-a, nekoliko puta išao u Čečeniju, odakle je, vjerovali ili ne, tvrdio da je dobio jamstva da je osobno Kadirov vrlo zainteresiran za višemilijunska ulaganja u općinu Plav. Oprostite, iskonstruirati takvu ludost moguće je samo u Crnoj Gori.
Na kraju, čim se situacija smirila i čim je postalo jasno da je projekt razbijanja Bošnjačke stranke i njihovog prelaska na suprotnu stranu propao, odjednom su utihnule i priče o tobožnjim višemilijunskim investicijama Čečenije u Plav, kao i ostale slične fantazije.
To znači da je opasnost od razbijanja Bošnjačke stranke otklonjena?POPOVIĆ: Ne znači. Ako pogledamo političku scenu na prostoru bivše Jugoslavije, lako ćemo uočiti atomizaciju, usitnjavanje, razbijanje proeuropskog bloka, ali i pojavu opskurnih ličnosti iza kojih stoje mračne ili obavještajne ili fundamentalističke snage, uvijek spremne na lov u mutnom.Kao malo, krhko i porozno, crnogorsko društvo je, u tom smislu, idealna pozornica za ljude poput bivšeg muftije Muamera Zukorlića, koji je očito imao vrlo važnu ulogu u procesu razbijanja, podjele i destabilizacije Bošnjaka i Bošnjačke stranke u Crnoj Gori. Zukorlićeva struja, pritom, konstantno omalovažava i ne priznaje reisa Rifata Fejzića, čovjeka uvijek lojalnog svojoj državi Crnoj Gori.Posljednjih mjeseci dosta se pisalo o miješanju Rusije u izborni proces u SAD, u Francuskoj, u Bugarskoj, u Ukrajini, što je opet otvorilo prostor za spekulacije o utjecaju Moskve na konačne rezultate izbora u tim državama. Zar onda nije čudno da su tako moćne ruske političko-obavještajne strukture praktično poražene samo u dvije male balkanske zemlje – u Crnoj Gori iu Makedoniji?POPOVIĆ: To zaista djeluje paradoksalno, ali može ukazivati ​​na to da su ruske političko-obavještakne strukture, oslanjajući se na informacije dobivene od svojih lokalnih agenata i “izvođača radova”, povjerovale da su crnogorska i makedonska vlast toliko slabe da će pasti same od sebe. Pored toga, očito da su ovdje bili unajmljeni ljudi nedorasli zadatku, za koje se, po dostupnim informacijama, vezuje ogromna korupcija.Pitanje je, dakle, gdje je uopće završio veliki ruski novac koji su oni dobili za realizaciju zadataka. Možda je nezasitost ovdašnjih ruskih agenata zaduženih za rušenje ustavnog poretka u Crnoj Gori i Makedoniji dovela do ishoda o kojem ste govorili. Najzad, ne zaboravite da je već dugo sve što iz inozemstva dolazi u naše krajeve – od diplomata, veleposlanika, agenata, specijalnih izaslanika – uglavnom drugorazredni, trećerazredni ešalon, što je u skladu s načinom na koji vlade zapadnih država vide i doživljavaju našu regiju.

Nakon svega što se dogodilo u Crnoj Gori, hoće li Zapad konačno obratiti više pozornosti na našu regiju? Američki veleposlanik u Beogradu Kajli Scott je nedavno govorio o “malignom utjecaju Rusije na Blakanu” …

POPOVIĆ: Kao prvi visoki dužnosnik nove američke administracije koji će posjetiti neku zemlju Balkana, potpredsjednik SAD Michael Pence sljedeće nedjelje stiže u Crnu Goru, što dokazuje da Zapad ipak nije digao ruke od naše regije. Ta simbolička gesta potpredsjednika Pensa znak je potpore ne samo crnogorskim, nego i svim snagama u regiji koje dosljedno slijede Euroatlantski kurs.

Naravno, to ne znači da će Rusija, i nakon poraza i kompromitacije u Crnoj Gori, Balkan tako lako predati Zapadu. Naprotiv: onim što je pokušala izazvati u Podgorici, Moskva svim državama regije, posebno Srbiji, šalje vrlo izravno upozorenje: evo što bi vam se moglo dogoditi u slučaju da ozbiljnije krenete putem euroatlantskih integracija. Srećom, Crna Gora je danas dio NATO saveza i što god bi nadalje pokušala, Rusija protiv sebe više neće imati samo malenu Crnu Goru, nego i ostale članice Saveza.

Sa druge strane, ne vjerujem da će Moskva, pored Sirije, Ukrajine, Gruzije, pored kompliciranih odnosa s Njemačkom i SAD-om, na vrh svoje agende vratiti Crnu Goru, kojoj, nažalost, ostaje da se bori s jakom četničkom, kleronacionalističkom, proruskom, panslavističkom, velikosrpskom ne samo političkom, nego i društvenom, kulturnom i medijskom skupinom. Iako joj, ponavljam, Crna Gora više nije pri vrhu prioriteta, Rusija će, vjerujem, već sljedeće godine, kada na red dođu predsjednički izbori, naći načina da opoziciji pomogne da izađe sa zajedničkim predsjedničkim kandidatom.

Uostalom, ruski prsti već su duboko upleteni u formiranje “velike koalicije”, u koju su danas uključeni svi – od četničkog vojvode Andrije Mandića do Ranka Krivokapića i medijskog koncerna Vijesti.

AUTOR: Tamara Nikčević/avangard/foto Igor Kralj



Komentari
Share Button