U autorskom tekstu za beogradsku politiku “Politika”predsjednik SDSS Milorad Pupovac naveo je pet prioritetnih pitanja ili, preciznije govoreći, problema, s kojima su suočeni Srbi u Hrvatskoj.
Tekst je objavljen nakon što je u Hrvatskoj proslavljena Oluja, a ukazje na to koji su glavni politički zahtjevi SDSS-a, prema predsjedniku Vlade Andreju Plenkoviću kojega SDSS podržava u Saboru.
U uvodnom djelu Pupovac konstatira situacija nije dobra jer je, nakon oslobađajućih presuda generalima Anti Gotovini i Mladenu Markaču i ulaska Hrvatske u EU “zaustavljen napredak u ostvarivanju izgubljenih i neostvarenih prava Srba u Hrvatskoj”.
“Od tog vremena, smatra Pupovac pa do kraja 2016. došlo je do zastoja i/ili pogoršanja u njihovu položaju” pa navodi pet prioriteta s kojima su suočeni Srbi u Hrvatskoj
Prvo prioritetno pitanje – međunarodni sporazumi:
Unatoč međunarodnim sporazumima, kao što su Pismo namjere o njegovu primjeni, sporazum o suradnji s Haškim tribunalom i Pristupni ugovor RH i EU, preuzete obveze se negiraju ili negiraju ne samo od RH već i od drugih strana potpisnica, posebno EU. Podsjećanje na ove obveze i aktiviranje njihovih mehanizama kod stranke potpisnice trebalo bi biti prvi prioritetno pitanje u ostvarivanju prava Srba u Hrvatskoj. Status srpskih manjinskih institucija, suđenja za ratne zločine počinjenja nad pripadnicima srpske zajednice, povratka izbjeglica i ostvarivanja Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina čine glavne sadržaje tog pitanja.
Drugo prioritetno pitanje – povijesni revizionizam:
U proteklih 4-5 godina u Hrvatskoj je obnovljena povijesna revizionizam čija se sadržaj manifestira od otvorenih netolerancija i mržnje prema Srbima preko isključivanja iz hrvatske povijesti do negiranja zločina počinjenih prema Srbima, posebice povijesnog genocida počinjenog tijekom NDH.
Taj je revizionizam, smatra Pupovac, najozbiljnija i najopasnija prijetnja ne samo ostvarivanja prava Srba koji im po međunarodnim sporazumima i važećim ustavnim i zakonskim normama pripadaju, već i prijetnja kako njihovom opstanku tako i opstanku hrvatske kao demokratske europske države.
Treće prioritetno pitanje – obrazovna i jezična ravnopravnost:
Trostruk je obrazovni problem Srba u Hrvatskoj: izrazita kroatocentričnost nastavnih sadržaja u kojima su izbrisani tragovi zajedničke povijesti i zajedničke kreativnosti; Nedovoljna tolerancija prema i afirmativnim odnosima prema posebnim manjinskim obrazovnim programima od strane školskih vlasti; Odbijanje registracije škola na srpskom jeziku i pisma kao manjinskih škola, koja traje već 20 godina.
Proglašavanje ćiriličnog pisma “agresorskim pismom” dodatno je i posebno otežalo ostvarivanje prava na obrazovanje. A što se službene uporabbe ćiriličnog pisma i srpskog jezika, to je u potpunom zaustavljanju. Ono što je ostvareno do 2014. godine je zamrznuto i pritisnuto omrazom razvijenom od tog godine prema ćirilici.
Četvrti prioritet – razvoj povratničkih sredina: Sustavno negiranje u ratu devastiranih srpskih sredina u Hrvatskoj, a izrazito prisutni proteklih godina, ponovno su učinili najnerazvijenijim i teško održivim životnim sredinama.
U nekima od njih još uvijek nedostaju elementarni infrastrukturni preduvjeti (struja i voda), a posebno neophodni instrumenti državne razvojne politike. Donošenje tih instrumenata, kao što je Zakon o potpomaganjima i stvaranju Fonda za potpomognuta područja, od vitalnog interesa za održivost života u tim sredinama.
Peti prioritet – razvijanje antiasimilacijske politike: “U gradskim sredinama, posebno među mladima, godinama se bilježe asimilacijski procesi, kako u nacionalnom tako i u vjerskom smislu”, stajalište je Milorada Pupovc. Osmišljavanje i razvijanje antiasimilacijskih politika i programa zbog toga je od posebnih važnosti za održavanje vitalnosti srpske zajednice. Te politike trebaju oslobađati od strahova, provoditi destigmatizaciju i primijeniti afirmativne akcije relevantne za slobodu i identitet Srba”, piše Pupovac.
