PROSVJED PROTIV CRKVE I DRŽAVE: Tko su udruge koje traže raskid Ugovora s Vatikanom

rujan 3, 2014 maxportal
Share Button

Vesnu Mihoković Puhovski, najžešću zagovornicu raskida ugovora s Vatikanom, predsjednik Ivo Josipović odlikovao je Redom Danice hrvatske s likom Antuna Radića za osobiti doprinos  u prosvjeti.

marko jurič foto

Piše Marko Jurič



‘Raskinimo vatikanske ugovore’ naziv je jednog zanimljivog prosvjeda koji će se održati 20. ovog mjeseca na Cvjetnom trgu u Zagrebu. Prosvjed je vrlo zanimljiv prije svega jer se suštinski poklapa pa tako i nastavlja s onim održanim u Francuskoj 1789. godine. Doduše francuski je prosvjed malo dulje trajao sve do detroniranja malešnog im cara. Međutim, civilizacijski softverski virus koji je iznjedrila Francuska revolucija proširio se Europom te se iz prvobitnog sekularnog formata prestrojio u revolucionarni socijalistički, poharao europske zemlje s različitim uspjehom, potom je mutirao u komunistički i vrhunac je doživio u boljševičkoj Rusiji. Uz put je zarazio civilizacijske softvere polovine država svijeta. Djelomično je eliminiran prije dvadesetak godina rušenjem Berlinskog zida. Međutim, onda se virus ponovo transformirao u liberalnu inačicu te kroz sustav Civilnoga društva i podugačkog popisa nevladinih udruga ponovo prekucava zdravu pamet naše civilizacije zaključno sa prosvjedom zakazanim u subotu 20-og nam rujna.

Prosvjed ‘Raskinimo vatikanske ugovore’ sazvala je inicijativa “Glas razuma – Pokret za sekularnu Hrvatsku”, a koju sačinjavaju aktivisti anticrkvenih udruga “Protagora”, “David”, “LIBEROs”, “Zagreb Pride”, inicijativa “Nisam Vjernik”, prosvjed podržavaju udruge “Centar za građansku hrabrost”, ‘Ženska mreža Hrvatske’, “Antares”, ‘Hollaback Hrvatska’ te standardna ekipa za ovakve antikatoličke nastupe: Predrag Matvejević, Mani Gotovac, Rada Borić, Vesna Teršelić, don Ivan Grubišić, Boris Pavelić, Predrag Lucić, Igor Mirković, Sanja Modrić, akademik Vlatko Silobrčić, Vedrana Rudan, Borivoj Radaković, Mile Kekin, Radolsav Dejanović, Zrinka Pavlić i Amir Hodžić.

Skup je sazvan jer, kako kažu, žele poslati poruka vlasti i cijeloj državi da je došlo vrijeme raskidanja štetnih Ugovora sa Svetom stolicom. Ti su ugovori za spomenute udruge štetni jer previše koštaju državu. Dakle, motivacija je socijalne naravi. Država nema para, gospodarstvo je u krizi i treba nekome uzeti novce, poruka je tih udruga. Doduše nejasno je zašto onda te nesebične i socijalno osjetljive udruge jednostavno ne doniraju u državni proračun sredstva koja one primaju s raznih hrvatskih i inozemnih adresa?

Vesna Mihoković Puhovski

Novac koji se vrti u tom nevladinom sektoru je velika misterija, ali tamo nema krize i može se reći da se radi o pravom eldoradu. U Hrvatskoj nema cjelokupne evidencije tko sve dobiva novce, koliko i od koga. Neke od spomenutih udruga na svojim stranicama imaju popise donatora, neke samo dio, a neke nemaju nikakav popis. Kao frontmen ove inicijative, ili da budemo politički korektni, frontwoman je Vesna Mihoković Puhovski. Nju je  prije par godina predsjednik Josipović odlikovao Redom Danice hrvatske s likom Antuna Radića za osobiti doprinos njenog ‘Foruma za slobodu odgoja’ (što god to značilo) u prosvjeti. Na Internetu dostupnoj biografiji vidljivo je kako je Vesna Mihoković Puhovski s 42 godine otišla u mirovinu, da je do tada radila kao nastavnica u srednjoj školi, a nakon toga je započela njena blistava karijera u raskošnom prostoru nevladinog sektora. Započela je 1994. godine u Soroševom Institutu Otvoreno društvo pa kasnije redom razne udruge baršunastih filantropskih naziva poput ‘Protagore’, ‘Foruma za slobodu odgoja’, ‘Savjeta za razvoj civilnog društva’, ‘Europskog foruma za slobodu odgoja’, a tko zna možda još koje.

Široj javnosti postala je poznata nakon skandala s pismom koje je kao predsjednica udruge Protagora, uputila brojnim nevladinim udrugama.

Ima li netko ikakvu NGO-ovsku vezu u Mongoliji? Moja kći Tamara, nakon volontiranja u Bocvani i lanjske biciklijade po Islandu, sad bi malo volontirala i jahala po Mongoliji – stajalo je u “privatnom” pismu koje je Vesna Mihoković Puhovski uputila brojnim nevladinim udrugama. Mnogi primatelji ovog neobičnog pisma bili su šokirani saznanjem da se posao nevladinih udruga svodi na ladanje njihove djece po egzotičnim zemljama.

Na stranici udruge ‘Foruma za slobodu odgoja’, kojoj je Vesna Mihoković Puhovski predsjednica od svih tekstova je sasvim sigurno najzanimljiviji popis donatora: Iskon Internet, ASSIST American Secondary Schools for International Students and Teachers, HMC The Headmasters’ and Headmistresses’ Conference, Europska unija, Škole u RH, Fakulteti u RH,Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športaMinistarstvo vanjskih poslova i europskih integracija, Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbiMinistarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnostiUred za udruge Vlade Republike HrvatskeUred za ljudska prava Vlade Republike Hrvatske, Nacionalna zaklada za razvoj civilnog društvaZagrebačka županijaBjelovarsko-bilogorska županija, Istarska županijaOsječko-baranjska županijaPrimorsko-goranska županijaGrad ZagrebGrad RijekaGrad Velika GoricaGrad BjelovarGrad Bakar, Hrvatski pravni centar, Institut otvoreno društvo Hrvatska, Open Society Institute New York, Heinrich Böll Stiftung, Veleposlanstvo Kraljevine Nizozemske, Veleposlanstvo Kraljevine Švedske, Veleposlanstvo Švicarske Konfederacije, Veleposlanstvo Sjedinjenih Američkih Država, United States Department of State, Veleučilište VERN, Zagrebački holding, Agencija za mobilnost i programe Europske unije, NESsT.

Kad pogledamo ovakav spektakularan popis dolazimo do zaključka da nema tko nije donator te i sličnih udruga, a budući su redom zvučna imena i s obzirom na njihov broj tu se očito radi o vrtoglavim ciframa. S obzirom da je takvih obilato financiranih udruga u Hrvatskoj na stotine logično je zapitati čemu onda prosvjedovanje zbog socijalnih problema? Tim bi udrugama donacija u državni proračun od par milijardi kuna sasvim sigurno bila sitnica, džeparac koji ne bi ni osjetili.

U naslovnom tekstu kojim udruge pozivaju na prosvjed 20-og na Cvjetnom trgu stoji popis što bi se sve moglo napraviti s novcima koji bi Hrvatskoj ostali nakon raskida ugovora s Vatikanom. Redom je nabrojano kako će se tim novcima moći isplatiti autoceste, modernizirati željezničku mrežu, izgraditi škole, bolnice, vrtiće, otvoriti radna mjesta, izgradili elektrane, pojeftiniti plin i struju, smanjiti poreze i povećati plaće. Zvuči nevjerojatno s obzirom da Crkva temeljem ugovora s Vatikanom dobiva 280 milijuna kuna iz proračuna. Osim ako se te udruge ne kane ugledati na Isusa Krista koji je s dvije ribe nahranio pet tisuća ljudi. Možda ne bi trebalo posezati za takvim čudesima jer te udruge inzistiraju na sekularizaciji države, ali već bi puno značilo kada bi se milijardu i šesto milijuna kuna koje one dobivaju iz proračuna preusmjerilo na nešto korisnije.

Da je tome doista tako, da rad u nevladinom sektoru istovremeno znači i život na vrlo visokoj nozi lako je zaključiti iz slijedećeg primjera. Prije par mjeseci spomenuta Vesna Mihoković Puhovski je poslala cirkularno pismo tim nevladinim udrugama s upitom ‘Ima li netko ikakvu NGO-ovsku vezu u Mongoliji? Moja kći Tamara, nakon volontiranja u Bocvani i lanjske biciklijade po Islandu, sad bi malo volontirala i jahala po Mongoliji’. Dakle obiteljski udrugarski biznis Mihoković Puhovske očito dobro ide u ovim kriznim vremenima kada svoju kćer redovito šalje na bizarne svjetske destinacije. Čudno kako joj nije palo na pamet da primjerice, novcima za jedno takvo putovanje svoje kćeri obnovi dvije tri kuće u Rajevom selu ili Gunji. A kćer Tamara neka jednu sezonu biciklira na Jarunu.

Međutim, osim financijskog interesa zbog kojeg nevladin sektor želi izbaciti Crkvu iz igre daleko je važniji onaj kojim se eliminira svojevrsna profesionalna konkurencija. Naime, sve te udruge se bave moralnim propovijedanjem, a koje je suštinski i sadržajno potpuno drugačijeg svjetonazora od onog koji Crkva propovijeda. Tu dolazimo i do prvobitne svrhe onog virusa s početka ove priče kojemu je cilj eliminirati Crkvu iz društvenog djelovanja. Taj virus obilato nagrađuje sve one koji mu se poklone (ili spuste gače) i odrađuju posao sekularizacije društva.

Doduše, nikad nitko nije uspio objasniti što je to dobro kada se društvo sekularizira. Obično se zagovaratelji sekularizma razbacuju ispraznim argumentima kako je sekularizacija put u pravednije i humanije društvo sveopćeg blagostanja. Međutim, kada se pogleda život u državama gdje se sekularizacija uspjela sprovesti vidljivo je da se ništa od tih ciljeva nije ostvarilo. Sasvim suprotno, građani sekulariziranih društva su stenjali pod čizmom sekulariziranog državnog aparata, živjeli u bijedi i neimaštini i jedva čekali prvu priliku da se pobune protiv šefova svojih država, a nerijetko im zavrnuli vratom.

Na facebook stranici inicijative Glas razuma – Pokret za sekularnu Hrvatsku nalaze se desetine znanstveno fantastičnih horor priča o hrvatskom društvu koje nije sekularno, već je prožeto crkvenim naukom pa stoga ugnjetava i izrabljuje svoje građane. Naciji se objašnjava da je tome tako jer ‘kler i građani nisu jednaki pred zakonom, nego su privilegirani, da odlučuju o intimi hrvatskih građana, njihovoj reprodukciji, tijelima, o odgoju djece, da je u Hrvatskoj crkvena hijerarhija debelo povlaštena, stoluje u raskošnim bjelokosnim palačama, i da je sva prožeta licemjerjem i političkim cinizmom. Mada, kada se ovako iščitaju sve te zamjerke kojima te udruge časte Crkvu u Hrvatskoj teško je oteti se dojmu kao da o sebi pričaju.

Ipak, možda su najbizarniji oni dijelovi gdje se udrugari upuštaju u teološke rasprave, primjerice s pozicije feminističkih stremljenja. Pa se tako Crkvi prigovara seksizam i diskriminacija žena, a kao ozbiljni argument, tumači se da Crkva uči kako je Bog muško. Sjećam se, kad mi je prije nekoliko godina današnja novokomponirana heroina hrvatskog političkog liberalizma Mirela Holy bila u emisiji dohvatila se iste te argumentacije zamjerajući Crkvi taj muški šovinzam i naricala nad kletom sudbinom svijeta koji stenje pod seksističkom vlašću ‘muškoga crkvenoga Boga’. Ni ona tada, ali nigdje u svim tim zajapurenim doktrinama tih nevladinih udruga nije izrečeno objašnjenja tog njihovog poimanja takvoga muškoga boga jer onda bi on, po logici stvari budući nema ženu u najmanju ruku trebao biti rastavljen ili neženja, a kad već ima sina možda je još i samohrani otac.

Toliko o mudrostima sekularnoga Glasa razuma.

 

Ako Vam se sviđa tekst preporučite ga prijateljima. Što mislite o ovoj temi napišite u komentarima.



Komentari
Share Button