Jevgenij Paščenko: Ukrajinci misle o Hrvatskoj kao o prekrasnoj zemlji gdje svi žive u raju

ožujak 2, 2016 maxportal
Share Button

U EMISIJI ‘Markov trg’ na Z1 televiziji gostovao je filolog Jevgenij Paščenko, bivši diplomat i kroatist, koji predaje ukrajinski jezik na Katedri za ukrajinski jezik i književnost Odjela za istočnoslavenske jezike i književnost Filozofskog fakulteta u Zagrebu. U svojem radu je objavio više knjiga na temu povezanosti hrvatske povijesti i Ukrajine.

Odakle zanimanje za Hrvatsku?

Hrvatska je uvijek bila zanimljiva, bio sam možda jedini kroatist u Ukrajini. Mene su zanimale veze Ukrajine i Hrvatske još iz prethistorijskog razdoblja pa sve do Prvog sv. rata gdje sam pronašao groblje Hrvata u Galiciji.

Ima puno sličnosti između sovjetskog, ruskog imperijalizma i utjecaja na proučavanje povijesti i jugoslavenskog velikosrpskog imperijalizma?

Puno je sličnosti. Socijalizam je produkt ruske ideje. Lenjin je nastavio caristički imperij, ali u drugom obliku. Ruski boljševik Uljanov je smislio genijalnu vještinu ‘obećajte narodu sve’. Bila je to umjetnost laži. Iz Lenjinovog socijalizma je nastao Staljin i staljinizam.markov trg, ukrajinac

Krleža je volio Lenjina i smatrao je da je Staljin izdao Lenjinove ideje. Ali to nije istina jer je staljinizam nastavak lenjinizma. Sadašnja je situacija pokušaj obnove staljinizma i socijalizma. Ali to je nemoguće jer su to mrtvaci i ja to zovem ideološkom nekrofilijom.

Ovdje u jugoistočnoj Europi imamo zapanjujuće podudarnosti. Ruska je ideja našla plodno tlo na Balkanu. Ljudi ovdje su, kao i u Rusiji, grčevito tražili pravednog vođu, osloboditelja kakav je po njihovom mišljenju bio Lenjin pa Staljin ili ovdje Tito, a što je potpuna neistina.

Ovo što se događa danas u Hrvatskoj s tim fetišima partizani i ustaše je besmislica. Bio sam nedavno u Italiji koja je središte fašizma i tamo to nikoga ne zanima. Ovdje se od toga radi kult. To partizanstvo u Hrvatskoj meni izgleda kao hrvatska verzija kosovskog mita. Zanimljivo je u Hrvatskoj da čim se angažirate oko nečeg nacionalnog vas se etiketira kao ustaše ili fašiste. Slično je i u Ukrajini.

Koliko je taj mit ustaša i fašista proizvod tog agitpropa, spomenuli ste boljševika Uljanova, koliko je taj izmišljeni, taj fabricirani sukob u Hrvatskoj posljedica te doktrine?

Dobro ste postavili pitanje. Taj plemeniti dio hrvatskog antifašizma je uzurpirala jugoslavenska i komunistička ideologija koja je nepravedna, koja je sva u krvi. Zbog toga se nameće princip ako ste protiv fašizma vi morate idealizirati tu partijsku strukturu. Tridesetih godina prošlog stoljeća je ovdje bila jedna vrlo popularna knjiga ‘Kako se kalio čelik’. Radilo se o projektu socijalističkog supermana. Mislim da je komunistički totalitarizam puno opasniji od nacističkog. Nacisti su otvoreno iznosili svoje stavove i planove rasizma, nepravde i osvajanja, dok je kod komunista sve to skriveno i danas komunizam djeluje poput černobilskog nuklearnog reaktora sa svojom opasnom smrtonosnom radijacijom. To truje društvo. Žao mi je Hrvatske zbog toga.

Postoje neke sličnosti Hrvatske i Ukrajinske povijesti iz Drugog sv. rata. Potom nakon rata su također bile i odmazde protiv Ukrajinaca…

Nacizam je spalio Ukrajinu. Tome je prethodio genocid na selu tzv. ‘Gladomor’. Ukrajinci su bili iscrpljeni od tog višegodišnjeg izgladnjivanja. Ukrajinci su ratnici, ali su bili potpuno nespremni i nezaštićeni pred njemačkom invazijom. Od strane Rusije postoji jedan snažni animozitet prema Ukrajini. Postoji fenomen banderasa, to je nešto kao ustaše u Hrvatskoj. U početku su Ukrajinci vjerovali da će im Nijemci donijeti slobodu od Rusa, ali su se brzo razočarali. Nacisti nisu priznali, ni poštivali Ukrajince. Bandera su nacisti zatvorili, a kasnije i Sovjeti. Uloga Ukrajinaca u borbi protiv Nijemaca se uvijek prešućivala i obezvređivala

Tu ima sličnosti s interpretacijom Drugog sv. rata u bivšoj Jugoslaviji gdje su većinu partizanskih jedinica činili upravo hrvatski partizani. Sličnost postoji i u ovom sadašnjem dobu, rat koji je trenutno u Ukrajini s našim Domovinskim ratom?

Tu ste u pravu. Postjugoslavenska tragedija je bila vrlo slična odnosu Rusije prema Ukrajini i odnosa Miloševićeve politike prema Hrvatima. Onda igra s Krimom, laži da je Krim pripadao Rusiji, što je potpuna laž. Ruska ideja gdje god dolazi ne donosi progres. Gdje su to Rusi nakon okupacije donijeli progres tom prostoru? U Krimu je danas prva katastrofa, kako se tamo sad živi pod ruskom okupacijom. Rusija je napravila veliku grešku, njihova imperijalna oholost koja ne priznaje Ukrajince kao drugi narod, za njih su Ukrajinci fašisti.

Ruska službena politika sadašnju ukrajinsku vlast proziva fašističkom. Koliko tu ima sličnosti s situacijom u Hrvatskoj gdje mnogi prozivaju Hrvatsku politiku, osobito ministra kulture, fašističkom?

Ako je netko bez grijeha neka prvi baci kamen. Socijaldemokrati u Hrvatskoj koji su sišli s vlasti svojim ponašanjem diskreditiraju vrlo plemenitu ideju socijaldemokracije. Ovo što vidimo je jedno huliganstvo. Vaš premijer je vrlo zanimljiva osoba. Htio bih da ima strpljenja da ne obraća pažnju na taj balkanski folklor koji je poput cajke ušao u hrvatski politički život i sada samo govori o ustašama. To je smiješno kada gledate izvana. Stranci se zgražavaju zbog toga. U Hrvatskoj javnosti postoje ljudi koji će govoriti da su Ukrajinci fašisti.

Značajni dio Ukrajinaca se naziva Bijelim Hrvatima. Što znači Ukrajincima taj toponim i što im predstavlja Hrvatska?

Postoji mnogo informativnih elemenata u Ukrajini koji daju razloga vjerovati kako su oni vezani uz etnonim Hrvat. U nekim dijelovima Ukrajine, u prostoru Karpata, Ukrajinci za sebe kažu da su porijeklom Bijeli Hrvati. Misli da je to jedan doživljaj Hrvatske. Ljudi su uzeli taj mit o Hrvatskoj kao o nekakvoj prekrasnoj zemlji gdje svi žive u raju. Kad pogledate turističke prospekte to zaista tako izgleda. Pogotovo sada kada više nije moguće ići na odmor na Krim.

 

Bilo je i znanstvenih tumačenja da su to porijeklom Bijeli Hrvati. Koje informacije nalazite koje upućuju na trag postojanja i Hrvata na tim ukrajinskim prostorima?

Od Tihog oceana Ukrajina je najplodnija zemlja. Ali tamo nema kamena pa zato nema puno materijalnih tragova. U Dubrovniku sam pronašao puno tragova pretkršćanske tradicije. Zato pokušavam uključiti ukrajinsku znanost da pronađemo te tragove. Sveta dubrava je njihova crkva, dub, Hrast. Postoji sličnost oko glagoljice. Postoji pretpostavka da je možda Ćiril prilikom boravka u Krimu upoznao neke rukopise koji su ga nadahnuli da napravi glagoljicu.

Postoji puno sličnosti karpatske narodne kulture i one koja ide prema zapadu sve do Jadrana. Primjerice na prostoru Kijeva ima tragova božanstva Peruna prije dolaska kršćanstva. Tragovi tih božanstva se nalaze i u Hrvatskoj na prostoru Splita imate Podstranu Perun, Perunsko, Perunić. O Hrvatima se govori kao o ratnicima. Ime Hrvat je vrlo staro. Mislim da je ta ratna elita upravljala Hrvatima.

U svojoj knjizi opisujete veliku ratničku tradiciju Hrvata?

Ovi jahači o kojima govorim su bili ratnici. Morali su ratovati u svim tim migracijama. Oni dolaze u nekim fazama s Avarima. Ukrajinska znanost govori o etnonimu Hrvat kao etnički iranizam. Hrvati dovode sa sobom svoju svetinju, tog Horosa, to je bio bog rata, sunca i ja to povezujem s korijenom riječi Hrvat.

U emisiji su pokazane fotografije još uvijek postojećeg groblja u Galiciji iz 1917. godine gdje su pokopani poginuli vojnici 25. zagrebačke domobranske pukovnije i 26. Karlovačke domobranske pukovnije.




Komentari
Share Button